Zagrebaši na pravom putu

Hrvatski rukometni prvak Croatia osiguranje Zagreb odradio je odličan prvi dio sezone. Vodeća pozicija u regionalnoj SEHA ligi, uz dva neodlučena rezultata, jedan u Našicama, drugi u Skoplju te uz samo jedan poraz, na gostovanju u Slovačkoj kod Tatrana u Prešovu, sigurno mogu zadovoljiti sve ambicije igrača, stručnog stožera, ali i uprave vezano za to natjecanje. U skupini Lige prvaka, uz odlične predstave na gostovanjima u Švicarskoj kod Schaffhausena te u oba dvoboja protiv francuskog Chamberyja, trenutno su na drugoj poziciji, odmah iza aktualnih europskih prvaka, rukometaša Barcelone.

Trener Ivica Obrvan u sezonu je ušao bez odličnog vratara Gorazda Škofa, priliku za dokazivanje u drugim sredinama su potražili Špelić, Tarabochia, Bogunović. No, kostur ekipe ostao je isti, a uvođenje novih mladih Zagrebovih nada u ekipu pokazalo se kao pun pogodak.

Vratari Šego i Pešić su do kraja kalendarske godine ipak podigli razinu svoje forme, Balić je one najvažnije utakmice odigrao najbolje, a odlična vijest bila je i dobra igra te stara forma kapetana Horvata, koji je nakon duge pauze zbog ozljede ponovno na vrhunskoj razini, a ujedno je i najbolji strijelac Zagrebaša u dosadašnjem dijelu Lige prvaka s 48 postignutih pogodaka.

Sa zdravljem je također imao problema i Vukić, koji je svejedno bio jedna od ključnih karika u obrambenim zadaćama, a veseli i povratak Štrleka, nakon poduže pauze. Makar još uvijek nije na razini koju smo od njega navikli, sigurno će u nastavku sezone biti jedan od važnijih igrača Obrvanova sastava. Na vanjskim pozicijama svoj su posao dobro obavljali Kopljar (41 pogodak u Ligi prvaka), ali i Špiler, koji je svojom borbenošću i dobrom igrom 'kupio' zagrebačke navijače. Braća Valčić možda i nisu pružila svoj maksimum, ali Joso je imao nezahvalnu zadaću mijenjati u napadu Balića, dok je Tonči dobar dio godine muku mučio s bolestima i povredama, tako da se i od njega očekuju bolje predstave na proljeće, u ključnom dijelu sezone.

Marino Marić potvrdio je svojim igrama svoj reprezentativni status, dok je Gojun, osim što je obrambeno ispunjavao svoje zadaće, u posljednjim utakmicama regionalne lige dobivao i malo više prilike u napadu, što je dobro koristio. Upravo se SEHA liga pokazala kao pun pogodak za rukometaše CO Zagreba, ali sigurno i za ostale sudionike tog natjecanja. Obrvan je mogao u aktivnim utakmicama isprobati neke od svojih mlađahnih igrača, koji su i odlično reagirali na ukazano povjerenje. Matulić je davao prilike Horvatu za odmor, Šprem je na drugom krilu, ali i u obrani, pokazao kako ima potencijala, a ne samo slavno prezime.

Šebetić je sa 17 godina postao najmlađi debitant i strijelac u Zagrebovoj povijesti Lige prvaka, iskoristivši ozljedu Luke Stepančića, dok je 19-godišnji Brozović pružio neke fantastične partije, uz fenomenalan postotak realizacije te tako istisnuo iz sastava mađarskog pivota Gala, kojem je i upitna zagrebačka sudbina u nastavku sezone. Još jedna velika rukometna nada, 18-godišnji srednji vanjski Ante Kaleb, priliku je dobivao većinom u završnicama odlučenih dvoboja, ali iskustvo koje skuplja sigurno će mu pomoći u nastavku karijere.

Obrvan se u prvom dijelu tekuće sezone pokazao kao odlično rješenje za Zagrebovu klupu. Uz veću disciplinu u igri, čvršću obranu, ali i jednostavnost u napadu, korištenjem Balića u oba smjera, kombiniranjem obrambenih formacija te pokušajem da se brzom tranzicijom i sa što manje izmjena obrane i napada postigne što više laganih i brzih pogodaka kroz kontru i polukontru. No, uz odličan rezultat u oba natjecanja, napravio je i dobar posao polaganim uvođenjem u sastav i davanjem prilike mlađim igračima, što će sigurno biti od velike važnosti za budućnost kluba.

Liga prvaka

Pred početak ove sezone u elitnom europskom rukometnom natjecanju kao osnovni cilj bilo je postavljeno osvajanje druge pozicije, u skupini s aktualnim osvajačem naslova, Barcelonom te Chamberyjem, Schaffhausenom, Bosnom i Sävehofom.

Posao je u dosadašnjih sedam kola odrađen gotovo besprijekorno. Minimalni poraz protiv Barcelone na domaćem terenu ipak se ne može smatrati neuspjehom, jer je ipak riječ o najboljoj europskoj ekipi. Jedino je ostao malo 'gorak okus u ustima' nakon tog izjednačenog okršaja, jer Zagrebaši nisu za odličnu predstavu u fantastičnoj atmosferi zagrebačke Arene na kraju bili nagrađeni barem bodom, a nije da nisu imali prilike.

U svim ostalim utakmicama upisali su pobjede te sada mirno mogu čekati preostala tri kola, a u nastavak natjecanja krenuti s druge pozicije i čekati suparnika u osmini finala. Sramežljivo je na startu natjecanja spominjana i četvrtina finala, a uz ovakvu igru, naravno, uz povoljnog protivnika u osmini finala, niti taj uspjeh nije neostvariv.

