"Braća Kovač su nezamjenjiva"

Boljeg sugovornika za završni rezime nogometne 2008. godine nismo mogli imati. Sa Slavenom Bilićem, istina, možete bez problema "zapeti" u razgovoru o glazbi. Ili, primjerice, o djeci iz bolnice Goljak koju je posjetio prije zakazanog razgovora u Sheratonu, ne zato jer je to dobar PR potez već - zbog klinaca. No, bila bi velika šteta vrijeme nogometnog izbornika potrošiti na bilo što osim - nogometa. U tome je, na kraju krajeva, broj jedan.

A s Bilićem se o nogometu može pričati danima. Iako toliko vremena ipak nismo imali, dotaknuli smo se mnogo tema vezanih za hrvatsku reprezentaciju, domaći, ali i strani nogomet.

"Puno vrijedimo, ali možemo još bolje"

2008. godinu ćemo završiti kao sedma selekcija svijeta, ali nekako najpamtljiviji ostat će ispadanje od Turske i poraz od Engleske:
- S jedne strane, statistika je egzaktna - mi smo među 10 najboljih na svijetu. Ne može ni u tenisu biti u Top 10 onaj tko je 60. Mi imamo tu konstantnu, peti, sedmi, deveti, tu smo. Kad to netko u Meksiku pročita, on se više ne pita odakle je tu Hrvatska. To je jedan dokaz da vrijedimo.

Kako će vama ostati u sjećanju ova godina?
- Ako gledamo samo 2008., možemo je podijeliti na dva dijela - Europsko prvenstvo i kvalifikacije. Euro nam već sam po sebi donosi suprotne emocije. S jedne strane si ponosan i zadovoljan zbog načina na koji smo se mi prezentirali, i mi na terenu, i naši navijači. I kod većine ljudi smo mi postali ona druga reprezentacija za koju navijaš - mi smo postali ti. Sve je bilo fenomenalno, ali kad onda vidiš kako si ispao - onda je to drugi ekstrem emocija.

Četvrtfinale Eura - uspjeh ili ne?
- Mi smo s jedne strane ispunili plan koji se od nas tražio - došli smo u drugi krug nakon dugo vremena. Ali to nije mega-uspjeh. Da je nama netko ponudio to prije četvrtfinala, to nitko od nas ne bi prihvatio, ni igrači ni stručni stožer. Ne znači to da smo bahati, nego smo se realno nadali ići do finala.

Aktualna reprezentacija rezultatski je imala vrlo sličan put Vašoj igračkog generaciji 1996. Vidite li paralele između dviju momčadi i može li ova ponoviti slične uspjehe?
- Ova ekipa može ponoviti uspjeh one moje generacije. Ova ekipa je mlađa, iako ima nekoliko igrača koji završavaju karijeru, ali mi smo na to spremni. Novinari često znaju isticati kako smo mi tada, 1996., postali svjesni svoje kvalitete... Ali nije to istina, mi smo znali već tada da smo jaki, htjeli smo ići do kraja. Samo što smo tada izgubili nesretno od Njemačke, a dvije godine kasnije smo dijelom i sretno poveli protiv iste Njemačke.

Potencijal je, znači, tu?
- Ova ekipa će apsolutno igrati bolje nego što je to radila protekle tri godine. Ona ima potencijal da igra bolje. Hoće li to adekvatno pratiti rezultati, teško je reći, ali dugoročno bi to trebalo biti tako.

"Mandžukić i Kalinić sastavni su dio reprezentacije"

Gdje je onda prostor za napredak sadašnje reprezentacije i na čemu ćete sa stručnim stožerom raditi iduće godine?
- Prvo, moramo biti spremni. Nažalost, na velikom natjecanju fizička priprema ovisi samo o tebi, dok u kvalifikacijama ovisiš ne samo o ozljedama već i o radu u klubu. Moramo biti konkretniji, kompaktniji kad se branimo, a ne kao protiv Engleske da se raširimo. Moramo biti i brži. Mi nismo dostigli svoj zenit; iako nismo nezadovoljni, mi moramo u svakom segmentu rasti za 10-ak posto.

