Nogomet

Pogled na stadion u Tirani samo još više pojačava sram, tugu i ljutnju zbog onoga što Hrvatska ima

Branimir Korać • četvrtak, 26.05.2022.
Pogled na stadion u Tirani samo još više pojačava sram, tugu i ljutnju zbog onoga što Hrvatska ima
Foto: FaH

Svima su puna usta hrvatskog sporta, obećanja i bajki, a tužna je činjenica da ulaganja u svim sferama ne prate rezultate hrvatskih sportaša. Ono što je posebno problematično je da se ne naziru bolji dani, dapače...

Gledajući sinoćnje finale Konferencijske lige, više puta mi je prošlo kroz glavu - zar je moguće da i Albanija, ma najveća većina zemalja svijeta, ima barem jedan pošten stadion koji zadovoljava sve moderne prohtjeve, a Hrvatska se krpa i uglavnom sramoti.

Dovoljno je pogledati maksimirsko ruglo koje je pravi spomenik ulaganjima u hrvatski sport. Od zagrebačkog potresa istočna tribina zjapi prazna i nema nikakvih naznaka da bi se u skoroj budućnosti moglo dogoditi čudu pa da noga navijača stupi na tu tribinu.

Netko će reći - pa nema potrebe jer će se postići dogovor s Gradom o obnovi Maksimira. Ja u te priče ne vjerujem. Možda se i dogodi u nekom budućem životu ili kada na vlasti na obje strane, i u klubu i u Gradu, budu oni kojima je stvarno stalo da se tu nešto pokrene.

Puno je Maksimira u Hrvatskoj, a vrlo malo onih koji stvarno nešto rade i pokušavaju. Osijek je svijetli primjer, ali taj stadion vjerojatno nikada ne bi bio izgrađen da nisu došli Mađari. Hrvatska kao Hrvatska želju i namjeru da po tom pitanju nešto napravi, nije imala.

Kada u Hrvatskoj postavite pitanje izgradnje ili detaljne obnove sportskih borilišta, odmah se kao adut izvlače priče o bolnicama i vrtićima što su u biti floskule, a broj izgrađenih bolnica to najbolje pokazuje.

Sveučilišna bolnica u Blatu i maksimirski stadion mogu ruku pod ruku i sramota su za Grad Zagreb i hrvatsku državu. Bilo je i vremena i razdoblja kada se moglo po tom pitanju nešto i napraviti, ali kada je riječ o tako velikim projektima uvijek negdje nešto zapinje i uvijek netko uloži veto. Uglavnom je to onaj koji nije zadovoljan odgovorom na pitanje - a koliko meni pripada ili što ću ja dobiti?

Da je postojala volja, danas o tome ne bi uopće razmišljali, ali realno, volje nije bilo, barem ne dovoljne. Mogla je Albanija, mogli su i Afrikanci, Azijci, države koje (navodno) nisu razvijene kao Hrvatska, ali zato se Hrvatska neviđeno sramoti i samo se sastanči, kuka, predlaže, najavljuje i ništa ne radi konkretno po pitanju toga.

Zar nikoga od onih koji odlučuju i koji mogu nešto napraviti nije nimalo stid kada Dinamo igra Europu, a gostujuće momčadi i njihova pratnja naslikavaju se na derutnom stadionu kako bi pokazali gdje su igrali? Naravno, nitko neće trepnuti niti kada naredne sezone ponovno bude u svijet išla slika prazne plakatima prekrivene ruiševne istočne tribine. Kakva je situacija u Gradu, nema nekih naznaka da bi se u skorim godinama moglo nešto pokrenuti po tom pitanju. Možda, ali uz jako jako veliki možda, ako bi stigao neki strani investitor koji bi uložio u izgradnju uz koncesiju. Ali u ovoj državi vjerojatno bi opet došli do onog pitanja - a koliko meni pripada i od toga ne bi bilo ništa.

