Predstavljamo Francusku: Svjetski prvak jedan je od najvećih favorita za europski naslov

Iako se nalazi u "skupini smrti" s Portugalom, Njemačkom i Mađarsko, sve kladionica i dalje smještaju Francusku na sam vrh liste favorita za osvajanje Eura. Razlozi za to su jasni: Francuska je zemlja koja ima toliko kvalitetnih nogometaša da bi se od njih mogle sastaviti tri reprezentacije, a ova najjača je prije tri godine osvojila svjetski vrh.

Kostur te ekipe je i danas na popisu, a sve skupa je osvježeno s nekoliko mladih, fantastičnih igrača, ali i velikim povratnikom. Na golu je Hugo Lloris, kapetan s čak 125 nastupa, a zamjene mu čine vratari koji brane u velikanima Marseilleu i Milanu, Mandanda i Maignan.

I u obrani ve pršti od kvalitete, tu su igrači Reala, PSG-a, Barcelone, Bayerna, Chelseaja, a stup čini Raphael Varane. Recimo samo da na popisu nije bilo mjesta za jednog Dayota Upamecana, čovjeka kojeg je Bayern Leipzigu platio preko 40 milijuna eura.

I kostur vezne linije je ostao isti, uz iznimku što više nema Blaisea Matuidija. No, Paul Pogba, N'Golo Kante, Moussa Sissoko, Adrien Rabiot i ostali garancija su kvalitete i dinamičnosti u sredini terena za Francusku koja voli igrati tranzicijski.

O napadu i kvaliteti ne treba trošiti riječi, samo ćemo kazati da je na imena poput Mbappea, Griezmanna, Dembelea, Girouda i ostalih dodan i povratnik Karim Benzema iza kojeg su dvije fantastične sezone u Realu, a spisak napadača koji su otpali je dug i širok.

Upamecano, Ndombele, Nzonzi, Camavinga, Martial, Fekir, to su samo neka od imena koja nisu upala na popis Didiera Deschampsa koji će imati samo slatke brige u sastavljanju ekipe koja traži svoj četvrti naslov i poboljšanje srebra iz 2016.

Francuska na Euru

Francuzi na europskim smotrama imaju dva zlata i jedan poraz u finalu. Prvo pojavljivanje došlo je odmah na prvom izdanju 1960. kad su Francuzi bili i domaćini, ali su poraženi u polufinalu. Nakon toga pune 24 godine suše i pet završnica bez Francuske do - novog domaćinstva.

No, ovaj put su Tricolori to iskoristili na najbolji način. Michel Platini je dominirao turnirom, zabio je devet pogodaka i zabio je na svakoj od pet utakmica te je tako postavio rekord za jedno prvenstvo, a Francuska se okitila zlatom.

Zabio je Platini u grupi Danskoj pa tri komada Belgiji, a onda još tri u pobjedi nad Jugoslavijom za maksimalan broj bodova i plasman u polufinale. U polufinalu su na megdan u Marseilleu stigli Portugalci vođeni Jordaom koji je stvarao velike probleme.

Zabio je Domergue u 24., ali Jordao izjednačava u 74. Ide se u produžetak, a onda naznake preokreta. U 98. je opet zabio Jordao, ali izjednačava Domergue, a Platini svoj osmi pogodak zabija u pretposljednjoj minuti produžetka, za pobjedu i finale.

Na Parku prinčeva protiv Španjolske nije bilo drame, Platini je načeo suparnika u 57. za rekordan deveti pogodak, a Bellone je dovršio posao u 90. za prvi naslov. Tri smotre nakon toga donose propuštanje kvalificiranja, ispadanje u grupi, a onda i ispadanje u polufinalu.

No, zamjetan je bio rast pa nakon 1996. Francuska osvaja SP dvije godine kasnije na domaćem terenu, a dvije godine od toga Francuzi rade ono što će pokušati napraviti i ove godine - povezali su svjetski i europski naslov.

