Kerkez: "Bogata oaza za strance"

Ciparski klupski nogomet je u usponu, a postoji i dokaz da su već preskočili Hrvatsku. Kad gledamo listu koeficijenta Uefe, 2006. godine Hrvatska je bila na 25. mjestu, a Cipar na 28. mjestu. No, 2010. godine Hrvatska je pala na 27. mjesto dok se Cipar digao na 21. mjesto.

I dok se hrvatski klubovi muče u Europi, ciparski se klubovi uspijevaju plasirati u Ligu prvaka već dvije godine zaredom. Spomenuta Omonia iz Nikozije vodi na tablici ciparske lige, ima četiri boda više od Anorthosisa iz Famaguste i sedam bodova više od APOEL-a, koji su igrali u Ligi prvaka. Dovoljno da se razumije koliko je konkurencija jaka.

Putovao sam na Cipar da bih saznao zašto je ciparska liga u usponu, a najboljeg sam sugovornika pronašao u Limassolu. On je bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine, Dušan Kerkez (33), koji je igrao u Rijeci i doživio okršaj s Omonijom, a već tri godine igra kao kapetan u AEL Limassolu. Kerkez je rado prihvatio zamolbu za intervju i otkrio mi tajne ciparskog nogometa.

Prvo, kako ste dobili ponudu AEL Limassola?
"Tadašnji trener u AEL-u bio je Izraelac Eli Guttman koji je sada trener Hapoel Tel Aviva. On je kontaktirao mog menadžera, tražio je zadnjeg veznog i svidio mu se DVD koji je menadžer poslao. Ljudi u Rijeci su mi nudili novi ugovor, no ciparska je strana nudila više. I prije toga sam imao upita s Cipra, htio me Apollon Limassol koji je AEL-ov rival, ali nismo se dogovorili."

Igrali ste od 2005. do 2007. godine u Rijeci. Kakve su uspomene na te godine?
"Meni je u Rijeci bilo super, osvojili smo Kup i imao sam mnogo prijatelja tamo. Tako da me uz Rijeku vežu lijepa sjećanja i mogu pričati samo o pozitivnim stvarima. Čujem se dosta s bivšim suigračima, ostajemo u kontaktu. Jedan od boljih prijatelja mi je Fausto Budicin. Dosta suigrača je otišlo iz Rijeke, promijenio se kadar, ali čujem se s Budicinom, Šarićem, Krpanom... Bio sam i na odmoru s obitelju u Rijeci prošlo ljeto."

Vi ste više od standardnog igrača AEL-a, postali ste kapetan.
"Dosta je ovdje stranaca, svake godine se ekipa mijenja i novi dolaze. Lijepo je kad si stranac, a kapetan, to znači da te ljudi cijene. Ove godine će mi isteći ugovor, ali već nešto razgovaramo da produžim na još dvije godine. Uskoro ću napuniti 34, možda ću završiti karijeru ovdje. Počeo sam učiti za trenera, već sam završio FAB nogometnu akademiju. Ima nekih pregovora da ostanem u klubu i radim u akedemiji ili kao pomoćni trener, sportski direktor… Ima opcija."

Trenutačno je AEL na petom mjestu u ciparskoj ligi. Jeste li zadovoljni tim rezultatom?
"S ovom ekipom mi smo trebali biti među prva tri, ali smo izgubili pet-šest utakmica minimalnim rezultatom u gostima i zato smo peti. Još uvijek smo u kupu, čeka nas polufinale. Imamo šansu da uđemo u Europu preko kupa, što nam je i cilj. Prošle sezone izgubili smo u finalu kupa, nismo ušli u Europu, tako da se ove nadamo uzeti naslov u kupu."

AEL je treći najpopularniji klub iza APOEL-a i Omonije. Kakvi su navijači AEL-a?
"Kad smo igrali prošle godine u finalu kupa u Nikoziji, 15 tisuća naših navijača nas je pratilo, a kad znate da Cipar ima 700 tisuća stanovnika, to je zbilja velika cifra. Što se popularnosti tiče, AEL ima veliku i bogatu povijest, no problem je što 21 godinu nije ništa osvojio, ni kup ni prvenstvo. Prvenstvo nije osvojio čak 42 godine. Zato AEL treba kup i prvenstvo, dobre rezultate i poneki naslov da bi se vratio uz bok APOEL-u i Omoniji."

