Riječka kamilica u jesenskom stilu

U posljednji susret 20. kola MaxTV Prve lige Ivo Ištuk i Tomislav Ivković ušli su s manje-više najavljenim postavama, napadačke snage Lokosa su na Kantridi predvodili Kramarić, Šitum i Jurić dok su Mance, Palibrk i Miloš bili predodređeni da prijete Dominiku Picaku na gostujućim vratima.

Nakon 13 minuta ispitivanja protivničke igre s obje strane, Rijeka je mogla doći u vodstvo dvaput u roku od 60 sekundi. Damir Kreilach nanizao je nekoliko gostujućih igrača u slalomu, izišao ispred Picaka koji mu je pravodobno ušao u udarac. Lopta se dvaput odbila do Mancea, no gostujući vratar ponovno je spasio svoju mrežu. Nakon kornera koji je uslijedio, Salčinović je zavrnuo za stasitog domaćeg napadača koji kasni za djelić sekunde. Nedugo zatim, bosansko-hercegovački veznjak probao je udarcem iz daljine, no čuvar mreže Lokomotive napravio je lijepu paradu.

Igra se u potpunosti rasplamsala, 21. minuta donijela je korner za Rijeku, pucao je Datković, no igrači u žutim dresovima očistili su s crte. Prvu pravu priliku za Lokose imao je Tomi Jurić, ali Robert Lisjak uspješno je zaustavio njegov udarac iskosa s desne strane.

Što se više približavao odmor, Lokomotiva je počela preuzimati konce igre. Vezni red u produkciji Ademi - Brozović uspješno je u korijenu zaustavljao pokušaje domaćih napada. Nestao je i pritisak na gostujuću obrambenu liniju, no Lokosi svoj posjed lopte nisu kapitalizirali ničim opipljivim. Manceov pokušaj proigravanja Palibrka i mlak udarac Jurića nisu bili dovoljni da jedna od momčadi ode s prednošću na odmor. Rijeka je sve svoje opasne situacije stvorila u 15-ak minuta dobre igre dok se stekao dojam kako su Lokosi sasvim zadovoljni s "nulom" na Kantridi željnoj prvoligaškog nogometa.

Dlanove navijača zagrijao je Salčinović udarcem u 51., no nije to previše zabrinulo dobro postavljenog gostujućeg vratara, a dvije minute kasnije glasnice tih istih navijača poderane su nakon što su spomenuti veznjak i Miloš upropastili jednu od rijetkih riječkih kontri. Sat vremena igre je prošlo kada je Palibrk s vrha kaznenog prostora loptu poslao nebu pod oblake, a Dedić zamijenio danas indisponiranog Matu Miloša.

Izabranici Tomislava Ivkovića nastavili su po istom scenariju, za nešto više nedostajalo je ono zadnje dodavanje ili centaršut koji bi ponudio matnu situaciju pred istarskim čuvarom mreže na riječkom golu. Najbolju su šansu gosti imali u 69. minuti, Kramarić je ispremiješao desnu stranu domaće obrane, lopta je plesala po petercu Rijeke, no nije našla željeni cilj - loptu ili suigrača. Ištuk je morao mijenjati, Čehič je zamijenio Močinića što je značilo kako će Rijeka u posljednjih 20 minuta jurnuti po sva tri boda.

Ili je barem trebalo to značiti budući da se u igri Bijelih nije ništa promijenilo. Uzalud su domaći navijači zazivali tri boda, igra Rijeke tijekom većeg dijela susreta bila je kao iz najboljih jesenskih dana. Bezidejno, sporo, nepovezano i potpuno neopasno... Ivković nije dolijevao ulje na vatru, niti on nije imao pretjerano raspoloženih pojedinaca prema naprijed da bi ugrozio ovakvu Rijeku.