Da su vratnice pogoci...

U susretu sedmog kola Prve hrvatske nogometne lige na Maksimiru su se susreli Lokomotiva i Šibenik, a najave su sugerirale da bi oba sastava bila zadovoljna podjelom bodova. Tako su i počeli, s ponekom prilikom na obje strane, pri čemu su se u desetoj minuti istaknuli Tomislav Martinac udarcem i Ivan Medvid čišćenjem na gol-crti.

Tada su ipak domaći preuzeli inicijativu, no terenska dominacija nije im urodila plodom. Brojni su bili udarci u smjeru vrata odličnog Gorana Blaževića, no rijetko su išli u sam okvir gola. Isto tako, na nekoliko dobrih centaršuteva napadači Lokomotive, prvenstveno Nino Bule, nisu najbolje reagirali.

Najbolji strijelac Lokomotive sjajnu je priliku propustio u 26. minuti, kada se na rubu kaznenog prostora našao sam ispred Blaževića i pokušao ga matirati lobom, ali je lopta odsjela na gornjem dijelu mreže.

Šibenik je sredinom prvog poluvremena teško uspijevao povezati dva-tri smislena dodavanja na protivničkoj polovici, ali kada je u zadnjim minutama prvog dijela konsolidirao redove, bilo je opasno pred vratima Ivana Kelave. Na Jurčevićev ubačaj prvo ne stiže Ermin Zec, a bosanskohercegovački napadač još je bolju priliku imao u sudačkoj nadoknadi prvog dijela.

Sve je zakuhao Samir Duro povukavši loptu u protivnički šesnaesterac i uposlivši Zeca povratnom loptom, ali ovaj nije bio precizan, iako se nalazio samo nekoliko metara od gola. Početkom nastavka od Zeca je bio spretniji Kelava, a tada su uslijedile nevjerojatne dvije minute pred golom Šibenika.

Naime, fantastičnim su udarcima Domagoj Antolić, a zatim i Tomislav Martinac zatresli gredu, a odmah potom je visoko skočio i Lokomotivin stoper Matej Bagarić. To je osokolilo i domaćeg trenera Roya Ferenčinu, koji je već do 65. minute uveo ofenzivno orijentirane Mateja Jelića i Ivana Peku te tako naznačio svoju želju da ipak uzme sva tri boda.

Sporadične šibenske pokušaje uspješno je umirivao Ivan Kelava, a vječno glasni kapetan Željko Sopić natrčao je u 68. minuti na jednu blokiranu loptu i opalio je s tridesetak metara. Srećom po Blaževića, mogao ju je samo ispratiti pogledom. Petnaest minuta prije kraja na sličan se potez odvažio i Martinac, ali je sjajnom paradom obranio Blažević.

Što se susret više bližio kraju, to je Lokomotiva bila bliže pobjedonosnom pogotku. Još je jedan Antolićev pokušaj zaustavio Blažević, a neopreznost Šibenikove obrane zamalo je kaznio Martinac, no spasiteljem se ponovno pokazao gostujući čuvar mreže. Dali su Ferenčinini momci sve od sebe ne bili naposljetku ugurali loptu u gol, ali nije to bio njihov dan.

Povremeno su nepotrebno zakomplicirali, povremeno je dobro reagirala obrana u narančastom, a povremeno jednostavno nisu imali dovoljno koncentracije u završnici - sva je tri slučaja iskusio i Dalibor Pandža. Šibenik je na kraju djelovao potpuno izgubljeno te kući ide prezadovoljan osvojenim bodom, a Lokomotiva je zaslužila pljesak za igru. No, sigurno bi im bilo draže da su barem dio dojma zamijenili za jedan, bilo kakav pogodak.