Kakvo je financijsko stanje AEL-a?
"AEL je u zadnjih pet godina imao mnogo financijskih problema, a u posljednje dvije godine nova uprava plaća stare dugove i to polako sređuje. K tome, tek je došao novi trener, Dušan Uhrin mlađi, čiji je otac bivši izbornik češke reprezentacije i koji je osvojio zadnji AEL-ov kup, prije 21 godinu. Uhrin je bio trener u dva-tri češka kluba te Timisoari i Cluju. Ja se iskreno nadam da će on promijeniti neke stvari. Inače, još uvijek u nekim ciparskim klubovima postoji veliki amaterizam. Ima ljudi koji rade u klubu, ali im to nije prvi posao. Normalni profesionalni klub ne može imati fizioterapeuta koji radi neki drugi posao uz onaj u klubu ili trenera golmana koji prijepodne radi van kluba. No, polako se i to mijenja, a klubovi dižu na profesionalnu razinu."

Čini mi se da se češće mijenjaju trenera ovdje nego u Hrvatskoj.
"To je istina. Ciprani su temperamentni, uprave klubova nestrpljive, svi su uvjereni da do uspjeha mogu doći preko noći. Ne mogu čekati dvije-tri godine da se stvori nešto kao u svim normalnim zemljama. Ovdje svi sve hoće odmah."

Koliko Ciprani vole nogomet?
"Ciprani su 'bolesni'! Kad se s navijačima gleda nogomet postane jasno kako reagiraju i koliko se nerviraju. Obožavaju nogomet, a uz njihov temperament sve postane prilično usijano. Navijači svako malo traže promjenu trenera, kad rezultati nisu baš vrhunski i zato je teško zadržati trenera ovdje."

Usporedite razinu ciparske i hrvatske Prve lige.
"Kad sam ja bio u Hrvatskoj, moram reći realno, četiri su kluba bila na nekoj razini. Dinamo Zagreb, Hajduk Split, Rijeka i Slaven Belupo. Koliko sad pratim na internetu i gledam na televiziji, Dinamo je daleko u odnosu na sve ostale u Hrvatskoj. Cipar ima APOEL, Omoniju, Anorthosis Famagustu, Apollon Limassol, AEL Limassol i APOP Peyias, koji je osvojio kup prošle godine. Polovica lige bori se za titulu i za Europu. Također, ovdje ima više stranaca i plaće su bolje. Mislim da je jedino način razmišljanja u Hrvatskoj puno profesionalniji. Ljudi u klubu koji rade i ljudi oko kluba su profesionalniji, ovdje je dosta drugačije... Do prije dvije-tri godine neki su radili drugi posao i igrali su nogomet. Sada više toga nema, ali još uvijek pomoćni treneri i fizioterapeuti koji rade za klub rade i za druge. Što se tiče kvalitete nogometa, ona dosta napreduje. Na primjer, golman moje ekipe je Slovak Kamil Cotofalsky koji je bio u Zenitu u Sankt Peterburgu. Portugalac Ricardo Fernandes je igrao u Portu kad je osvojio Ligu prvaka. Brazilac Clayton je igrao u Portu i Sportingu. Slovak Blazs Borbely je igrao u Kaiserslauternu i Timisoari. Angolac Freddy dos Santos je igrao u Leiriji i nekom katarskom klubu... Znači da mnogo stranaca koji imaju zavidnu karijeru dolazi ovdje. Po meni je stoga sada, koliko pratim hrvatski nogomet i koliko se sjećam kad sam igrao u Rijeci, za nijansu bolja ciparska liga."

Kakva je plaća na Cipru?
"Recimo klubovi koji sada ispadaju iz prve lige daju plaću od pet do deset tisuća eura mjesečno. AEL daje od pet do 25 tisuća eura mjesečno, ovisi kome i kako. Ali, osam do deset tisuća eura je neka normalna mjesečna plaća. Omonia ima igrača koji uzimaju i po 50-60 tisuća eura mjesečno. APOEL daje po 30 tisuća. Kad je grčki internacionalac Traianos Dellas igrao za Anorthosis lani, dobio je 50 tisuća mjesečno. Ja sam zadovoljan svojom plaćom."

U svim ekipama ima jako puno stranaca, malo domaćih igrača igra u početnom sastavu. Kakvi su zapravo ciparski igrači?
"Imaju par dobrih igrača, ali problem je s Cipranima što su oni lijeni i što je njihov način razmišljanja o profesionalizmu mnogo drugačiji. Na primjer, kad završi trening, skoro svi stranci idu u teretanu i rade. Međutim, ni jedan Cipranin ne ode na teretanu! Dok ja dođem u svlačionicu, oni su se već istuširali i otišli u kafić ili na plažu, sijede i piju kavu i njihov frappe. Oni misle za sebe da su najpametniji i najbolji, to je njihov način razmišljanja. Kažu da je ciparsko more najljepše, ali kad bi vidjeli hrvatsko more, vidjeli bi kakva je razlika. Imaju problem što misle da su u svemu najbolji. Pogotovo u nogometu, a ne vole raditi, lijeni su. Zato nije čudo što ni jedan Cipranin ne igra u ekipi."

