virujmostruci je napisao/la:
Stojim ja desetak minuta polupijan ili polutrizan naslonjen na poluotvoreni prozor da mi friški zrak malo razbistri ovu ludu glavu,fiksirajući jednim okom pičoku a drugim babu i didu nebi li uočija bilo kakvu srodnost vlasnika peradi i dimljenih svinjskih polovica sa mojom lovinom.Nakon šta sam zaključija da nema indicije o povezanosti,palim još jednu cigaretu da nabildan samopouzdanje i spreman sam za ulaz.Nisam imao nikakav plan u glavi.I da sam tija nisam bija u stanju razradit nikakvu strategiju,ni ulaznu,a nedaj bože ni izlaznu u slučaju da sam donija krivi zaključak jer jedini mužjak u kupeu unatoč svojim godinama baš i nije odavao dojam simpatičnog djedice .Najveći problem mi je predstavljala činjenica da djevojka sa crnom dugom kosom koja joj je prekrivala lice s one strane prema meni ni u jednom trenutku nije makla očizin od te knjižurine i nijednom gestom mi nije dala do znanja da sam primjećen.Sitija sam se riči velikog prčioca babayare "da je prčioc biti lako,prčioc bi bio svatko" Zov njezinog špicastog nosića na općenje bio je jači od straha.
nastavlja se.........
Vidi cijeli citat
Povuka sam zadnji dim cigarete do muda, bacam čik pod noge i gazin ga ka žohara u trku,popravljam kosu koju mi je vitar porazbaca po ramenima i vatrogasnom aparatu sa one strane prozora kad odjednom čujem neko lupetanje iza onih harmonika vrata šta odvaja kompoziciju od kompozicije vlaka.Okrenem se u smjeru zvuka kad mi se isprid očizim ukažu dva glavata brkana.Nisam se ni snaša,ovaj jedan mi govori karte na pregled dok me ovaj drugi mrko pogledava ispod šapke tako da sam osjeća kako mi se ovaj zadnji dim kojeg sam triba ispuvat kondukteru u facu počeja vračat nazad prema mudima. Spustija sam svoj blagoteleći pogled prema pet godina iznošenim adidasicama koje sam drpija nekon očalinku u osmom osnovne na tjelesnom odgoju. U tom trenutku su mi prolazile slike scene i frke u školi dok je očalinko kmeča kako mu je neko drmnija nove patike a direktor škole postrojava razred po razred u potrazi za vrijednim eksponatom razmaženog sinčića od nekog partijskog komesara iz Gruda SFR Bosne i Hercegovine kojeg je komitet privremeno smjestija u Split jer je cinka neke poštene hrvate iz Gruda koji su radi njega robijali na golom otoku. Ujedno je očalinko bija glavni cinkaroš i pizda u razredu pa mi je njegovo kmečanje bilo neprocjenivo.Na tren mi se i ukazala slika skrivenog osmjeha druge podvornikove žene,nepismene ali dobro očuvane tridesetopetogodišnje vlajinetine,velikog srca i još većih pluća koju smo mi osmaši posakrito gledali dok je razvlačila mokru krpu po školskim hodnicima jer je kružila priča da ispod onog modrog radnog mantila kojeg je kopčala sa 2/7 botuna nikad nije nosila gačice ni grudnjak. Na dodjeli svjedodžbe o uspješnom završenom osmogodišnjem obrazovanju sam se i uvjerio u istinitost te priče.To mi je bila nagrada šta sam čuvao moju i njezinu tajnu kad sam je jednom prilikom kao petaš pronašao kako traži izgubljenu naušnicu u razrednikovim hlačama. S obzirom da imam fotografsko pamćenje u šestom osnovne sam se sitija da je imala obe naušnice na ušima,al je nikad nisam tija zamarat pitanjem o mjestu smještaja treće naušnice.
nastavlja se........
[uredio virujmostruci - 27. ožujka 2021. u 08:12]
