Postoji li (ne)točan odgovor?

Problem je samo što su to dva različita igrača, koji su svoje najbolje sezone u karijeri - a koje su po svim brojkama povijesno impresivne - imali, eto, baš iste godine.

SGA ili Jokić?

Pitanje koje nije izbjegao niti jedan kolumnist, niti jedan podcaster, nitko tko voli NBA. Pritom su svi zajedno izbacili milijardu argumenata, podržavajući jednog ili drugog, a Shai Gilgeous-Alexander i Nikola Jokić imali su toliko dobre sezone da, bez obzira kojeg kandidata zastupate, bez problema možete pronaći nevjerojatne brojke.

Igraj na NBA doigravanje na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Meni su možda najbolje sljedeće - 30 poena, 12 skokova i šest asistencija, 60 posto šuta iz igre, PER 30.5.

Čekaj, reći ćete, to ne može biti Jokić, on ima više asistencija. I nije. Ali ne može biti ni SGA, on nema toliko skokova. Nije ni on.

To je Giannis Antetokounmpo koji je igrao nevjerojatnu košarku, ali nema ga u ovoj konverzaciji o MVP-u ni u tragovima. Što jako puno govori o Jokiću i Gilgeous-Alexanderu.

Brojke su takve da kad pedantni statističari i analitičari traže najusporediviju sezonu s ovom koju je imao SGA, najčešće će izvući Jordana iz 1988. godine te eventualno Hardena iz 2019. godine. Za Jokića mogu jedino pronaći - druge Jokićeve sezone. A sam Jokić je potvrdio ono što i brojke i "gole oči" pokazuju - ovo je najbolja verzija Jokića koju smo ikada gledali.

Jokić je postao prvi igrač u povijesti koji je završio u TOP 10 u prosjeku postignutih poena, skokova, asistencija i ukradenih lopti. No, ne samo da je bio TOP 10, nego je bio TOP 3 u svim tim kategorijama. Ukratko, pokazao je košarkašku širinu kakvu do sada nismo nikada vidjeli.

Možda dijelu NBA pratitelja treba više vremena da prihvate neke očigledne činjenice jer je čovjek izabran u drugoj rundi drafta za vrijeme reklame za Taco Bell, i ne izgleda kao prototip sportaša za kojeg bismo očekivali da dominira među atletama kakvih je NBA prepun, ali...

Jokić je najbolji europski košarkaš svih vremena.

Jokić je među najboljim centrima svih vremena.

Jokić je među 12 najboljih košarkaša svih vremena.

To nije ni za raspravu, nema konkretnog argumenta koji bi tvrdio drugačije. Tri MVP-a, jedan naslov prvaka (i MVP) i nevjerojatna igračka dominacija potkrijepljena neoborivim statističkim dokazima.

Netko će reći - pogledajte Jokićevo remek-djelo protiv Minnesote (60 poena, 10 skokova, 10 asistencija) ili 31-21-22 protiv Sunsa i vidjet ćete koliko je dobar. Ali zapravo, najbolje ćete vidjeti koliko je dobar tako da na slijepo odaberete bilo koju utakmicu u sezoni. I uvijek ćete pronaći istog košarkaša - genija koji sve vidi prije drugih, koji ima najmekšu ruku oko obruča koju smo vidjeli u košarci, koji ove sezone puca trice preciznije od Curryja, a istovremeno izmanipulira najbolje obrambene centre lige pod košem. Košarkaša koji se čini kao flegmatik izvan terena, ali je itekako strastveni natjecatelj na terenu. Čovjek koji igra za momčad i kojem je momčadski uspjeh jedini motiv.

Bit ću iskren - krenuo sam pisati ovaj tekst duboko uvjeren da će naslov biti "Kako će glasači pokrasti Nikolu Jokića". Vjerujem da je neosporno da postoji konsenuzus i među igračima i među svima koji prate NBA da je najbolji igrač na svijetu - Jokić. Nitko ne misli da je to SGA, vjerojatno ni SGA. I mislio sam da bi to, potkrijepljeno njegovom statističkom dominacijom i kontinuiranom kvalitetom izvedbe iz utakmice u utakmicu, trebalo biti dovoljno za nagradu za najkorisnijeg igrača lige (MVP), a koja će, po svemu sudeći, otići u ruke Shaija Gilgeous-Alexandera. I da će, stoga, Jokić biti "pokraden", prvenstveno zbog 'narativa' i "zasićenosti glasača", s obzirom na već tri osvojena MVP-a.

Kada gledate utakmicu Denvera, čini vam se da uvijek gledate sličan film - Jokić dotegli svoju momčad do neke prednosti, ode predahnuti na 4-5 minuta početkom druge četvrtine, i protivnik onda napravi seriju 12-2, i opet su Nuggetsi na nuli. Denver bi za vrijeme Jokićevog boravka na klupi trebao privremeno imati nadimak Jazz ili Wizards. Brojke apsolutno potvrđuju taj dojam da Nuggetsi "umru" bez Jokića, a da su s njim ozbiljna ekipa. Ne u prvom redu favorita za naslov jer su jako kratki, ali svakako su tu, u krugu onih koji mogu do kraja.

A nije li to najvažniji kriterij kada tražimo "najkorisnijeg igrača" - da je ekipa s vama i bez vas potpuno drugačija?

I tu je trebao doći "I rest my case".

