Zašto je ostanak Mbappea u PSG-u najbolja stvar koja se mogla dogoditi nogometu?

Trakavica o transferu sjajnog napadača Kyliana Mbappea traje već dulje vrijeme. Još tijekom prošle sezone pisalo se o vrlo jakom interesu Real Madrida, a često se u priču uvlačilo i Liverpool premda je bilo jasno da Redsi nemaju nikakve šanse realizirati taj transfer.

Mnogi su mislili kako će prijelaz u Real biti dovršen još zimus, a ako ništa drugo, najkasnije na kraju ove sezone. Praktički stvar je bila riješena i dva nasljednika Lionela Messija i Cristiana Ronalda trebali su otići u Manchester City i Real Madrid. Dok se transfer Erlinga Haalanda realizirao, Mbappe je ipak odlučio barem još neko vrijeme ostati u PSG-u.

Tim potezom iznenadio je većinu nogometne javnosti, a pomalo šokirao vodstvo Real Madrida koje je već zasigurno imalo spremnu cijelu marketinšku kampanju kreiranu oko nove zvijezde za naredno desetljeće. Koliko je pametno odlučio Mbappe, bar što se tiče nogometnog puta, teško je naravno procijeniti u ovom trenutku, ali zasigurno neće žaliti kada provjeri svoj žiro račun i vidi ogromnu svotu novca na njemu.

Premda mnogi misle kako je ovaj potez zapravo kap koja je prelila čašu i koja je doista pokazala kako u nogometu više emocija nema, već isključivo je u igri novac, smatram kako je ovo najbolji mogući potez koji je nogomet kao igra mogao doživjeti. Prije svega, PSG koji je odavno mrzak navijačima zbog svoje politike skupe kupnje i kreiranja imidža ni iz čega, sada je dobio konačnu potvrdu kako se radi o potpuno nenogometnom klubu.

Kada klub u velikoj mjeri ovisi o jednom igraču ili kada svu pažnju usmjeri samo prema pojedincu, često, ako ne i uvijek doživi debakl. Mnoge su momčadi, većinom one srednjeg ranga, znale ostajati bez najjačih pojedinaca, ali to nije značilo da su bile osuđene na propast. Borussia Dortmund često gubi svoje najbolje pojedince koji nerijetko odlaze u rivala Bayern i nitko ne može reći kako Borussia nije jedna od dvadesetak najboljih europskih momčadi proteklog desetljeća.

Porto i Benfica gotovo na godišnjoj razini gube svoje najbolje pojedince i uvijek se održavaju u tom srednjem rangu. Slična je stvar i sa Sevillom, na nešto nižoj razini uvijek možemo kao primjere uzeti Dinamo ili Salzburg. Nogometni biznis je kao i svaki drugi, svaki pojedinac je zamjenjiv, greške se uvijek mogu ispraviti, okolnosti koje mogu biti negativne nerijetko se pretvaraju u pozitivne i obratno. Ovisnost o jednom igraču često vodi do toga da klub postaje ekvivalent tom nogometašu, a to je vrlo pogubno.

PSG je Mbappeu dao ovlasti kakve niti jedan igrač na svijetu nema, barem ne službeno i u toj mjeri. Znalo se uvijek da se Messija i Ronalda svašta pita, da uvijek imaju veća prava od drugih igrača, ali nikada se nije Ronalda izjednačavalo s Realom niti Messija s Barcelonom, iako ovo potonje je bilo vrlo blizu. Mbappe koji bira trenere i suigrače ili blaže rečeno, aktivnije nego što je uobičajeno, sudjeluje u kreiranju klupske politike više nije Mbappe koji je napadač PSG-a. Koliko god da sada to pokušavaju iz kluba i PR tima nogometaša negirati, teško je vjerovati da je cjelokupna priča fabricirana.

On je sada postao netko tko je veći od ostatka momčadi, ne samo po nogometnoj kvaliteti koju nesumnjivo ima, već i po pravima koje drugi nemaju niti bi trebali imati. U poslovnom svijetu postoji vrlo česti problem lidera koji imaju poteškoća s upravljanjem ili koordiniranjem tima ili cjelokupne firme koju čine njihovi bivši kolege i često prijatelji. Teško je istovremeno biti Ivan prijatelj, Ivan šef i Ivan koji je do prije dva tjedna bio hijerarhijski jednako pozicioniran.

