Marko Tomas i niz upitnika

Iako je dojam bio nešto bolji nego protiv Montepaschija, kada su se Cibosi u drugom poluvremenu raspali i potonuli do -45, niti protiv Barcelone nije izgledalo dovoljno dobro da bi pogled prema idućim utakmicama bio puno vedriji. Obrana je ovog puta bila ljepši dio priče, pogotovo u drugoj četvrtini u kojoj je Barca teško nalazila odgovor na Ciboninu zonu, angažman nije izostao, momčad Velimira Perasovića nije dignula ruke puno prije završetka utakmice, no za pariranje jakoj europskoj konkurenciji obrana i borbenost ipak nisu dovoljni. Kako je Peras sam kazao početkom sezone, za veće stvari moraš igrati dobro i u napadu.

Ako je išta dobro u tome što se rano u sezoni moralo na Montepaschi i Barcelonu, težak Cibonin raspored barem je razotkrio brojne slabe točke na napadačkom kraju terena. Nešto se moglo predvidjeti, bilo je jasno da Dalibor Bagarić, Lukša Andrić ili Tomislav Zubčić, koji igra prvu pravu seniorsku sezonu, neće moći nadomjestiti ono što je Ciboni donosio Nikša Prkačin, mogućnost da zadrži loptu pod obručem i natjera suparničku momčad na udvajanje, a s obzirom da takvog igrača više nema, nema niti prave ravnoteže u napadu. Cibosi se pod obručem nisu adekvatno pojačali, a primjerice, Andrija Žižić, koji je mogao pomoći u toj ulozi i nalazio se na "meti" hrvatskih prvaka u prijelaznom roku, završio je u Cedeviti. Koliko bi on ili neki drugi igrač sličnih kvaliteta pomogao, nije potrebno posebno isticati.

No, niti ono što je trebalo biti glavna Cibonina snaga, vanjska linija s nekoliko novih aduta, protiv Montepaschija i Barcelone nije izgledalo sjajno. Pravi kontinuitet imao je samo Marko Tomas, od kojeg se i očekuje da bude prvi napadački adut, a Antonio Graves, koji je s obzirom na iskustvo trebao biti prvi do Tomasa, zasad nije dao što se očekivalo. Ako i dobije popust za prvo euroligaško kolo u kojem je dobar dio minuta odrađivao kao organizator igre, što objektivno nije, protiv Barcelone je krenuo kao bek-šuter i glavninu minutaže imao na toj poziciji - pa opet nije izgledalo dobro. Štoviše, izgledalo je jako, jako loše.

Nekakav kredit Graves vjerojatno još ima, ali kako je Perasović kazao pred novinarima nakon poraza u Blaugrani, taj kredit je sve manji. Utakmice koje dolaze, Hemofarm i Zadar u NLB ligi i Fenerbahče Ülker i Žalgiris u Euroligi, vjerojatno su posljednja prilika za procjenu isplati li ga se zadržati.

Dok je jedan Cibonin Amerikanac zasad u priličnom minusu s obzirom na ono što je pokazao u dvije euroligaške utakmice, niti drugi ne stoji puno bolje. Jamont Gordon je mlad, nedostaje mu iskustva, sve ono što se, primjerice, može reći i za Bojana Bogdanovića, s Gordonom se ušlo u rizik s obzirom da prošle sezone u Bologni, barem po onom što se pričalo, nije igrao na "jedinici", a period prilagođavanja još ne donosi puno dobrih vijesti. U pripremama su brojke bile dobre, trener je bio zadovoljan, ali kada je krenulo ono pravo teško da može biti - Gordon ima bljeskova, ali i puno crnih razdoblja, a sveukupno, ne ostavlja dojam da mu je organizacija igre jača strana. Razigravač koji ne razigrava? Znam, ne zvuči dobro.

Rastanak s Earlom Callowayjem i Gordonov dolazak trebali su biti korak unaprijed, no zasad ga nema, a Cibosima će biti potreban. I to brzo. Tu je, naravno, važno i da Perasović nešto napravi - Vedran Princ zasad je uglavnom zacementiran na klupi, čak i u trenucima kada Gordon upadne u rupu, a podsjetimo, kada je Calloway prošle sezone upadao u rupu, Princ je dobivao svoje minute.

Uz Tomasa kao prvu violinu, dvojicu Amerikanaca koji se traže, Bogdanovića i Marina Rozića koji su dobri u obrani i povremeno pomognu u napadu, tu je još i Robert Troha, slično Princu, zasad prikovan za klupu, a sve u svemu, nedovoljno za jači otpor za Montepaschiju ili Barceloni. Dovoljno dobri za Žalgiris, Asvel ili Fenerbahče Ülker, koji čeka idućeg tjedna? Po dosad prikazanom, teško, no rana je faza sezone, ipak je prerano da bi porota završila vijećanje i u sudnici objavila konačnu odluku.

Prve dvije treba probati zaboraviti, popraviti sliku ionako se ne može, no sada, ukoliko se želi ostvariti cilj i proći u drugi krug, više nema prostora za uhodavanje ili pogrešan korak. U studenom redom slijede Fenerbahče, Žalgiris i Asvel, za razliku od Montepaschija i Barcelone, tri momčadi koje ne bi smjele biti neki drugi svijet za ovu Cibonu. Vrijeme je za pobjede.