U odnosu na uspjeh klubova, ciparska reprezentacija se baš ne može pohvaliti.
"Njihova reprezentacija ne može napraviti nikakav rezultat. Ja imam 33 godine, igram standardno i nisam imao nijednu povredu ove godine. Prije tri godine sam imao jednu operaciju metatarzalne kosti, dobijem i nešto kartona, no stalno igram i treniram duplo više nego 20-godišnji Cipranin. Oni jednostavno ne vole trenirati... Moram reći da je još jedan veliki problem kod njih taj što svi moraju ići dvije godine u vojsku. I mladi reprezentativci moraju ići u vojsku, a jasno je da ako ne igraš dvije godine teško je da možeš nešto napraviti. To je danak onog rata s Turcima prije 30-40 godina."

Cipar ima veliki etnički problem između Grka i Turaka. Vi dolazite s područja bivše Jugoslavije gdje je bilo i još ima sličnih problema, pričate li o politici ovdje?
"Slabo. Ja ne volim pričati mnogo o politici. Imam dosta prijatelja Srba, Hrvata, Muslimana. Igrao sam u Srbiji, u Hrvatskoj i u BiH, igrao sam u reprezentaciji BiH. Meni je najbolji prijatelj Igor Musa koji je igrao u AEL-u sa mnom godinu dana i sada igra u Zrinskom. Posjetio sam ga u Mostaru prošlo ljeto, on je Hrvat. Dan danas čujem se s Muslimanima iz Bosne, ali ja stvarno ne volim politiku. Temu ciparske politike ne načinjemo ovdje, ja je izbjegavam. Ciprani se s Turcima ne vole, no ni oni ne pričaju mnogo o tome."

Ciparski klubovi su plasirali u Ligu prvaka dvije sezone za redom. Prošle sezone Anorthosis, ove sezone APOEL. Zašto su se upravo oni uspjeli plasirati?
"Zato što ti klubovi prvo imaju dosta stranaca. K tome su i treneri stranci, te su podigli razinu organizacije kluba. Ti klubovi imaju kampove, doveli su dobre igrače i kontinuitet rada ih je doveo u Ligu prvaka."

Vi igrate na Cipru tri godine, vidite li razvoj svojeg kluba?
"AEL se promijenio, ali mislim da će najveće promjene doći tek sada, pošto je došao novi trener koji je stranac. On je potpisao na godinu i pol dana, a predsjednik mu je dao odriješene ruke da može dovesti koga hoće i tražiti što hoće. Ne radi se samo o novcu, nego je ideja da on organizira ekipu i da se sljedeće godine borimo za titulu i probamo u Europu preko kupa. Mnoge stvari se moraju promijeniti, počevši od svlačionice i terena. AEL ima dosta problema zadnjih pet godina jer mnogo igrača dolazi sa tužbama od Fife, a klub još plaća te dugove. Ali, napredak je dosta velik."

Ovdje ima i puno stranih trenera. Postoji li neki određeni stil igre u ciparskoj ligi?
"Kad sam ja došao na Cipar igralo se dosta sporo. No, čim dođe stranac za trenera igra se mijenja u bržu i atraktivniju. Na primjer, naš je klub imao prošle godine Izraelca Nira Klingera za trenera, on je prvi trener kod kojeg nisam igrao utakmice od početka. On voli čuvati loptu i igrati kao Barcelona, no mi nemamo igrače kao Barcelona, pa smo igrali dosta sporo i zato češće gubili utakmice u gostima rezultatom 0:1. Od kad je došao Čeh Uhrin, igramo osjetno brže i nema takvih poraza. Sve zavisi od trenera, mislim da ciparska liga nema svoj stil, ponajviše i zato što nema mnogo domaćih igrača koji bi imali neki prepoznatljiv stil. Recimo, APOEL ima već dvije godine istog trenera, Ivana Jovanovića, i skoro svi igrači igraju zajedno već dvije-tri godine pa imaju svoj stil i igraju baš prepoznatljivo. Nijedna ekipa ih nije nadigrala u Ligi prvaka."