Kada smo već kod investitora, Cibona ima svoje tajnovite investitore koji su ušli u potpuno devastiran klub. Infrastruktura je samo jedan sramotni dio odnosa prema hrvatskom sportu, drugi su vodstva klubova. Vodstva koja su sudjelovala godinama u devaastiranju i uništavanju klubova diljem Hrvatske. Predsjednici i direktori koji su na klupske kartice kupovali špeceraj i plaćali janjetinu, a kunu nisu sami donijeli u klub. Živjeli su i čekali da nešto kapne od lokalne zajednice, trošili nemilice i doveli klubove u tešku situaciju. Ima i onih koji su jednostavno bili nesposobni i na tim pozicijama se nisu niti trebali naći.

Danas je jako teško podići klubove iz blata u kojem su se našli. Tu bi trebala pomoći država olakšicama za sponzorstva što bi pomoglo pronalasku spoonzora i financiranju. U Hrvatskoj danas je jako teško biti sportski djelatnik i pronalaziti sredstva. Svuda se samo reže, smanjuje, ukida, oni koji bi trebali stvarati mlade sportaše nisu adekvatno, mnogi i nikako plaćeni, a klubovima je trošak baš sve. Sve košta, od organizacije utakmice do odlaska na gostovanje, na natjecanje, da ne govorimo o kvalitetnoj opremi, vitaminima i sličnim stvarima koji su u biti san za mnoge sportaše.

I onda se čudim što Tirana ima onakav stadion, a Zagreb ovakav. U državi koja je imala potencijal za sve - od zimskog turima, ljetnog turizma, ruralnog razvoja, Slavonije kao žitnice, ogromnog prirodnog bogatstva, a skoro sve to su uspjeli uništiti. Danas smo mali i jadni i možemo samo sliniti za stadionom kao u Tirani, uređenim ligama s klubovima koji posluju s profitom, kvalitetnim uvjetima za rad za mlade... I još dugo ćemo o tome moći samo sanjati.

A kada dođu dobri rezultati, opet ćemo vidjeti dobro poznate face u odijelima, "širok osmijeh i zlatan zub" i obećanje "izgradit ćemo, uložit ćžemo, napravit ćemo, riješit ćemo". Taj dan će u lice onima koji su ostvarili veliki rezultat lagati, a već sutradan okrenut će se nečem drugom.

Lijepa naša Hrvatska... Mala zemlja za veliki...

FOTO: HINA/Damir SENČAR

HT Prva liga

1Dinamo 3668:22+4679
2Hajduk 3664:31+3372
3Osijek 3649:29+2069
4Rijeka 3671:51+2065
5Lokomotiva 3655:50+549
6Gorica 3643:50-745
7Slaven Belupo 3635:54-1936
8Šibenik 3646:75-2932
9Istra 1961 3642:67-2531
10Hrvatski dragovoljac 3631:75-4419

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • mate ognjen27.05.2022. u 15:40
    Za razliku od autora kad sam vidio stadiion promislio sam da svi balkanci peru lovu na isti način samo netko gradi dvorane a netko stadione
    mate ognjen
  • x&yzd26.05.2022. u 17:31
    Pljesak sa moga mobitela prikazuje kao upitnike. Možda nije slučajno, kao kad želiš pomoći hr.sportu iz pametnog čovjeka prikažu te kao tešku budalu.
    x&yzd
  • x&yzd26.05.2022. u 17:26
    ????????
    x&yzd
  • Obični d0d026.05.2022. u 16:39
    S jedne strane, hrvatska politika ulaganja u sport općenito, pa tako i u infrastrukturu, je sramotna. Maksimir je tu samo vrh sante leda. S druge strane, u Splitu imamo veliki i pristojan stadion kojeg se ne moramo sramiti, u Rijeci jako lijep trening kamp s malim stadionom, a u Osijeku ćemo uskoro... [više na forumu]
    Obični d0d0