Ali Shai je isto imao briljantnu sezonu. Brojke - i tradicionalne i 'napredne' malo su na strani Jokića, ali ne sve brojke, i ne dominantno kako bi se možda očekivalo. SGA je najbolji strijelac lige iako u 17 utakmice uopće nije igrao u posljednjoj četvrtini. 33 poena, šest asistencija, pet skokova, skoro dvije ukradene lopte i jedna blokada po utakmici, 53 posto šuta iz igre uz 90 posto sa slobodnih bacanja i 64.5 posto 'true shootinga", uz PER od 30.7, svrstava Shaija u vrlo uski krug ljudi koji se mogu pohvaliti takvim brojkama. Koliko uski? Njegov 'true shooting' je drugi najbolji u povijesti za igrača koji je zabijao više od 32 poena u prosjeku.

Postao je sedmi igrač (Wilt, Robertson, Jordan, Kareem, Kobe i Durant - prilično dobra lista, zar ne?) koji je zabio 20 ili više poena u 60 utakmica zaredom, što potvrđuje sjajan kontinuitet. Najbolji je u EPM (procijenjeni plus-minus) i procijenjenim pobjedama. U 24 utakmice protiv osam preostalih klubova koji imaju barem 50 pobjeda, SGA je zabijao 33.5 poena u prosjeku u 35 minuta - što pokazuje da je protiv najboljih ekipa dizao razinu svoje igre i da ga ni najbolje obrane nisu mogle zaustaviti.

I najveći ljubitelji Jokića složit će se da mu obrana nije 'forte', iako postoji metrika koja će pokazati da je i na toj strani parketa bolji nego što mu se ponekada daje kredit. Shai je, ipak, s te strane parketa bolji igrač, kojeg protivnici ne mogu ciljati kao slabu točku.

I dolazimo do "slona u sobi".

Oklahoma City je najmlađa ekipa u ligi. I završila je sezonu sa 68 pobjeda, najviše u ligi i 16 pobjeda više od drugoplasirane momčadi iznimno jake zapadne konferencije.

S prosječnom razlikom od 12.6 poena, OKC je ušao u povijest kao najdominantnija momčad u povijesti lige po tom podatku. Upisali su 38 pobjeda s 15 ili više poena, također najviše u povijesti.

Složit ćemo se svi da je Oklahoma odlična ekipa - učinak to pokazuje - ali nije da Shai pored sebe ima višestruke All-Star igrače. Sam Presti je odradio perfektan posao u slaganju ove ekipe - zastrašujuće je za protivnike koliko još pickova ima Thunder u narednim godinama - no, Gordon, Porter Jr., Murray ili Brown - isto bi mogli igrati u toj momčadi.

Jokić je odradio briljantan posao držeći na okupu očito disfunkcionalnu ekipu, što je potvrđeno smjenom trenera Malonea, pa je 50 pobjeda zavidan doseg s obzirom na sve što se događalo u Denveru - što uključuje duža izbivanja Gordona i Murrayja. No, nedostajali su Thunderu i Holmgren i Hartenstein, ali Shai ih je poveo do 68 pobjeda.

18 pobjeda je velika, jako velika razlika.

Ne mislim da je MVP nagrada za "najboljeg igrača u najboljoj momčadi" - često nije to baš tako jednostavno.

Ali u povijesti lige, ukupni učinak momčadi ipak je igrao jako važnu ulogu, što je i primjereno. Gledajući proteklih 25 godina, samo su četvorica igrača dobili MVP, a da njihova momčad nije bila barem druga u konferenciji.

Russell Westbrook 2016./17. (47-35, šesti na Zapadu)

Joel Embiid 2023./23. (54-38, treći na Istoku)

I dva puta Nikola Jokić - 2021. (47-25, 3. na Zapadu) i 2022. godine (48-34, 6. na Zapadu).

To pokazuje da su glasači, ipak, respektirali Jokićeve povijesne brojke i košarkašku vještinu i u sezonama kada njegova momčad nije dominirala u regularnoj sezoni.

Jokić je ovu utrku učinio puno zanimljivijom i napetijom nego što je ona trebala biti.

No, SGA je učinio više nego dovoljno da se njegovoj eventualnoj pobjedi ne može ništa prigovoriti. Bio je istinski lider najmlađe, a najbolje momčadi u ligi. Nezaustavljiv je, briljantan s poludistance, sjajne završnice oko koša, s poboljšanim šutom za tri poena i neumoljiv s linije slobodnih bacanja na koju zaista vješto zna doći.

Studije NBA "štrebera" pokazuju da od svih metrika najveću korelaciju s izborom za MVP-a ima podatak o 'win shares'.

Jokić? 16.4

SGA? 16.7

Koliko su dobra njih dvojica pokazuje podatak da prvi idući igrač ima - 11.7 (razveselit će vas čuti da je taj igrač - Ivica Zubac).

Činjenica da ovdje malu prednost ima SGA, iako je taj podatak naklonjeniji visokim igračima, također potvrđuje njegovu impresivnu sezonu.

Imajući sve u vidu, vjerujem da je SGA zaslužio nagradu za najkorisnijeg igrača lige.

I isto tako vjerujem da ovoga puta nema ni točnog ni pogrešnog odgovora jer su obojica zaslužili nagradu za ono što su prikazali ove sezone.

A kao ljubitelji vrhunske košarke, možemo samo poželjeti da dvoboj ova dva briljantna košarkaša doživimo u finalu Zapadne konferencije. 

FOTO: EPA/JOHN G. MABANGLO