Francuska je iz skupine prošla kao druga, iza domaćina Nizozemske. Pobjede obje ekipe nad Česima i Dancima u prva dva kola donijele su revijalan međusobni susret u trećem koju u kojem je Francuska vodila 2:1, ali su De Boer i Zenden preokrenuli za prvo mjesto u skupini.

Četvrtfinale zato je donijelo Španjolsku koju su s 2:1 golovima "riješili" Zidane i Djorkaeff. Polufinale i finale zato su Francuzi osvojili zlatnim golovima koji su tad vrijedili. U polufinalu je Zidane iz penala u 117. minuti donio pobjedu nad Portugalom, dok svi još pamte finale u Rotterdamu.

Marco Delvecchio je u 55. donio Italiji vodstvo i Azzurri ga drže do samog kraja nadoknade i drame kad Wiltord zabija za produžetak, a au 103. minuti Trezeguet trese mrežu za novi naslov.

Nakon toga još tri prvenstva razočaranja. Ispadanje u četvrtfinalu 2004., pa u grupi 2008. te opet u četvrtfinalu 2012., a onda novo domaćinstvo 2016. Bili su i tad Francuzi prvi favorit za naslov i sve su autoritativno gazili do finala, ali se u produžetku ukazao za Francuze nesretni Eder koji je donio naslov Portugalu.

Kvalifikacije

Na papiru Francuska nije imala pretjerano tešku kvalifikacijsku skupinu s Turskom, Islandom, Albanijom, Andorom i Moldavijom, ali su Francuzi posao odradili teže od očekivanog. Osam pobjeda, remi i poraz uz 25-6 gol razliku nikako nisu loši podaci, ali je Turska bila dostojan protivnik za prvo mjesto.

Krenulo je silovito za svjetske prvake, s po četiri gola u mrežama Moldavije i Islanda, ali su onda u Konyji Turci golovima Ündera i Ayhana šokirali Francusku i zauzeli prvo mjesto skupine s tad maksimalnih devet bodova.

No, već u sljedećem kolu Francuska opet zabija četiri Andori, a Island iznenađuje Tursku. Slijedi nova "četvorka", ovaj put Albaniji pa 3:0 protiv Andore te 1:0 protiv Islanda a onda novi kiks. Opet su Turci bili ti koji odolijevali te su na Saint-Denisu izvukli 1:1 nakon pogodaka Girouda i Ayhana.

No, Turska je još jednom kiksala remijem protiv Islanda, a Francuzi su svladali Moldaviju i Albaniju pa su se s prvog mjesta skupine s 25 bodova plasirali direktno, kao i Turci s 23 boda. Giroud je bio najbolji strijelac Francuske u kvalifikacijama sa šest pogodaka, a pratio ga je trojac Coman-Mbappe-Griezmann s po tri.

Izbornik

O Didieru Deschampsu kao igraču, ali i kao treneru više ne treba trošiti riječi. Jedan od tri čovjeka koji je kao igrač i kao trener osvojio Svjetsko prvenstvo, sad ima priliku isto to napraviti i na europskoj razini i postati tek drugi nakon Bertija Vogsa s tim postignućem što se tiče Eura, a prvi ikad koji bi objedinio oba naslova i kao igrač i kao izbornik.

Poznat kao inteligentan i čvrst zadnji vezni, Deschamps je nakon četiri godine u Nantesu zamijenio sredinu i stigao u Marseille s kojim je ostvario najveće uspjehe, poput dvije ligaške titule i Lige prvaka 1993. godine, a tad je bio i najmlađi kapetan koji je poveo ekipu do titule sa samo 24 godine.

1999. odlazi u Juventus gdje je također ostao pet godina, a igrao je i tri uzastopna finala Lige prvaka, uz jednu osvojenu 1996., a kao igrač Chelseaja je osvojio i tri Serie A te Svjetsko prvenstvo s reprezentacijom. 1999. odlazi u Chelsea s kojim osvaja FA Kup 2000. godine, iste godine osvaja i EURO, a sezonu kasnije igra finale Lige prvaka s Valencijom kad se i umirovio. Ostao je upamćen kao tek jedan od tri kapetana koji je podigao svjetski naslov, europski naslov i Ligu prvaka.