Vaš dosadašnji mandat obilježen je davanjem prigoda mlađim igračima koji su povjerenje opravdali. Ima li na obzoru novih snaga?
- Mi od početka imamo dva popisa. Imamo jedan koji svi znaju, 25-26 imena, od kojih izaberemo 20 ako imamo jednu utakmicu, ali uz taj popis cijelo vrijeme postoji jedan širi spisak na kojem se prate igrači. Njihov dolazak u reprezentaciju nije vezan uz njihove godine, ovisi samo o kvaliteti igara koje oni pružaju, kao i oni koji su u reprezentaciji. Ima tu dosta igrača, nisu svi od njih samo mladi potencijali.

Koliko ste zadovoljni napretkom Nikole Kalinića i Marija Mandžukića, koji su tu, na pragu reprezentacije?
- Mandžukić i Kalinić već jesu sastavni dio reprezentacije i njih se više ne gleda kao na potencijale. Mandžukić je svojim radom na treningu već zaslužio dvije velike prigode, protiv Engleske i Ukrajine, a to je jako dobro iskoristio.

Piše se dosta o zanimanju velikih klubova za naše igrače poput Srne i Kranjčara. Da li bi za reprezentaciju bilo korisno da oni naprave idući korak u karijeri i presele u još jači klub?
- Mene kao izbornika to ne opterećuje. To bi nas čak više trebalo interesirati ako je igrač u Hrvatskoj. Koliko god je dugoročno za njega i za nas dobro što je otišao u jaču ligu, tako u jednom kraćem periodu to može biti problem. U kvalifikacijama igramo mali broj utakmica, svaka je važna, pa ako se recimo Modrić prelaskom iz Dinama u Tottenham malo poljulja, pa malo prilagođava, ili se umori, kvalifikacije postaju problem. No dugoročno on kroz stasanje u Premiershipu sigurno postaje bolji igrač.

Bilić smatra da previše zvijezda iz velikih klubova može biti i dodatni teret:
- Objektivno, nama je apsolutno svejedno igra li recimo Kranjčar u Portsmouthu ili Arsenalu. U Arsenalu igra protiv Portsmoutha, u Portsmouthu protiv Arsenala, sve je to isto. Ako bi njemu pomogao prelazak u Arsenal da se dodatno izgradi kao ličnost, to je dobro, ali nije nužno. Pogledajte Francuze, svi igraju u velikim klubovima, osjećaju se kao zvijezde i to zna biti kontraproduktivno.

"Eduardo nam užasno fali"

Ipak, zanimanje najjačih europskih klubova puno govori i o vašem radu s reprezentacijom:
- Gledajući promjene adresa tih igrača od Livorna do sada, oni su preskočili po dvije stepenice. Od Kneževića koji je otišao u Serie A pa u Juventus, pa preko ovih iz Dinama, Petrića, zaključno s Olićem za kojeg se tuku najbolji klubovi svijeta.

Najljepši božićni poklon vjerojatno vam je povratak Eduarda da Silve na teren?
- S Eduardom sam pričao nakon ove utakmice, za nas je to zaista velika stvar. Iako se lako zaboravlja da smo mi odigrali jako dobro bez njega, on nama fali užasno, mi smo s njim puno bolji. On se osjeća dobro, trebat će mu još vremena da savlada taj strah u potpunosti. Odlično je što nam se vraća.

Slatke brige u napadu

Povratak Eduarda, kao i sjajna forma HSV-ovog dvojca, uz nadolazeće Kalinića, Mandžukića, Rukavinu i druge, stvara popriličnu gužvu u napadu. To su slatke brige, ali su ipak brige?
- S jedne strane je dobro da imamo širok izbor napadača, to je fenomenalno, ali treba to i držati pod kontrolom. Nije slučajno da Manchester, Chelsea, Milan, Arsenal za trećeg napadača imaju Kaloua ili Bendtnera. Neće nitko imati Eto'a, Drogbu i Ibrahimovića u jednoj momčadi jer to onda postaje rat. Dakle, objektivno je problem voditi takve veličine, a s druge strane je dobro imati izbor.

Znate li kako spriječiti eventualne probleme zbog tako širokog izbora?
- Najvažnije je biti iskren prema svima, a mi imamo takvu komunikaciju. To je naša procjena, može biti kriva, ali se ne bojim te situacije da imamo previše napadača. Nije da se sad nadamo da se netko od njih mrvicu ozlijedi; taj problem imaju svi, to je na kraju krajeva vrlo važan dio mog posla.

Ovo je prvi dio intervjua s izbornikom Slavenom Bilićem, dok će drugi dio, u kojem smo razgovarali o njegovoj budućnosti, strategijama Dinama i Hajduka u kupovanju igrača i općenito HNL-u, biti objavljen u petak.