"Zašto sam odbio Real"

Arsene Wenger oduvijek je respektirao madridski Real i taj mu je klub od djetinjstva ostao slaba točka, a kada je poziv iz španjolske prijestolnice napokon došao francuski ga je trener - odbio. Više je razloga zbog kojih je Wenger, barem zasad, odustao od svog sna, a jedan od njih je i obećanje koje je dao svojim mladim igračima u Arsenalu.

"Real Madrid je klub moje mladosti. Kad sam bio dječak gledao sam te momke u bijelom kako osvajaju sve što se osvojiti može i naravno da me to privuklo Realu. Međutim, imam pakt, dogovor s mladim igračima u svom klubu s kojima doista želim uspjeti", rekao je Wenger u intervjuu L'Equipeu.

Wenger se oduvijek znao othrvati trendovima koji vladaju u svjetskom nogometu i ostati vjeran svojoj filozofiji i svojoj politici. Procijenio je da u Realu jednostavno ne bi imao dovoljnu slobodu: "Sjeo sam i razmislio o tome što je važno u mom poslu i shvatio sam da je to sloboda. Ovdje, u Arsenalu, imam slobodu", kaže Wenger. "Mogao sam zaraditi puno više u Realu, ali pristojno zarađujem i ovdje u Londonu. U mojim godinama novac ne može igrati presudnu ulogu."

Jedno je sigurno, dolaskom u kraljevski klub morao bi mijenjati i sebe, ali i čitavi klub koji svoje uspjehe namjerava kupiti dovođenjem onog najboljeg što tržište u ovom trenutku može ponuditi. "Da sam otišao u Real morao bih preispitati svoju filozofiju, ali i reorganizirati cijeli klub. Mogao sam mu dati nove temelje", smatra Wenger.

"To me ne bi spriječilo da dovedem igrače kao što su Ronaldo ili Kaka, ali Real je danas izgrađen isključivo oko kupljenih igrača, a ima tradiciju prelijepe igre. Oni moraju pratiti primjer Barcelone i u klubu stvoriti kulturu mladih igrača", ostao je vjeran svojoj strategiji Wenger.

"Arsenal može osvojiti Ligu prvaka"

Punih pet godina prošlo je od posljednjeg naslova prvaka Engleske, četiri od posljednjeg podignutog FA kupa i tri od finala Lige prvaka kojeg su Topnici izgubili od aktualnog prvaka Europe Barcelone. U nogometnoj eliti koja se razbacuje desecima i stotinama milijuna eura to je dugačko razdoblje.

Wenger je zbog toga često na meti kritika, ali bez obzira na to odbija odustati od svoje filozofije i namjerava stvoriti momčad koja će pokoriti Englesku, ali i Europu. Francuski strateg uvjeren je da u svojoj svlačionici ima generaciju koja to može ostvariti.

"Ljudi kažu da volim romantičan nogomet, da sam u potrazi za ljepotom. Smatram da je takva ambicija potrebna, ali ja ne želim pobjeđivati samo i isključivo zbog ljepote. S pobjedama dolazi i zadovoljstvo, a ja zastupam da momčad mora imati dušu", kaže Wenger i pojašnjava što to točno znači. "Ja zastupam strpljivo građenje momčadi s mladim igračima koji su spremni ostati zajedno pet ili deset godina, a to onda postaje kultura igre i kluba."

"Moja je momčad spremna igrati finale Lige prvaka, zašto ga onda ne bi mogla i osvojiti?", pita Wenger. "Imamo bolju momčad ove godine nego što smo imali prošle jer imamo više standardnih igrača i više mentalne snage."

"Ja sam graditelj, ne investitor"

Wenger ne želi stvarati momčad na novcu kojeg nema i gomilati dugove kluba kako bi "kupio" uspjeh koji nitko ne jamči. "Možda sam ja više graditelj nego investitor. U stvari, ja sam realist. Kad sam natjerao čelnike kluba da izgrade stadion Emirates, postavio sam si pitanje: 'Kako možemo ostati na najvišoj razini i igrati protiv najboljih igrača i klubova, ali uz respekt prema klupskim financijama?' Za mene je jedino rješenje bilo stvoriti momčad mladih igrača i malo po malo dovesti ih do najviše razine", objašnjava menadžer Arsenala.

