Povijest kluba
U prvih pet godina postojanja, klub je nastupao pod imenom Željezničarski športski klub Victoria. 1919. godine mijenja ime u Športski klub "Željezničar", a pod tim nazivom nastupa sve do ljeta 1941. kad se preimenovao u Hrvatski željezničarski športski klub ("HŽŠK"). To je trajalo samo četiri godine, da bi se potom nazvao Fizkulturno društvo "Lokomotiva" te godinu poslije Fizkulturno društvo "Crvena Lokomotiva" (sezona 1946./47.).
Najveći uspjeh kluba postignut je spomenute 1952. kada je Lokomotiva završila na prvenstvenoj ljestvici iza Hajduka i Crvene Zvezde. Već 1957. klub ispada iz Prve Jugoslavenske lige i nikada se više ne uspijeva vratiti. Tijekom 80-ih je bio republički ligaš.
Od osnutka države, Lokosi su krenuli od nižih liga, a uglavnom su bili "trećeligaš" i tek je suradnjom s Dinamom krenuo napredak. Lokomotiva nije imala europskih nastupa i plasman u 1. HNL prije dvije sezone najveći je uspjeh u novijoj hrvatskoj povijesti.
Predsjednik kluba je ugledni zagrebački odvjetnik Tin Dolički, a najviše će ostati upamćen upravo po tome što je bio na čelu kluba kada je ostvaren plasman u najviši rang hrvatskog nogometa. Momčad je uoči sezone 2011./2012. preuzeo Marijo Tot.
Klub svoje utakmice igra na stadionu Maksimir, a ekipa je većinom sastavljena od Dinamovih juniora i drugih mladih igrača uz nekoliko iskusnijih pojedinaca. Najveća zvijezda u sastavu je 35-godišnji napadač Nino Bule.
Stadion u Kranjčevićevoj
8.850 mjesta
SuperSport HNL
1 | Dinamo | 33 | +35 | 75 |
2 | Rijeka | 33 | +39 | 71 |
3 | Hajduk | 33 | +24 | 61 |
4 | Osijek | 33 | +16 | 51 |
5 | Lokomotiva | 33 | +9 | 47 |
6 | Varaždin | 33 | -6 | 39 |
7 | Istra 1961 | 33 | -18 | 37 |
8 | Gorica | 33 | -17 | 35 |
9 | Slaven Belupo | 33 | -20 | 33 |
10 | Rudeš | 33 | -62 | 7 |