Tri Bilićeva problema

Iako je rezultat s Hampden Parka neusporedivo ljepši od onog protiv Nizozemske, ne treba se zavaravati da je taj napredak plod puno bolje igre hrvatske reprezentacije. Ni najbolja Škotska nije na razini Nizozemske iz Splita, a pogotovo ne Škotska bez sedmorice prvotimaca. U tom svijetlu, ovih 1:1 ne nudi previše razloga za optimizam uoči dvoboja protiv očito sve bolje Austrije, u kvalifikacijama čvrste Poljske te nadasve protiv izvrsne Njemačke.

Izbornik mlade reprezentacije, Dražen Ladić, izjavio je nakon pobjede svojih štićenika kako "ne treba okretati glavu od slabosti". Slaven Bilić je, pak, konstatirao zadovoljstvo i rezultatom i igrom, posebno onom u drugom dijelu. No, igra iz drugog dijela ne može biti predmet analize, niz promjena u oba sastava razbio je ritam utakmice. Analizirati se mora prvi dio, u kojem su obje reprezentacije ponudile ono najbolje što imaju, ili barem ono što izbornici smatraju da je najbolje.

Prvi problem

Nažalost, trenutna situacija u hrvatskoj reprezentaciji je takva da poneki od onih "najboljih" ovoga trenutka nisu zaista i najbolji. Robert Kovač nije onaj pravi, ne u ovoj jednoj utakmici već cijelu sezonu. Nekada najbolji stoper Bundeslige danas nije spreman za prvu jedanaestoricu prosječnog bundesligaša, a kiks poput onog kod gola Škota više je pravilo nego slučaj. Teško je, međutim, zamisliti situaciju da Kovač mlađi završi na klupi, prvenstveno zbog svog statusa u reprezentaciji, ali i zbog činjnice da neke perfektne zamjene nema. Stoga je pravo i jedino pitanje - može li kroz pripreme Kovač pronaći optimalnu formu?

I Vukojević opasno pritišće starijeg Kovača, ali je i tu situacija takva da je nezamislivo da kapetan završi na klupi, pa ostaje samo nada da će u "svojoj" Austriji biti u top formi.

Općenito, Bilićeva dosadašnja koncepcija "spoja mladosti i iskustva" nalazi se na kušnji, jer pojam 'iskustvo' trenutno se opasno bori s terminom 'godine'. Zabrinjavajuće je, primjerice, što su četiri prva čovjeka u redu za kapetana (Niko i Robert Kovač, Šimunić, Šimić) ujedno i karike koje prosječnog navijača puno više zabrinjavaju od mladih lavova poput Ćorluke, Modrića ili Kranjčara.

S pozitivne strane, upravo ti stariji igrači najbolje znaju kako se u 20-ak dana priprema maksimalno podići i doći u punu formu. Ni prije Francuske nam svi nositelji igre nisu bili redoviti u klubovima, ali su za vrijeme SP-a briljirali i kući donijeli broncu.

Drugi problem

Drugi problem je pad forme u kvalifikacijama ključnih karika. Daleko od toga da su, primjerice, Ćorluka, Modrić i Srna na Hampden Parku bili loši, ali na Europskom prvenstvu Hrvatskoj neće biti dovoljne "samo" dobre partije tih igrača, već - briljantne. Luka Modrić protiv Škota je bio vrlo dobar, no Hrvatska nije Brazil da vrlo dobru partiju Ronaldinha može nadoknaditi odlična partija Kake - nama treba "wembleyjevski Luka", treba nam izvrsni Ćorluka, sjajni Kranjčar, jako raspoloženi Srna.

Prva sezona u Premiershipu i igranje u svakoj utakmici ostavlja traga na Ćorluki koji je posljednje dvije utakmice za reprezentaciju odigrao prosječno, a pad forme očit je i u Manchester Cityju gdje je zaredao s nekoliko sebi netipičnih pogrešaka. Srna, pak, u Šahtaru igra desnog beka što mora ostaviti traga na njegovoj napadačkoj igri, dok Modrić i s 50 posto snage "rastura" protivnike po HNL-u i zbog toga nije u onoj formi za koju Chelsea ili Barcelona nude 20 milijuna eura.