Hrvatski klubovi se nisu plasirali u Ligu prvaka više od deset godina. Kakva je razlika po tom planu između hrvatskih i ciparskih klubova?
"Razlika je velika, recimo, Dinamo stvara igrače i prodaje, tako i Hajduk i mnogi klubovi u Hrvatskoj. Na Cipru se kupuju gotovi proizvodi. Znači, dovedu igrače s iskustvom koji su igrali u renomiranim klubovima, da bi napravili uspjeh. Zato su Anorthosis i APOEL ušli u Ligu prvaka. Kad imaš mlade igrače kao što ima Dinamo, moraš ih zadržati tri-četiri godine u ekipi, primjer su Modrić, Eduardo, Ćorluka i Lovren, da bi se mogao očekivati neki uspjeh."

Jesu li ciparski klubovi privatni ili državni?
"Svi klubovi su državni, ali novac dobivaju najviše od televizijskih prava i sponzora. Ako je predsjednik bogat, onda on daje i svoj novac. Država omogućava onima koji daju novac u sport porezne olakšice, to je odlična podrška. "

Ovdje igra tridesetak igrača s područja bivše Jugoslavije.
"Slabo iz Hrvatske i BiH, ali dosta ima igrača iz Srbije, Makedonije i Slovenije. Sada najviše igrača dolazi iz Portugala, koji su inače skupi, no ima i onih koji dođu jeftino, za dvije-tri tisuće eura mjesečno, odigraju godinu dana vrhunski i odu u bolji klub za pet puta veću plaću. Koriste se ovdašnjim klubovima kao odskočnom daskom, a slično rade i manji klubovi koji imaju skromniji budžet."

Dolaze li skauti iz Europe na Cipar?
"Počelo je i to. No, mnogim je igračima atraktivnije igrati na Cipru jer ima mnogo novca. Neki klubovi u Bundesligi ne mogu platiti ono što pojedini igrači uzimaju ovdje. Klub sve plaća, dobiješ osiguranje, stan, auto... "

Jeste li očekivali takve uvjete kad ste čuli ponudu s Cipra?
"Iskreno, očekivao sam dosta slabije uvjete i slabiji nogomet. Iako smo se borili za ostanak prve godine, ovdje je dosta visoka razina nogometa i baš sam bio iznenađen. Naši ljudi uvijek razmišljaju da je Cipar slab, no dvije godine za redom su klubovi u Ligi prvaka. Znači da ipak nešto vrijede."

Preporučujete prijateljima da igraju na Cipru?
"Preporučujem svim igračima. Čak me zovu i pitaju mnogi menadžeri iz Hrvatske, BiH i Srbije za neke igrače. Ali sada više nije lako doći na Cipar iz bivše Jugoslavije, jer dolazi mnogo Portugalaca i Brazilaca, dok naši igrači o Cipru misle kao o zadnjoj opciji, ako ne pronađu nešto bolje. Vjerujte mi na riječ da Ciprani neće uzimati igrače koji ne igraju na visokoj razini."

Kakav je život na Cipru?
"Pet mjeseci se sunčaš, pet mjeseci se kupaš, a najljepše je djeci. Kad ih pustiš van, ne moraš se brinuti hoće li im se nešto dogoditi. Nema mnogo kriminala. Nedostaje mi jedino zelenilo, ovdje ga baš zbog sunca nema, a postoji i problem s vodom. Sve u svemu, ovdje je super onome koji ima obitelj jer može živjeti miran život. Mojoj obitelji se ovdje sviđa, želimo ostati i nakon moje karijere. Ako je djeci i ženi dobro, onda sam ja zadovoljan! Uvijek kažem da nisam imao sreću da igram u velikim klubovima i uzmem dosta novca, ali uvijek sam živio u lijepim zemljama i lijepim gradovima. To su Limassol, Rijeka, Mostar, Trebinje. U Trebinju i Mostaru sam uzeo prvenstvo, u Rijeci sam uzeo kup, nadam se da ove godine uzimam kup i sa AEL-om."

Na kraju, vaša poruka Armadi i ljudima u Rijeci.
"Nastavite podržavati HNK Rijeku kao i uvijek. Vidi se da ljudi u Rijeci vole klub, imaju strpljenja za sadašnju mladu ekipu. Rijeka se okrenula stvaranju igrača, po meni je to odlična stvar. Rijeka i ta županija imaju mnogo talentiranih igrača, trebaju im samo dati šansu. Svakako trebaju strpljenja, no ukoliko Rijeka uspije zadržati ovu ekipu, za dvije ili tri godine imat će veliku šansu nešto napraviti u hrvatskom nogometu."