Križ svetog Jakova, posljednja Bobanova postaja i - Princ uzgajališta školjki: sve što trebate znati o Celti

Međutim, povijest Galicije je i te kako bogata i slavna, a prepoznatljivi zaštitni znak regije doduše nije grad iz kojeg dolazi gost Dinama u Europskoj ligi, već Orden de Santiago (Red Svetog Jakova), nekada moćni viteški red iz 12. stoljeća, zvan prema svecu iz Santiaga de Compostelle, koji je i danas ishodište pohoda stotina tisuća hodočasnika.

Kad su se 1923. godine u Vigu fuzirala dva lokalna kluba (Real i Fortuna), rođena je Celta, nazvana po autohtonoj populaciji iz još predrimskog razdoblja, precima današnjih Galicijanaca, te preuzeta nebesko-bijela plava boja dresa, prema grbu regije, a za simbol u grb upisan upravo crveni križ u obliku mača, Cruz de Santiago (Jakovljev križ). Štoviše, prema nikada dokazanoj legendi, Celta i lokalni rivali, susjedi iz Deportiva La Corune, otimali su se oko toga tko će u svoj grb uvrstiti Jakovljev križ, pa je odluka pala – a kako bi drugačije – nogometnom utakmicom dvaju klubova pretendenata. I pobijedila je, naravno, Celta.

Pokazat će se kasnije da je ta (navodna) pobjeda nad Deporom bio jedan od vrlo rijetkih trenutaka ponosa i slave za Celtu, koja nikada nije uspjela ostvariti svoj san – postati nogometni "trade mark" Galicije. Desetljećima će Vigo biti prepoznatljiv ponajprije kao sjedište tvornice Citroena (koji je bio i dugogodišnji sponzor) te važna luka, tako se i najtiražniji novinski dnevnik iz grada zove "Faro de Vigo" (Svjetionik Viga). Jer, Celtina vitrina trofeja ostat će praktično – prazna, dovoljno je reći da im je jedini, vrlo uvjetno rečeno, relevantni pokal – osvajanje Intertoto kupa 2000. godine. Prvaci Španjolske nisu bili nikad, triput su stigli do finala Kupa i sve izgubili, u dva posljednja pokušaja (1994. i 2001.) na korak do cilja zaustavljala ih je Zaragoza.

Za nesreću, u sezonama kad je Celta zaista imala odličnu ekipu, koju su predvodili Rusi Mostovoj i Karpin, a onda Revivo i Makelele, svjetski prvak Brazilac Mazinho i Argentinac Berizzo, svoj vrhunac doživljavali su i susjedi iz tad slavnog "SuperDepora", koji su stigli jednom do titule prvaka Španjolske, uzeli dva Kupa, po jednom igrali četvrtfinale i polufinale Lige prvaka… Celta će pak postati simbol takozvanog "yo-yo" kluba, uvijek na ljuljački između Primere i Segunde: preslabi za elitu, a prejaki za Drugu ligu.

Zapravo je tek posljednjih nekoliko godina Celta konačno postala "broj jedan" Galicije i to ne zahvaljujući svom usponu, nego je "susjedu crkla krava", Depor se bio srozao čak do trećeg ranga. Zanimljiv je svakako podatak da je svoj uspon prema vrhu svjetske trenerske hijerarhije Luis Enrique upravo počeo na "Balaidosu" (tako se zove stadion) u sezoni 2013/2014., ostvarivši dobar plasman, deveto mjesto, a iz te, njegove jedine godine u Vigu, pamti se trijumf nad Realom (2:0) koji je bio fatalan za šampionske ambicije Madriđana.

Za navijače Dinama Celta je svakako zanimljiva i po tome što je upravo u njenom dresu igračku karijeru zaključio – današnji predsjednik Zvonimir Boban. U sezoni 2001/02 stigao je na posudbu iz Milana i nakon samo sedam odigranih utakmica zaključio da je stiglo vrijeme za rastanak od terena. Što je tad i napravio.

Naravno, prava ikona, najveća u stoljetnoj povijesti Celte je – Iago Aspas. Prije samo dva tjedna upisao je svoj 534. nastup za "nebesko plave" i time dosegao primat svih vremena, nadmašivši dotadašnjeg rekordera Manuela Rodrigueza "Manola" koji je dres Celte nosio neprekidno od 1966. do 1982. godine, a ujedno je i uvjerljivi rekorder 217 golova. Usporedbe radi, dovoljno je reći da je drugoplasirani strijelac u povijesti kluba Manuel Hermida s dvostruko manje pogodaka (113). Aspas je skoro cijelu karijeru, od debija 2008. godine, u Vigu, s kratkim i ne baš uspješnim intermezzom u Liverpoolu te šestomjesečnom posudbom u Sevillu s kojom je doduše osvojio jedini trofej u karijeri, Europsku ligu 2015. godine. Lijevonoga "desetka", rodom iz nedaleke Moane, čija je obitelj porijeklom iz Libanona, uvijek temperamentnog karaktera, pravi je dokaz teorije da se "otrov drži u maloj bočici": sa "samo" 176 cm i manje od 70 kg, a ubitačan strijelac i prava "kobra" u šesnaestercu. Aspas je jedan od onih likova kakvih je sve manje u modernom nogometu, vjeran svom klubu tijekom skoro cijele karijere, pa i pod cijenu da ga je to koštalo većih uspjeha, slave i novca. Uostalom, epizoda na Anfieldu naučila ga je da postoje i važnije stvari od pokala. Ono što Iago predstavlja u Vigu – nema cijenu. I dalje je neprikosnoveni "totem" navijača, zatresao je mrežu i u prethodnom kolu Europske lige, pobjedi nad Nicom (2:1) koja je Galicijance lansirala prema "top 8".

"Želim igrati za Celtu i postizati puno lijepih golova", kaže osmogodišnji Iago u jednom davnom videu, kad je pravio prve korak u dresu svog kluba. Sve svoje djetinje želje je daleko, daleko nadmašio. I zaslužio nadimak fanova Celte: "Príncipe de las Bateas". U prijevodu: Princ Bateasa, što je naziv za drvene plutajuće platforme koje su karakteristične za Galiciju i koriste se za njihov prepoznatljiv gospodarski adut – uzgoj dagnji i drugih školjki.