Novi Dinamo - prednosti i mane

Upravo bi Branko Ivanković trebao biti glavno "oružje" Dinama ako u klubu misle barem reprizirati lanjski rezultat u Europi (plasman u Ligu Uefe). Ivanković je, nažalost, posve bespotrebno propustio proljetni dio sezone, no u svom prvom mandatu napravio je upravo ono što se sada od njega očekuje - da od papirnato slabije momčadi složi snažniju.

Ivanković je, naime, lani ostao bez Ćorluke i Eduarda, koji su čak i u Premiershipu bili među nositeljima igre svojih momčadi, ali je njegov Dinamo ipak napravio više nego Kužeov godinu prije, bez obzira na odlazak spomenutih reprezentativaca.

Sada je ostao i bez Luke Modrića, ali i Ognjena Vukojevića, a ciljevi su ostali isti - konačno prezimiti u Europi. Pravedno prema Ivankoviću? Vjerojatno ne, no u Dinamu su želje ionako uvijek bile bar mrvicu veće od mogućnosti. HNL jedva da se i spominje, u Dinamu smatraju da su na taj naslov pretplaćeni bez obzira na sve naglašeniji optimizam u Splitu. Oko Maksimira se uglavnom čuje "to su pričali i prošle godine, a mi smo na Božić već slavili".

Bilo kako bilo, idućih nekoliko mjeseci Dinamo će biti posvećen isključivo Europi. A s kakvim kartama barata Branko Ivanković?

Na mjestu vratara siguran prvi izbor je Tomislav Butina. Koch će ostati zapamćen u Maksimiru kao pozitivan lik, prvenstveno zbog srčanosti i "očinskog" pristupa prema suigračima u obrani, no kao vratar imao je svoju listu mana i dolazak Butine ne bi smio biti korak unazad, štoviše. Jasno, ni Butina nije Van der Sar, no bivši reprezentativac morao bi zadovoljiti Dinamove kriterije.

Stoperski dvojac morao bi biti bolji nego što je bio prošle jeseni. Igor Bišćan uistinu izgleda dominantno, željan je nogometa, a kada je takav može igrati i u Liverpoolu. U odnosu na Schildenfelda, Bišćan je veliki pomak i u paru s Drpićem (koji je puno bliži prvom sastavu nego Mikulić) čini stoperski par koji je definitivno na zadovoljavajućoj razini.

Problem bi mogao biti ostatak obrane. Carlosa tribine više ne trpe, mnogi se pitaju gdje je Dinamo uspio naći "jedinog Brazilca koji ne zna igrati nogomet", ali je i takav draži Ivankoviću od novog klinca, Ibaneza, koji bi za par godina i mogao biti dobar, no danas je još "zelen". Prema naprijed još to i funkcionira, ali postavljanje u obrani - nikako.

Etto je, pak, siguran na desnom beku, no jasno je da to nije njegova prirodna pozicija i da Brazilac ima itekakvih problema u odrađivanju obrambenog posla. Ipak, zahvaljujući brzini uspijeva pokriti dio gafova, a drugi dio pokriva dobrim prodorima prema naprijed. Nije to možda više onaj Etto s početka karijere u Dinamu, ali je i dalje igrač s kojim možete u europske bitke.

Zanimljivo, lako bi se moglo pokazati da igrač koji će najviše nedostajati Dinamu nije Luka Modrić već - Ognjen Vukojević. Povratak Mathiasa Chaga veseli sve ljubitelje Dinama, no Chago još uvijek nije onaj pravi - nema potrebnu žestinu u duelu koje prelako gubi, a nema još ni onu lakoću igre prema naprijed. Onaj pravi Chago bio bi veliko pojačanje za Dinamo, no za sada on u paru s Vrdoljakom ne djeluje ni izbliza dovoljno čvrsto poput Vukojevića i Pokrivača. Taj dvojac još nije na "reprezentativnoj" razini, nedostaje i kombinatorike, ali još više - sigurnosti u igri.

Iako je to još uvijek "svetogrđe" i pomisliti, a kamoli napisati, Luka Modrić možda neće toliko nedostajati Dinamu. Pedro Morales je pravi "španer", desetka kakva je trebala Dinamu nakon odlaska Modrića i iako vjerojatno neće biti Lukina klasa - Morales je pravi igrač. Čileanac ima tehniku, ima izvrstan pas i pregled igre, dribling i motoriku, a iako mu nedostaje čvrstine u duelu što će u Europi biti problem, definitivno je pogodak Dinamove uprave. To smo spremni već sada tvrditi, iako još nije odigrao službenu utakmicu za Dinamo. Splitski su se izvjestitelji lani tako opekli s Cernatom, no Morales je jednostavno - bolji igrač.

Suarez nije ni izbliza na toj razini, no zanimljiv je igrač koji se ističe brzinom i agresivnošću. Dok te dvije stvari ne popravi Sammir, inače igrač s puno većim potencijalom, Suarez je korisniji momčadi i Ivanković je to prepoznao. Za Sammira je jasno da može, međutim, osim što je previše nezainteresiran, previše je i mentalnih pogrešaka, izgubljenih lopti, krivih odluka. Kada bi ga Ivanković doveo u "bremensku formu", Sammir bi bio ogromno pojačanje za ovaj Dinamo.

Mario Mandžukić zapravo je "Dinamo u malom". Može štošta, potencijal je ogroman, ali teško je znati kakvog ćete Mandžukića dobiti. Fizički je čudo, izdržljiv, brz, dovoljno snažan, a s loptom može puno. Ali nažalost, rezultat je često manji od tog silnog potencijala. Kada bi samo uspio biti konzistentan...

U napadu - nema Eduarda. Boško Balaban se silno trudi, čini puno toga dobrog, sudjeluje u igri, gradi se i otvara mogućnosti suigračima, ali osim što ga neće gol - neće ga ni navijači. Jedan pogodak otvorio bi Balabanovu "pipu", a možda bi i gledatelji prihvatili Balabana ako bi konstantno zabijao.

Balaban je definitivno ovog trenutka kompletniji igrač od Tadića, premda je kod Đakovčanina pomak vidljiv iz dana u dan i vrlo je izgledno da će uskoro nositi Dinamov napad. Tadić još uvijek muku muči s realizacijom, no mladi napadač nalazi se u toliko prilika da je samo pitanje vremena kada će golovi početi curiti na sve strane. Fizički ima sve potrebne atribute, očito zna gdje će lopta, još samo da nauči - kako je pospremati u gol.

Sve u svemu, ovaj je Dinamo zbroj niza "kada bi", "mogao bi", "hoće li". Ako mladi poput Mandžukića, Tadića, Suareza, Vrdoljaka naglo procvjetaju poput Dudua ili Ćorluke - Dinamo će biti odličan, bolji i od onog lani.

Problem je - mladi igrači garantiraju nekonzistentnost. Zbog toga će na vidjelo doći liderske sposobnosti Bišćana, Drpića, Butine, Balabana, pa i Moralesa kao čileanskog reprezentativca, da te fluktuacije svedu na minimum i povedu Dinamo gdje ni Luka Modrić nije mogao - u europsko proljeće.

Nije se dogodilo ni kada je bilo više razloga za nadu, zašto ne bi baš sada kada malo tko to očekuje. Potencijala, ipak, ima, iako na papiru to djeluje slabije nego lani..