Nema besplatnog školovanja

Bukurešt je vrištao na oprez. Ni u jednom od dva dosadašnja europska gostovanja Hajduk nije bio pravi, a treće gstovanje u Ateni bilo je još zahtjevnije. Ulaz u utakmice protiv bukureštanskog Dinama i Uniree bio je užasan, pogoci su primani u drugoj i šestoj minuti. Ako želimo biti matematični - mogli bismo reći da je Hajduk u Ateni imao barem dvostruko bolji ulaz u utakmicu, jer je prvi gol primio tek u dvanaestoj.

I zaista, Hajduk je u Ateni odigrao barem dvostruko bolje nego u ijednom od bukuršetanskih ogleda. A opet je prošao gotovo identično kako je prošao u prvom dolasku u glavni grad Rumunjske. Primio rani gol, izjednačio, pa onda dobio još dva u drugom dijelu. Opet je vratar Subašić bio "Djed Božićnjak", opet nije bilo koncentracije za svih 90 minuta.

No, to je cijena školovanja. Hajduk je ove sezone prvi put ozbiljnije zagrizao Europu nakon 15 godina, a Hajdukovi navijači već su i zaboravili kako to izgleda pratiti europske utakmice u jaknama. Mnogi ni ne pamte kakav je osjećaj putovati na europsko gostovanje ili strepjeti uz TV ekrane za rezultat "bilih" negdje "po Europama". Školarina se negdje mora platiti. Bolje da je to u Europskoj ligi, nego u kvalifikacijama.

Generalno gledajući, Hajduk je u Ateni odigrao sasvim solidnu utakmicu, čak bismo rekli - dobru. Nije se povukao, nije bilo "bunkera" koji Splićani toliko mrze kad čekaju goste u Poljudu. Poklepović je bio svjestan toga da s ovom momčadi ne može ići na obranu svojih vrata, jer u 90 minuta nekome će sigurno popustiti koncentracija, nekakav kiks može srušiti sve dotad napravljeno.

A to se upravo i dogodilo. A kuriozitet je što se dogodilo dvojici najiskusnijih. Hrvoju Vejiću kod prvog, Danijelu Subašiću kod drugog pogotka. Takvi "jeftini" pogoci u Europi se ne nadoknađuju tako lako, iako su Hajdukovci osim postignutog pogotka iz kaznenog udarca mogli i još poneku loptu ugurati iza Arabatzisa.

Posebno u oči upada novi kiks Hajdukova reprezentativnog vratara, koji nastavlja popunjavati svoju ružnu rubriku ovosezonskih kikseva. Dio ovosezonsih Subašićevih problema zasigurno leži u lelujavoj i teško uhvatljivoj novoj lopti, no već je previše utakmica odrađeno i previše kikseva ubilježeno da bi se sve moglo pripisati samo neprilagodbi na tu novu loptu. Povjerenje u Subašićeve kvalitete ozbiljno se nagriza, a nastavi li ovakvim tempom mogao bi lako izgubiti pozicije ne samo u reprezentaciji, nego i u Hajduku.

Vidjelo se u Ateni i nešto dobrih stvari. Prva od njih je saznanje da se Hajdukovci ne moraju plašiti okršaja s bilo kojim od protivnika u skupini. Razlika u kvaliteti nije nepremostiva, prave razlike postoje u drugim parametrima - iskustvu, rutini, koncentraciji. A to dolazi s utakmicama, posebno europskim.

Kao jednu od dobrih stvari valja istaknuti i uspješan prvi zajednički izlazak na teren Marina Ljubičića i Albanca Bulkua u defanzivnom dijelu veznog reda. Plašili smo se svi kako će to izgledati s Ljubičićem nakon mjesec dana pauze i Bulkuom u debiju u Hajdukovom dresu, no njihova suradnja i odrađeni posao zaslužuju i više od prolazne ocjene.

Time je i Poklepović dobio pozitivnu informaciju o dvojici novih, iskoristivih igrača koji će mu sigurno trebati. Morat će ih "Špaco" pronaći još, ako želi zadržati kvalitetu igre i intenzitet rezultata u ovoj zahtjevnoj jeseni.