Trenersku karijeru počinje u Monacu 2001. godine, a s klubom je postigao i najveći uspjeh u povijesti Kneževine, finale Lige prvaka 2004. godine. Juventusu je pomogao kao trener u Serie B u sezoni 2006/07 nakon što su Bianconeri izbačeni zbog afere s namještanjem, a posljednji klupski angažman ima u Marseilleu.

Tamo je osvojio ligašku titulu 2010. te tri Liga kupa u nizu te dva superkupa. Nakon prebogate igračke i trenerske klupske karijere, postaje francuski izbornik 2012. nakon odlaska Laurenta Blanca. Na velikim je natjecanjima ostvario četvrtfinale 2014., srebro 2016. te svjetski tron 2018. godine.

Zvijezda

U moru kvalitete i ogromnih zvijezda koje vrve u francuskoj ekipi, jedno ime se ipak ističe. Kylian Mbappe tek je u prosincu navršio 22 godine, a već je jedan od najboljih igrača svijeta, svjetski prvak, doprvak Lige prvaka i višestruki prvak Francuske.

2015. je debitirao za Monaco, sa samo 17 godina i od početka je oduševljavao, a pravu eksploziju donijela je sezona 2016/17 kad je Monaco osvojio naslov u ligi te je stigao do polufinala Lige prvaka uz Mbappeovih 26 pogodaka u svim natjecanjima, od čega 15 ligaških i šest u Ligi prvaka.

PSG nije dvojio ni sekunde, iskrcao je Monacu rekordnu svotu novca za tinejdžera, čime je Mbappe s transferom od 145 milijuna eura uz 35 milijuna bonusa postao najskuplji igrač prodan u francuskoj ligi, najskuplji tinejdžer i drugi najskuplji transfer ikad, nakon suigrača Neymara.

U PSG-u tek slijedi ogromna dominacija i eksplozija te je u samo četiri godine u Parizu Mbappe do nenavršene 23 godine stigao do mjesto trećeg strijelca u klupskoj povijesti, te je osvojio tri lige i tri Kupa uz tri ligaške titule za najboljeg strijelca.

Na europskoj je razini najbolji uspjeh finale Lige prvaka 2020. koje je izgubljeno od Bayerna, ali je zato s reprezentacijom Mbappe već na vrhu svijeta. Debitirao je 2017. sa samo 18 godina, a već na SP 2018 je postao najmlađi igrač koji je zabio u finalu (Hrvatskoj), a završio je i kao drugi najbolji strijelac turnira uz nagradu za najboljeg mladog igrača.

Utakmice protiv Hrvatske

SP 1998: Francuska - Hrvatska 2:1 (Thuram x2 / Šuker)
Prijateljska 1999.: Francuska - Hrvatska 3:0 (Pires, Maurice, Vairelles)
Prijateljska 2000.: Hrvatska - Francuska 0:2 (Pires, Trezeguet)
EURO 2004: Hrvatska - Francuska 2:2 (Rapaić, Pršo / Tudor a.g., Trezeguet)
Prijateljska 2011.: Francuska - Hrvatska 0:0
SP 2018: Francuska - Hrvatska 4:2 (Mandžukić a.g., Griezmann, Pogba, Mbappe / Perišić, Mandžukić)
Liga nacija 2020.: Francuska - Hrvatska 4:2 (Griezmann, Livaković a.g., Upamecano, Giroud / Lovren, Brekalo)
Liga nacija 2020.: Hrvatska - Francuska 1:2 (Vlašić / Griezmann, Mbappe)

Raspored

Francuska - Njemačka (15. lipnja, München)
Mađarska - Francuska (19. lipnja, Budimpešta)
Portugal - Francuska (23. lipnja, Budimpešta)