Možnik: 'Vjerujem da će Kovtun iduće godine na Svjetskom kupu u Osijeku i na EP-u nastupati za Hrvatsku'

Iduće godine u kolovozu čeka nas Europsko prvenstvo u Zagrebu. Već nekoliko godina europske federacije pokušavaju u isti termin staviti tri bazična sporta. To će se dogodili u kolovozu sljedeće godine, kad će se preklopiti termini europskih prvenstava u atletici, plivanju i gimnastici i spojiti gradovi Birmingham, Pariz i Zagreb.

"Prvenstvo je specifično u kolovozu jer europski savezi žele, kao što je u Münchenu bilo 2022. godine, u istom terminu uklopiti natjecanja u gimnastici, plivanju i atletici. Pokazalo se da to daje veću vidljivost i gledanost što je dobro za krovne organizacije, jer one imaju sva TV prava. Nama je dobro jer veća gledanost donosi i veću promociju, možda ćemo lakše naći nekog sponzora", pojašnjava Marijo Možnik u razgovoru za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora.

Gimnastika je bazični, ali i jedan od najpopularnijih sportova na svijetu. Zanimalo nas je kako je predsjednik HGS-a zadovoljan prisutnošću gimnastike u hrvatskim medijima.

"Dosta ljudi kod nas svrstavaju gimnastiku u 'manje sportove', a mediji stvaraju percepciju u očima ljudi. Gimnastika je bazičan sport. Razvijamo gotovo deset grana ovog sporta: muška i ženska sportska gimnastika koje u RH broje oko 60 klubova, ritmička gimnastika koja ima 20-ak klubova u RH i trampolin kao olimpijske grane gimnastike te akrobatika, aerobika, parkour i opća gimnastika ('Gimnastics for All') te TeamGym kao neolimpijske grane gimnastike. Kao savez imamo 80 klubova u Hrvatskoj, danas više nema županije bez gimnastičkog kluba. Interes je velik, u svakom su liste čekanja, imamo preko 15.000 članova u tim klubovima, od toga 4.000 u natjecateljskom sustavu. Preko 160 zemalja članica je u Međunarodnoj gimnastičkoj federaciji, 50 zemalja u Europi. Kad pogledate rezultate s najvećih natjecanja, zemlje koje osvajaju medalje, kao da ste ih posložili po BDP-u."

Liste čekanja u klubovima govore da sportska infrastruktura ne prati popularnost gimnastike u Hrvatskoj.

"Od 2020. kad smo imali 50 klubova, do 2025., uz dvije godine korone, osnovano je još 30. Ti klubovi, baš zbog infrastrukture, nemaju dovoljno kapaciteta za upis djece i imaju liste čekanja. Dvije su stvari važne, prvo su infrastruktura, dvorane, termini, a drugo je stručni kadar. Što se tiče infrastrukture, zahvaljujući rezultatima, uspjeli smo se izboriti za tri vrhunska gimnastička centra u Hrvatskoj, to su Zagreb Lučko, Sport Hub u Nedelišću i Sokol centar u Osijeku. Uz to imamo još nekoliko centara koji su niža razina od navedenih, ali to su dobre dvorane. Ono što nam definitivno nedostaje su centri na jugu Hrvatske. Intenzivno radimo na tome da se u Splitu napravi vrhunska dvorana. Što se tiče sportske gimnastike, još nam nedostaje vrhunska dvorana u Rijeci."

Od Možnika i Filipa Udea od prije gotovo dva desetljeća, traje niz uspjeha hrvatske gimnastike. No, upadljiva je razlika u uspjesima muške i ženske sportske gimnastike u Hrvatskoj. Djevojke za sada ne prate uspjehe svojih kolega, a Možnik je probao proniknuti u moguće razloge za takvu situaciju.

"To je zanimljivo, jer oko 80 posto registriranih sportaša u gimnastici su žene, a 20 posto muški. S druge strane, sve najveće rezultate postigli su gimnastičari. Imamo jako dobre trenere i u ženskoj gimnastici, ali veći je izazov raditi s djevojčicama, sport je izrazito zahtjevan, mentalno i fizički i nije lako zadržati djevojke u vrhunskoj gimnastici. Traži odricanja i često dolazi do osipanja broja gimnastičarki. Kod žena, najveći je izazov zadržati talentiranu djecu u vrhunskoj gimnastici u pubertetu. Bez obzira što ih je više, više ih i odustaje u tim kriznim razdobljima."

Vrlo je zanimljivo Možnikovo opažanje o vrednovanju uspjeha hrvatske gimnastike u muškoj i ženskoj konkurenciji.

