Skrivanje je bilo najveća pogreška

Prošle godine protiv Austrijanaca bila je Ahilova tetiva, protiv Argentinaca nikad do kraja rasvijetljeni financijski zahtjevi (pričalo se o nadoknadi troškova za putovanje avionom iz SAD-a), a ove sezone protiv Nijemaca javila se bol u koljenu - tako je izgledao niz Karlovićevih isprika za svaki od tri posljednja nastupa hrvatske reprezentacije u Davis Cupu. Sve dok, potaknut prvenstveno novinskim komentarom u Jutarnjem listu, nije odlučio reći "dosta" i objasniti što ga točno muči.

Počnimo od pitanja interesa i nužnosti da se sustav raspodjele sredstava među reprezentativcima iznese u javnosti, što se može nametnuti kao prva točka prijepora. U idealnom slučaju jasno i čisto posloženih odnosa koji odgovaraju svima - bila bi to u prvom redu interna stvar i javno razvlačenje ne bi bilo potrebno. U ovoj prilici, međutim, nije tako.

Karlovi razlozi i želja za drugačijom raspodjelom novčanih nagrada među reprezentativcima nesumnjivo jesu stvar koja će zainteresirati ljubitelje tenisa i koja će, možda, javnim iznošenjem pomoći da se stvari promijene i pokrenu u smjeru u kojem bi Karlo (ili bilo koji drugi "treći" ili "četvrti" izbor u reprezentaciji) poželio.

Neke stvari bolje i jasnije izgledaju i lakše se promijene kad se iznesu javno i ovaj Karlovićev korak je bolji izbor od izvlačenja ozljeda i "zamračivanja" pravih razloga, što mu je, kako je pojasnio, bilo predloženo iz Hrvatskog teniskog saveza. Od zasad neimenovanog "izvora" iz HTS-a. Sve što je Ivo dosad radio bilo je veća pogreška od javnog iznošenja razloga koje se dogodilo tek sada - zapravo, sve dosad bilo je njegova najveća pogreška.

Nakon ovog istupa, za mnoge će treći hrvatski "reket" i dalje ostati "glineni golub" zbog svojeg nepovoljnog odnosa prema reprezentaciji. No, idemo sagledati problem iz drugačijeg kuta...

Za početak, krenimo od stajališta o "svetosti nacionalnog dresa", odnosno nužnosti da se svaki put bude na raspolaganju reprezentaciji bez obzira na uvjete. U kolektivnim sportovima stvari stoje malo drugačije i tu se jasnije može izvući taj princip (prvenstveno stoga što status reprezentativca može pomoći u dolasku do jačeg transfera ili boljih financijskih uvjeta u klubu), dok je u pojedinačnim sportovima i sve ostalo individualnije.

Ukoliko Karlo osjeti ili smatra da mu uloga trećeg izbora u reprezentaciji (s razumljivom prednošću Ivana Ljubičića i Marija Ančića) uz, po njegovoj procjeni, nedovoljnu nadoknadu ne odgovara - njegovo je pravo da se odluči za ono što drži da će mu više koristiti u karijeri. U njegovoj koži, teško je očekivati i tražiti da netko tko od tenisa živi prosuđuje drugačije.

Foto: Ivor Krapac

Je li Karlović svejedno trebao biti u Zagrebu lani protiv Argentinaca, kad je ispalo da bi, zbog Ančićeve ozljede leđa, imao priliku za nastup? Iz današnje i naknadne perspektive - svakako da jest, jer se njegov izostanak pokazao iznimno bitnim. Gledano prvenstveno srcem, ono što je Karlo tada napravio zaslužilo je osudu bez obzira što je razlog i tada bila, za njega, nepovoljna raspodjela financijskog "kolača" među reprezentativcima. Nije ga bilo, nedostajao je, takva situacija se možda mogla predvidjeti...

No, stoji i činjenica da Karlović nije znao kako će se u tom spornom susretu s Argentincima stvari odviti. Da podsjetimo, Ančićeva ozljeda leđa dogodila se samo dan-dva prije početka susreta, kad više nije bilo vremena za promjene u sastavu i potencijalni Karlov naknadni dolazak. Jest, tada je napravio pogrešku i nedostajao, nadam se i požalio što ga nije bilo kad je imao priliku zaigrati i pojaviti se u važnoj ulozi - ali to je mogao znati samo naknadno.

Od ponovnog otkaza reprezentativnog nastupa, veća je pogreška što je i ovog puta kao povod izabrao ispriku umjesto pravog razloga, u nadi da će se sve što brže riješiti onako kako priželjuje. A ne riješava se, i zbog toga Karlo i dalje propušta nastupe u Davis Cupu u situaciji u kojoj se uloga trećeg igrača reprezentacije ponovno može pokazati važnom ukoliko se nešto dogodi s Ljubičićem ili Ančićem...

Je li traženje većeg dijela financijskog "kolača" nepravedno prema Ljubičiću i Ančiću, koji već godinama nose najveći teret, a imali su ga i kad je Hrvatska prije dvije godine koračala prema naslovu u Davis Cupu?

U ovom slučaju, odvojit ću se od konkretnih podataka u raspodjeli i ostati samo na principu - ako je uloga trećeg igrača reprezentacije od važnosti, a jasno je da jest i već se pokazalo da može biti, nije nelogično da se ta uloga honorira i približi zahtjevima koje je trenutni treći igrač iznio. Normalno - u dogovoru s ostalima, a vrijedi se nadati da do tog dogovora može doći i da će se to dogoditi što prije. Ne samo zbog Karlovića kao sadašnjeg trećeg igrača, nego i zbog bilo kojeg budućeg trećeg igrača reprezentacije.

Ljubičić i Ančić nose najveći teret i zaslužuju najveći dio financijskih sredstava u nadoknadi koja za nastupe pripada reprezentativcima i izborniku. Kako je sam rekao, Karlović ne preskače tu činjenicu (i ne bi je smio preskakati), no stvar prijepora je barem približavanje trećeg igrača reprezentacije vodećem dvojcu. Odnosno, promjena omjera u raspodjeli kakav je sada na snazi.

I za kraj, treba li nam uopće Ivo Karlović? Svatko tko detaljnije prati tenis i hrvatsku reprezentaciju složit će se - da treba. U sadašnjoj situaciji, bilo kakva ozljeda ili drugi zdravstveni problem Ivana Ljubičića i Marija Ančića gurnuli bi Marina Čilića u poziciju trećeg reprezentativnog reketa, a Marin, ne preskačući njegov talent i potencijal kojeg nesumnjivo ima, za tu ulogu još nije spreman - bez obzira treba li pomoći u singlu ili, eventualno, parovima.

Preostaje nada da će ova trakavica koja se rasteže već sezonama ubrzo završiti sretno za sve. Za Ljubičića i Ančića, koji bi s Karlovićevim povratkom u reprezentaciju dobili korisnu rezervnu opciju ukoliko ih treba odmoriti ili zamijeniti zbog ozljede, za Karlovića, koji s potencijalno promijenjenim načinom raspodjele zasigurno ne bi ništa izgubio u reprezentaciji (a imao bi priliku puno i dobiti), kao i za izbornika Gorana Prpića kojem je Karlo potreban, jer ga inače ne bi ni uvrstio u prvotni sastav za nastup u Njemačkoj.

Ostaje nam da čekamo, s uvjerenjem da ćemo u mogućem četvrtfinalu konačno biti kompletni.