Bajka pod obručima: klub radničkog sindikata kojeg vodi učenik legendarnog Pepsija na krovu je Europe

Makar, već i samo ime crveno-bijelih govori puno, naime, znači Radnik i lako je za shvatiti kako je riječ o klubu ljevičarske orijentacije, predstavniku srednje i niže izraelske klase, kojeg je osnovao radnički sindikat Histadrut, kao kontrapunkt elitnom, građanskom i desničarskom miljeniku Maccabiju, uz kojeg ga veže silan, povijesni animozitet. Ali i – barem donedavno, osuđenost na život u vječnoj sjeni, pa tako, primjera radi, Hapoel ima samo pet titula prvaka, s tim što je posljednji osvojen – 1969. godine! A priča je još impresivnija kad se zna da je prije nepuna dva desetljeća klub praktično bankrotirao, te morao krenuti od najnižeg ranga natjecanja.

Otkud onda Hapoel na vrhu Eurolige i to u svojoj debitantskoj sezoni? Da ne idem predaleko u prošlost, samu vizu za plasman u košarkašku elitu, "Radnik" nije izborio nekom pozivnicom, lobiranjem i političko-financijskim interesima poput nekih drugih euroligaša, već na – parketu, osvojivši Eurokup, pobijedivši u polufinalnoj seriji Valenciju s 2:1, a onda u finalnoj opet španjolskog rivala, Gran Canariju (2:0).

Iza cijelog projekta stoji Offer Yannai, moćni vlasnik, bogati poduzetnik u obnovljivim izvorima energije (Nofar Energy), koji kontrolira 81 posto dionica (ostalih 19 posto pripada udruzi navijača kluba), koji je pretprošle godine udvostručio godišnji budžet na respektabilnih 20 milijuna eura. Osim financijske injekcije, svakako ključan potez bio je angažman trenera Dimitriosa Itoudisa, nekadašnjeg učenika nezaboravnog, dragog Pepsija Božića iz zlatnog vremena Zagreba, "mrava" iz Trnskog, koji je kasnije bio asistent i onom najvećem od svih, Željku Obradoviću u Panathinaikosu, sudjelujući u čak pet trijumfa u Euroligi! Svoj fantastični uspon u karijeri, kao glavni trener, dosegao je za vrijeme čak osmogodišnjeg staža u CSKA, a Moskovljane je dvaput (2016, 2019) doveo do trona prvaka Europe. Nakon kraćih epizoda na klupi reprezentacije Grčke i u Fenerbahčeu, Itoudis je zasjeo na kormilo Hapoela te svoj trofejima optočeni CV obogatio spomenutim Eurokupom. Koji je, s obzirom na tradiciju i povijest kluba, možda i veći uspjeh od svih prethodnih, tim više kad se zna da je Hapoel "domaće" utakmice morao igrati u Sofiji. A koliko je taj trijumf bio značajan, govori i to da je Itoudisa nakon osvojenog trofeja nazvao i premijer Benjamin Netanyahu…

Junak tog, stvarno povijesnog uspjeha za Hapoel bio je neprikosnoveni MVP, mozak i strijelac, Jared Harper, svojedobno član Knicksa, Pelicansa i Sunsa, dok je u samoj završnoj seriji zablistao Jonathan Motley, centar s također iskustvom iz NBA (Mavs, Clippers), a uspjeli su promovirati i novu domaću zvijezdu, playa Yama Madara.

Na temeljima te momčadi, Itoudis je nastavio graditi Hapoel i u Euroligi, završivši prvi dio regularne sezone kao lider s učinkom od 13 pobjeda u 19 kola, u kojoj su uloge lidera preuzeli Elijah Bryant (15.5 poena i 6.2 skoka po meču), Dan Oturu (13.2 poena i 6.5 skokova), Antonio Blakeney (13.5 poena) te bivši MVP Eurolige, Vasilije Micić (12.1 poen), koji je prošlog ljeta angažiran nakon dvije sezone u NBA (Thunder, Hornets, Suns). Možda i taj potez slikovito pokazuje dokle sežu ambicije kluba. Itoudis je pak idealan izbor za takvu sredinu, trener koji se ne drži rigidno svojih taktičkih zamisli, nego upravo suprotno, zna ih skoro savršeno prilagoditi igračkom kadru kojeg ima na raspolaganju. "Manijakalni" analitičar, što i ne krije, pa čak i otvoreno kaže "bez statističkih podataka kao orijentira osjećao bih se kao da sam – gol."

Da sve ne bi bilo baš nestvarno savršeno za Hapoel, iz ovog dijela Eurolige ostala je bolna rana, poraz u povijesnom, prvom gradskom derbiju u Euroligi od Maccabija (90:103) koji je doduše, iz znanih razloga odigran u Sofiji. U međuvremenu, zahvaljujući mirovnom sporazumu, izraelski klubovi su se vratili kući i sad svoje domaće utakmice igraju u Tel Avivu.

Jasno, Hapoel unatoč trenutnom poretku, nije prvi favorit za titulu prvaka, Eurolige, teško je i očekivati takvo čudo da u 12 mjeseci nakon osvojenog Eurokupa uzme i elitno natjecanje i to još u svom premijernom nastupu. No, već ovo što je dosad ostvario, zaista ima vrijednost simboličnog trofeja!