"Kod žena se stvara jedna dobra priča. Imamo rezultate, medalje na svjetskim kupovima, imamo olimpijke, imamo kontinuitet, samo nam nedostaje ta najviša razina na svjetskim i europskim prvenstvima. S druge strane, možda nismo ni svjesni da ovo što muška gimnastika radi zadnjih 20 godina nije realno. Nije 'normalno' u globalnom sportu, protiv svjetskih velesila gotovo na svakom natjecanju uzimati medalje. Možda je zapravo realnije ovo što rade gimnastičarke. Medalje sa svjetskih kupova, nastupi na Olimpijskim igrama... To je sve jako dobro, a ovo drugo što rade gimnastičari je izvanredno."

Hrvatska gimnastika je na Igrama u Parizu s dva finala ostvarila povijesni uspjeh i samo ju je mrvica sportske sreće dijelila od osvajanja odličja. U olimpijskom finalu na preči sa sprave su pala čak šestorica od osmorice finalista. Na žalost, među njima je bio i naš Tin Srbić.

"Pričao sam s Tinom, pokušali smo doći do rješenja što se dogodilo u finalu. Postoje dva potencijalna razloga zašto je bilo toliko padova. Nije bilo mogućnosti za trening na preči u dvorani za natjecanje koja je na podiju, a sve ostale preče u dvorani za trening su na podu. To je razlika, jer je preča na podiju mekša, drugačije reagira. To su nijanse koje se na toj razini jako osjete. Drugi potencijalni razlog je taj što su organizatori odlučili da za vrijeme nastupa u dvorani bude potpuna tišina, inače uvijek na natjecanjima u pozadini svira neka lagana glazba. Puno je i gimnastičarki palo s grede. Imate 15 tisuća ljudi koje gledaju, u dvorani se 'čuje muha'… gimnastičari nisu naviknuli na takvu tišinu, to nije uobičajeno. Možda je i to stavilo na njih dodatni pritisak, koji je ionako enorman u finalu Igara. S druge strane, dvojica nisu pala u finalu, dvojica su uzela broncu s padom... Tin da je odradio i svoju lošiju vježbu, da je pogriješio, ali da nije pao, osvojio bi zlato."

Zanimalo nas je i kakvi su izgledi da ukrajinski gimnastičar Ilja Kovtun postane hrvatski reprezentativac. Riječ je o sjajnom sportašu koji je na Olimpijskim igrama u Parizu osvojio je srebro na ručama te bio četvrti u višeboju i na parteru. Aktualni je svjetski doprvak u višeboju, europski prvak na ručama i preči i svima je jasno kako bi 22-godišnji Ukrajinac bio enormno pojačanje za već odličnu hrvatsku gimnastičku vrstu.

"Trebamo razjasniti od starta da je hrvatska muška gimnastika na vrhuncu već 20 godina, imamo novu odličnu generaciju i nemamo rezultatski problem, postoji sustav koji nosi rezultate. Taj nesretni rat koji i dalje traje, doveo je do toga da je Ilja Kovtun prije tri godine s trenericom došao kod nas, tražio gdje će se moći mirno pripremati, što smo mu kao Savez i klub Osijek Žito, uz podršku ministarstva i HOO-a, omogućili. Svidjelo im se u Osijeku, dobili su veliku podršku i od kluba i lokalne zajednice, tu su se skrasili, Ilja je pronašao curu, trenerica je dovela obitelj, kći joj je krenula u školu... Oni bi već i za godinu, dvije, redovnim putem mogli dobiti hrvatsko državljanstvo. Tu su odradili cijeli olimpijski ciklus, osvojili medalju, a sad su se Ilja i trenerica odlučili ubrzanim postupkom zatražiti hrvatsko državljanstvo. Izvršni odbor HGS-a je to jednoglasno prihvatio, sad je to bilo na HOO-u, a sve trebaju potvrditi nadležna ministarstva. Vjerujem da će Ilja iduće godine na Svjetskom kupu u Osijeku i na Europskom prvenstvu nastupati za Hrvatsku."

Na taj potez Ukrajinci ne gledaju s odobravanjem, a Možnik ističe:

"Oni su procijenili da žele ostati u Hrvatskoj, zatražili su nas pomoć. Nije da smo mi tražili nekoga da dođe nastupati za nas, nije nam to nužno, ali će nas ojačati i dati dodatnu promociju hrvatske gimnastike, dati će motiv i uzor našim novim generacijama. Sve se rješava u dobrom smjeru i mislim da će to biti dobro za hrvatski sport i hrvatsku gimnastiku. Postavilo se pitanje hoće li Kovtun uzimati mjesto nekom našem sportašu, ali naš tehnički odbor muške sportske gimnastike procijenio da je tu puno više koristi, a i sportaši su ga prihvatili", zaključio je Možnik.