Nogomet

Ni Franz Kafka se ne bi posramio

Piše:Borna Rupnik • petak, 24.12.2010.
Ni Franz Kafka se ne bi posramio
Foto: EPA

Godinu na izmaku obilježile su mnoge zanimljive sportske priče, a među njima je svakako i preobražaj njemačke nogometne reprezentacije u jednu od najatraktivnijih momčadi Svjetskog prvenstva...

"Malo su koga mogli ostaviti ravnodušnim. Njihova je igra bila rapsodija. Plijenili su pažnju hrabrim i atraktivnim predstavama."

"Izuzetno su mlada, a jako talentirana momčad."

"I mi smo ofenzivna momčad, ali oni su najuzbudljiviji."

"Najviše su pokazali i uistinu impresionirali."

"Bez sumnje su pružili najupečatljiviju izvedbu na Svjetskom prvenstvu."

Ove i brojne druge slične izjave proizašle su iz usta svjetskih novinara i medija te nogometnih zvijezda poput Xavija i Fernanda Torresa, na svjetskoj smotri 2010. godine u Južnoafričkoj Republici i poslije nje. Očekivalo bi se da se radi o Brazilu, Španjolskoj, Portugalu ili nekoj od ostalih reprezentacija koje su kroz povijest zaslužile ugled oku ugodnih momčadi, zar ne?

"Pokazali smo odličnu igru."

"Naše je izdanje bilo vrhunsko."

"Brzo smo se zaigrali."

"Zabavljali smo se igrajući nogomet."

Isto tako, uz ove riječi očekivali biste vidjeti uz pojedince poput Lionela Messija, Cristiana Ronalda, Davida Ville i inih igrača čiji potezi oduzimaju dah. No, autori su ni više ni manje nego Bastian Schweinsteiger, Thomas Müller, Miroslav Klose i Joachim Löw.

Na jugu Afrike, naime, zbio se preobražaj kakvog se ne bi posramio ni Franz Kafka. Bajkovito rečeno, iz ružnog pačeta u bijelog labuda pretvorila se reprezentacija - Njemačke.

Ono što izbornik Joachim Löw stvara još od 2006. godine i Svjetskog prvenstva u svojoj domovini, i što je rezultiralo finalom Europskog prvenstva 2008. godine u Austriji i Švicarskoj, eksplodiralo je u Južnoafričkoj Republici, kamo je Njemačka, vrijedi podsjetiti, ispraćena uz lamentacije kako se radi o najmlađoj i možda najslabijoj Njemačkoj u povijesti. Momčad je djelomično prežaljena i prije nego što je sjela u zrakoplov za Afriku.

Michael Ballack

Neovisno o stavovima o njegovim kvalitetama, nemali je broj onih koji se slažu da je izostanak Michaela Ballacka, na papiru jedne od udarnih igala Njemačke, zapravo bio veliki dobitak za Elf. Njegove su defenzivne, trkačke zadaće preuzeli znatno pokretljiviji Sami Khedira i Bastian Schweinsteiger, a ofenzivne su ovlasti preuzeli talentiraniji Mesut Özil te svestraniji Thomas Müller.

Ali strpljivi, studiozni Löw nije se dao pokolebati. Samouvjereno je izjavio da Njemačka na Svjetsko prvenstvo putuje "posramiti protivnike svojim znanjem i vještinama", a nogometaši su mu filozofiju majstorski sproveli u djelo. Tražeći od njih red na travnjaku (njemački izbornik prije utakmice igralište dijeli na 18 polja kako bi pojasnio igračima gdje se moraju nalaziti) uz maksimalno, ali pametno kretanje ("ako se ne krećete, nećete pobijediti ni Kanadu"), došli su i rezultati.

Uvodnih, uvjerljivih 4:0 protiv Australije još se primalo sa skepsom, uz mogućnost da su Australci "jednostavno loši", no vrlo dobra igra s desetoricom igrača protiv Srbije, porazu unatoč, i potrebna pobjeda protiv Gane potvrdili su da se u Durbanu, Port Elizabethu i Johannesburgu rađa neka nova Njemačka.

"Možemo osvojiti Svjetsko prvenstvo jedino igrajući napadački nogomet. Naučili smo igrati jednostavno, imali smo treninge na kojima smo, na trenutke, dosegli nogometnu perfekciju", izjavio je Löw, koji je posljednje sumnje u moć ovakvog Elfa uklonio kada je bilo najvažnije, u osmini finala i četvrtfinalu. Ukupnih 8:1 protiv Engleske i Argentine, protiv Lionela Messija, Fabija Capella, Waynea Rooneyja, Diega Maradone, i ostalih velikih imena ostat će zabilježeno među najdojmljivijim nogometnim izvedbama u povijesti Svjetskih prvenstava. Löw je time obradovao i sve one koji ističu koliko je važna uloga trenera i momčadske kemije u usporedbi sa zbrojem individualnih vrlina.

"Rade stvari koje prije nisu radili, imaju ideje", konstatirao je Diego Maradona, saževši divljenje velikog dijela svjetske nogometne javnosti.

Njemački je stroj zaustavljen tek u polufinalu, protiv vjerojatno jedine momčadi koja je to mogla učiniti - svjetskih prvaka Španjolaca na čelu s još jednim trenerskim magom, Vicenteom del Bosqueom - no obrana bronce protiv Urugvaja, uz preokret i tipičnu njemačku pobjedu u zadnjih desetak minuta, ostala je itekako zaslužena nagrada za sve što su Nijemci prezentirali tijekom tog burnog ljetnog mjeseca.

Njemačka je mladost ubrzo postala pravi hit diljem svijeta. Sami Khedira i sjajni Mesut Özil nagrađeni su transferom u Real Madrid, Jose Mourinho "pati" i za 26-godišnjim Schweinsteigerom, a jedan od starijih, Miroslav Klose, ugurao se na drugo mjesto vječne ljestvice strijelaca Svjetskih prvenstava, pored Gerda Müllera, samo gol iza Ronalda. Thomas Müller potvrdio je svoj status zvijezde bavarskog diva i ponio titulu prvog topnika cijelog natjecanja.

A Löw poslije turnira nije stao i već u sastav uvodi nove klince poput Mainzovih Lewisa Holtbyja i Andrea Schürrlea ili Borussijinih Kevina Grosskreutza, Matsa Hummelsa, Marija Götzea, Marcela Schmelzera... "Zaključio sam da su kvaliteta i tehnička potkovanost važniji od iskustva. Ne zanima me što netko ima samo 18 godina i deset bundesligaških utakmica. Vrednujem igrače prema onome što mogu i mogućnostima koje vidim u njima", kaže izbornik.

Njemačkom su tako u 2010. godini zapuhali neki novi vjetrovi. Jedan će ipak ostati jednak, naglasio je Löw: "Imam osjećaj da Njemačka može osvojiti naslove 2012. i 2014. godine".

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • Obrisan korisnik24.12.2010. u 20:09
    njemacka je igrala najljepse na SP al ipak
    Obrisan korisnik
  • johnny00824.12.2010. u 19:37
    Nijemci i Urugvaj, to je trebalo biti finale, i jedni i drugi su ga bili zasluzili :(
    johnny008
  • Obrisan korisnik24.12.2010. u 17:42
    Je je, meni osobno najdraža Njemačka koju san gleda na dosadašnjim SP !!!
    Obrisan korisnik