Međutim, i taj problem, kao i prethodni, rješiv je kroz pripreme, baš kao što se može dogoditi da kroz te pripreme padne forma našeg trenutno najraspoloženijeg nogometaša, Nike Kranjčara. Stoga su rezultati pripremnih utakmica ionako uvijek bili varljivi; prije Francuske Hrvatska nije briljirala pa je polučila uspjeh, prije Njemačke smo svladali izvrsnu Argentinu i doživili neuspjeh - pravila nema.

Treći problem

Treći problem, međutim, nije rješiv direktno. Kako zamijeniti Eduarda, to je glavno pitanje za stručni stožer prije Europskog prvenstva, a odgovor ne može biti jednoznačan jer ni Olić ni Petrić ni Budan ni Klasnić nisu golgeteri tog kalibra.

I stoga se problem mora rješavati na druge načine, jer Eduarda niti njegove zamjene nema. Hoće li Bilić razmisliti o sustavu s jednim isturenim napadačem i tri polušpice (Rakitić)? Hoće li se neki od potencijalnih napadačkih dueta isprofilirati kao očito najučinkovitiji? Hoće li ozbiljnu šansu da se nametne dobiti Kalinić bez obzira na neiskustvo?

Niti jedan od četiri napadača u Glasgowu nije si popravio, a ni pokvario šanse za Euro, svi su odigrali "za šesticu". Olić se sjajno kretao i otvarao, no opet bez konkretnog učinka, Petrić je bio nevidljiv u igri, ali i pokazao da mu je dijelić sekunde dovoljan da postane opasan, Budan je bio aktivan i dobar, ali je i propustio izvrsnu šansu, Klasnić je bio solidan - i ništa više od toga. Kad se sve zbroji, teško da je Bilić naučio puno više o njima nego što je znao i do sada.

Pranjić pun pogodak

Jedini pravi Bilićev eksperiment na jučerašnjoj utakmici u potpunosti je uspio. Danijel Pranjić odigrao je dobru utakmicu, pokazao da može igrati i defanzivniju ulogu od one koju ima u klubu, a njegovo uvrštavanje u momčad "oslobodilo" je Niku Kranjčara koji je konačno u reprezentaciju prenio klupsku formu. Niko nije samo stajao uz aut-crtu gdje je zbog manjka brzine inače prilično neupotrebljiv, više je vremena provodio u sredini i iza napadača te je bio najopasniji, najkonkretniji i na kraju krajeva najbolji igrač naše reprezentacije. S Pranjićem ta lijeva strana izgleda puno probojnije, pa je nakon dugo vremena lijevi bok bio bolji od desnog. Gdje će "kockastima" biti kraj ako istodobno budu raspoloženi i Kranjčar i Pranjić te Srna i Ćorluka...

Dvije ne posebno kvalitetne predstave hrvatske reprezentacije ove godine nisu nužno razlog za zabrinutost, baš kao što nas ni poljskih 0:3 ne treba previše veseliti ili njemačkih 4:0 plašiti. Krvne slike svih reprezentacije, pa tako i naše, bit će drugačije nakon mjesec dana priprema, nakon rasta ili pada forme pojedinih igrača, nakon eventualnih ozljeda, pa ne treba sada donositi zaključke o snazi protivnika.

Za naše podneblje je i bolje kada se ne dignemo u oblake, na što nakon 0:3 protiv Tulipana i 1:1 protiv Hrabrih srca definitivno nemamo pravo. Wembley treba zaboraviti, da nam se ne bi dogodilo isto što i Englezima. Skromnost je, ipak, vrlina.

Mukotrpan rad, dobro isplanirane pripreme, dobra atmosfera, dobra logistika - sve je to potrebno reprezentaciji uoči Eura na kojem za uspjeh (a uspjeh i bez Dudua ostaje ostaje proći prvi krug) Hrvatska treba vrhunac forme svakog pojedinca i prije svega kolektiva...