Tu se često događaju problemi, gotovo pa postoje znanstvene discipline koje se bave upravom tom problematikom. Mbappe kao igrač ima odgovornost na terenu, mora biti kao zvijezda na vrhuncu svojih sposobnosti i čineći sebe najboljim istovremeno raditi na tome da i suigrače čini boljima no što možda jesu. Mbappe kao netko tko istovremeno sukreira klupsku politiku više nema luksuz izlaska na teren i odrađivanja zadataka za koje je trenirao. Sada njegova uloga u klubu postaje puno veća i svaki pa i najmanji neuspjeh gledat će se posve drugačije.

Nije potpuno jasno što je PSG htio postići. Sumanute količine novca potrošili su da bi zadržali igrača s kojim objektivno nisu ništa spektakularno postigli. Osim osvajanja domaćih titula, uspjeh u Europi je izostao. Trofeja Lige prvaka nema premda su igrali finale protiv Bayerna. Dali su potpuno iracionalno moć igraču za kojeg je pitanje zaslužuje li ih, a također i trebali li ih imati. Na kraju, poremetit će potpuno koheziju u ekipi jer PSG nije ekipa stvorena od jedne zvijezde i 10 trkača već od većeg broja igrača koji (često potpuno neopravdano) za sebe misle da su zvijezde. Ego je već problem u svlačionici PSG-a, a ovim potezom problem može biti samo još veći.

Bez imalo sumnje smatram kako će eksperiment završiti debaklom. Ne samo što su već drugi klubovi počeli potezati pitanje financijskog fair-playa kojeg PSG nevjerojatnom i sumnjivom kemijom zadovoljava, već je vrlo teško reći tko bi od igrača želio zaigrati u momčadi u kojoj jedan suigrač znači više od kluba. Korona kriza je očigledno prošla nogometne momčadi pa se tako velika ulaganja očekuju od Chelseaja, Liverpoola, Manchester Uniteda, Bayerna, Milana, Intera, Reala, Barcelone i Newcastlea, tržište više nije ograničeno samo na nekolicinu koji pogonjeni novcem šeika plaćaju više nego drugi.

PSG će ovim pristupom teško uspjeti privući igrača koji istovremeno ima i odličnu ponudu drugog kluba s kojim ima objektivne šanse postići nešto više od osvajanja ionako dosta predvidljivog francuskog prvenstva. Vlasnici PSG-a ništa nisu naučili iz svojih poteza u rukometnom ogranku u kojem su igrali, tijekom proteklih desetak godina, gotovo svi najbolji igrači svijeta. Sport ipak nije neka računalna simulacija u kojoj pritiskom gumba dobijete najbolje igrače koji automatizmom osvajaju titule.

Potezi drugih klubova govore kako će PSG ipak ostati usamljen u svojem ludom i neobjašnjivom pohodu na trofeje. Liverpool već mjesecima dogovara s Mohamedom Salahom produljenje ugovora jer ne želi pristati na sve uvjete i zahtjeve Egipćanina, makar se radilo o najboljem igraču Redsa od početka Premier lige. Bayern je klub koji veliku pažnju posvećuje financijskoj odgovornosti, a teško je zamisliti da bi europski velikani poput Reala, Barcelone, Manchester Uniteda ili Milana dozvolili da netko postane takav faktor u klubu.

Čak niti od Manchester Cityja, o kojem se svašta može reći i koji nije najštedljiviji na svijetu, ne bi se moglo ovo očekivati jer se i tamo, bez obzira na sve zvijezde u momčadi, zna tko je gazda, a to je Pep Guardiola. PSG ovim potezom ne može privući niti jednog etabliranog trenera jer bi bilo van svake pameti očekivati da će Guardiola, Jurgen Klopp ili Jose Mourinho sudjelovati u svakodnevnim razgovorima s nogometašom od 20-ak godina i razglabati budućnost kluba.

Premda to nije želio, PSG je ovim potezom zapravo pomogao onom iskonskom nogometu da ipak ne ode predaleko kao što je slučaj bio s pokušajem Superlige. Mbappe će zaraditi dovoljno jednim ugovorom da osigura svoje naraštaje za narednih par stoljeća i za par godina otići u Real, Barcelonu, Liverpool ili neki peti klub. Pariškom klubu predviđamo nešto drugačiju budućnost. PSG je nasušno želio promijeniti i poboljšati svoju prošlost, uljepšati i glorificirati svoju sadašnjost, a na kraju će ispasti da će nepovratno uništiti svoju budućnost.

FOTO: EPA/Christophe Petit Tesson