Regionalna liga

Ova sezona premijerna je u regionalnom SEHA natjecanju, a CO Zagreb, kao jedan od inicijatora, sigurno može biti zadovoljan trenutnom situacijom na ljestvici, ali i samim utakmicama, gdje su mogli testirati svoju kvalitetu i pripremati se za naporne utakmice u Ligi prvaka.

U ligu su krenuli podjelom bodova s Nexeom u Našicama, ali su u nastavku natjecanja pokazali svoju snagu. Na još jednom teškom gostovanju, kod Červarova Metalurga u Skoplju također su odigrali bez pobjednika, dok su pred kraj godine, nesretnim pogotkom sa zvukom sirene, poraženi u Slovačkoj kod Tatrana u Prešovu. No, i dalje su vodeća ekipa, slavili su 11 puta, a posebno su uvjerljivi i dominantni bili u domaćem dvoboju u Kutiji s Nexeom, koje su 'razbili' s 12 pogodaka viška.

Nastup na završnom turniru nije upitan, no, osvajanje naslova i konačan uspjeh sigurno će ovisiti i o duljini europske sezone i rezultatu ostvarenom u Ligi prvaka. Međutim, bez obzira na sve, i dalje su glavni favoriti ovog natjecanja, koje je nedavno riješilo pitanja vezana oko sponzora, organizacije putovanje, logistike klubovima, prijenosa na nacionalnoj televiziji. Još ako (odnosno kada) se priključe klubovi iz Slovenije i/ili Mađarske iduće sezone, bit će ovo jedno pravo i ozbiljno rukometno natjecanje. Kvalitetom u samom europskom vrhu.

Najbolja/Najlošija utakmica

Teško se kao najbolja utakmica može stavit ona u kojoj ste doživjeli poraz, ali domaći dvoboj s aktualnim europskim prvakom, u prepunoj Areni, u izjednačenom dvoboju, uz posljednji napad i šansu za izjednačenje sigurno je bila najdojmljivija predstava Zagrebaša. No, bez obzira na poraz, nastavili su s dobrim nastupima u ovom natjecanju, a još jednu vrhunsku partiju pružili su protiv Bičanićevog Chamberyja, kojeg su, nakon slavlja u Francuskoj, u roku samo tjedan dana deklasirali na domaćem terenu s osam pogodaka viška, ostavivši protivnika na samo 20 postignutih golova.

Najlošije izdanje CO Zagreba vjerojatno je bilo ono u Slovačkoj, gdje su doživjeli jedini regionalni poraz. Loša obrana, uz slabo izdanje vratara te 32 primljena pogotka, odlučili su pobjednika. No, bez obzira na dugo i teško putovanje do Slovačke, kraj godine, pogodak primljen u posljednjoj sekundi te ozbiljnog, neugodnog i teškog protivnika, ovaj poraz mogli su izbjeći.

Igrač sezone

Teško je izdvojiti igrača ovog dijela sezone, kada je čitava momčad odigrala dobro. Bilo bi možda i nepravedno isticati samo jednog pojedinca, ali najviše pljeska u proteklim mjesecima sigurno je zaslužio kapetan Zlatko Horvat. Povratnik nakon teške ozljede koljena i duge pauze, zaigrao je ponovno na visokoj razini. Barceloni je utrpao deset pogodaka, bio je najbolji ili jedna od najboljih strijelaca u svakoj utakmici (s 48 golova u Ligi prvaka najbolji je strijelac ekipe), odrađivao je i svoje obrambene zadaće te ga je ponovno gušt gledati kako juri po terenu.

Za svoje predstave nagrađen je i pozivom na Europsko prvenstvo koje će se uskoro održati u Srbiji te se nadamo kako će i tamo nastaviti s dobrom igrom te kako će i u kockastom dresu biti jedan od važnijih igrača na putu prema završnici.

Igrač od kojeg se očekivalo više

Možda se više očekivalo od braće Valčić, ali stariji brat Tonči 2011. godinu pamtiti će po bolestima, operacijama, ozljedama, tako da je tek pred kraj godine uhvatio malu konstantu u formi i podsjetio na stare dane. Ako ga posluži zdravlje, od njega tek na proljeće možemo očekivati pravi doprinos ekipi. Mlađi Josip bi trebao na terenu mijenjati Ivana Balića, što je u svakom pogledu teško i boljim i kvalitetnijim igračima od njega.

Pogled u proljeće

Nakon odlično odrađenog prvog dijela sezone i pogled u nastavak natjecanja sigurno lijepo izgleda. U veljači Zagrebaše očekuju preostala tri susreta u Ligi prvaka, koji ne bi trebali imati utjecaja na njihovu poziciju na ljestvici. Međutim, pitanje svih pitanja je, i to ne samo za CO Zagreb, nego i za sve ekipe koji daju velik broj reprezentativaca u nacionalne selekcije, u kakvom fizičkom stanju, ali i psihičkom raspoloženju će se igrači vratiti u matične klubove.

Rukometna sezone je dugačka i teška, a svako veliko natjecanje početkom kalendarske godine stavlja dodatno opterećenje na igrače. Šego, Štrlek, Horvat, Marić, Balić, Kopljar i Gojun hrvatski su reprezentativci, što je praktički prva postava hrvatskog prvaka.

No, bez obzira na sve eventualne probleme koje ih mogu očekivati u nastavku klupske sezone, na kraju svih natjecanja Zagrebaši bi mogli ubrati plodove svog kvalitetnog, napornog i marljivog rada i ostvariti ciljeve koje su zacrtali. Nešto više ove sezone možda bi bila utopija, no, ako se nastavi u pravom smjeru, uz financijsku stabilizaciju kluba, u narednim godinama možda ćemo i hrvatskog predstavnika gledati na završnom turniru četiri najbolje europske rukometne momčadi.