Real i Manchester City su krenuli sasvim drugačijim putem i uložili više od stotinu milijuna eura u svoje momčadi ne razmišljajući o posljedicama koje će to imati na klupske financije. Takav put Wenger naziva "varanjem": "To nije idealizam. Mi smo na pragu uspjeha u Ligi prvaka s vrlo mladom momčadi uz uravnoteženi budžet kluba, a igramo protiv klubova koji to ne moraju respektirati. Igrati dok vam je klub u gubicima od 200 milijuna eura, za mene je to varanje."

Sa svakim novim prijelaznim rokom navijači Arsenala često ostaju razočarani jer u klub ne dolaze velika igračka imena, kao što je to slučaj s nekim od najbogatijih klubova svijeta. Xabi Alonso i Gareth Barry samo su dvojica koje Wenger nije doveo na Emirates premda je to mogao.

"Da sam doveo njih dvojicu uništio bih Songa, Diabyja i Denilsona", otvoren je i jasan Wenger. "Moja uvjerenja su mi zabranila da to učinim. Otkrit ću vam da su trenuci kada su me najviše kritizirali prošle sezone bili trenuci kada sam najviše činio za ovaj klub. Rekao sam dioničarima da moramo vjerovati ovoj momčadi. Sve se ovdje temelji na mojim uvjerenjima, ako za dvije godine ne bude uspjeha, bit će to moja pogreška. To je rizik koji sam preuzeo", iskren je Francuz.

"Želim ostaviti trag"

Ove je sezone Wenger postao najdugovječniji trener na klupi Arsenala, obilježivši 13 godina na klupi londonskog kluba. S Topnicima je osvajao prvenstva i domaća kup natjecanja, a jedino što mu nedostaje kako bi ostavio trag u klubu je osvajanje Lige prvaka.

"Ne želim to zbog neke besmrtnosti, već zbog toga što trener koji je dugo u nekom klubu jednostavno mora ostaviti taj trag. Zato sanjam o podizanju trofeja Lige prvaka. Bilo bi neoprostivo da sam dobio dar dugovječnosti na klupi i da ne ostavim iza sebe nikakav trag. Za mene to znači osvajanje Lige prvaka jer velike pobjede jačaju i opravdavaju kulturu kluba."

Jedan od igrača koje je Wenger htio dovesti ovoga ljeta bio je napadač Bordeauxa Marouane Chamakh, no odustao je kada je shvatio s kakvim klubom ima posla. "Sviđa mi se kao igrač, bilo bi sjajno imati ga u momčadi, ali imam previše napadača. Iskreno da am kažem, Bordeaux se nije ponio najbolje u cijeloj toj priči", rekao je Wenger.

"Tražili su previše novca i ja ne želim platiti toliko. Čak sam zvao Chamakha i rekao mu: 'Slušaj, Eduardo se vratio i ne želim te dovesti da mi sjediš na klupi.'"

Arsenea Wengera i njegovu nogometnu filozofiju mnogi ne podnose i teško shvaćaju, ali je teško naći čovjeka koji ga ne poštuje. Alex Ferguson nedavno je rekao kako će on i Wenger zajedno odjahati u sumrak, a kada takav kompliment dođe od najdugovječnijeg trenera u Premier ligi, onda on ima težinu.

Strpljenja je u vrhunskom nogometu sve manje, a Wengerove bitke često se doimaju poput jurišanja na vjetrenjače. Sljedeća sezona ili dvije trebale bi poslužiti kao potvrda ili negacija jednog nogometnog uvjerenja koje silno želi nadglasati sve intenzivnije šuštanje zelenih novčanica.