Dojam bolji od rezultata

Rezultatski Cibona je dugo bila u igri, ali širina domaće rotacije i individualna kvaliteta na kraju su presudili. Kada držite u šahu momčad čijih bi deset igrača bez problema mogli zaigrati u vašoj petorci, kada se zna da vas je ta momčad na domaćem terenu uništila i zaustavila na 40 poena, pa i unatoč porazu imate pravo na optimizam.

Obrana kakvu je Cibona odigrala u prvom poluvremenu bila je na najvišoj razini, vjerojatno najbolja obrambena prezentacija ove momčadi ove sezone. No bilo je jasno kako je gotovo nemoguće odigrati 40 minuta na takvoj razini, posebno protiv Montepaschija čije ime i kod sudaca drugačije odzvanja od Ciboninog.

Daleko od toga da je sudačka trojka donijela Montepaschiju pobjedu, ali treba svakako spomenuti kako je u trenucima kada se Montepaschi odvajao, te onda kada je Cibona u drugom dijelu zaprijetila povratkom, kriterij bio neujednačen. Posebno je to razljutilo Tomasa i Gordona koji su najviše istrpili u takvoj igri i potpuno su u završnici ispali iz momčadskog moda te su započeli s igrom jedan na pet što je Montepaschi nemilosrdno kaznio.

Tako Cibona ne može igrati jer jednostavno nema tu individualnu kvalitetu da može protiv bilo koje euroligaške momčadi igrati na taj način. Igra iz prvog dijela bila je ogledni primjer kako ova momčad može i mora izgledati. S takvom igrom Top 16 je realnost, s takvom igrom pobjeda protiv Fenerbahčea također je realnost, Asvel s takvom igrom nije problem, a nije utopija niti pobjeda u Litvi.

Dobra vijest za Velimira Perasovića je i povratak Dalibora Bagarića koji nije igrao u Sieni, ali vrlo brzo će na parket. Njegovim povratkom dobiva se čovjek više u centarskoj rotaciji što je Ciboni nasušno potrebno bez obzira na vrlo dobre igre Lukše Andrića i Leona Radoševića u posljednje vrijeme.

Obojica su u Sieni odigrali dobru utakmicu, Radošević je jednom odlično istrčanom kontrom pokazao i zavidne tehničke mogućnosti, a Andrić je nastavio u dobrom ritmu u kojem se nalazi već neko vrijeme. Treba pohvaliti i reakciju ostalih koji su ušli s klupe. Vedran Princ i Tomislav Zubčić nisu ostvarili statistički velik učinak, ali su na parketu izgledali dobro. Isto se odnosi i na Bojana Bogdanovića koji sve više dobiva na samopouzdanju i iskazuje velik potencijal.

Zamjerke osim Tomasu i Gordonu za igru u posljednjih deset minuta, idu i ponovno kompletnoj momčadi na selekciji šuta. Za razliku od Montepaschija, Cibonu šut za tricu nije služio, ali se nastavilo s raspucavanjem što je samo pomagalo domaćinu da povećava prednost.

To se neće smjeti ponoviti protiv Barcelone u sljedećem kolu jer bi moglo završiti pogubno po Cibose. Interes Zagrepčana za tu utakmicu je ogroman, Draženov dom bit će sigurno prepun i ova mlada momčad ima dodatnu priliku pokazati kako se u nju isplati vjerovati. Protiv Barcelone je jako teško očekivati pobjedu, protiv ovakve Barcelone koja je ponizila i Montepaschi u Sieni, ali hrabrim pristupom može se pružiti jak otpor i tko zna, možda i nemoguće postane moguće.

Dvoboj Cibone i Barcelone neće biti ključan, Cibona u tom susretu nema što izgubiti, može samo jako puno dobiti i na tu utakmicu ne treba gledati kao na presudnu. Isto tako niti u slučaju eventualnog visokog poraza, ne treba u sljedećem susretu ostaviti prazan Draženov dom i sasuti drvlje i kamenje. Cibona je rijetko kada imala ovako mladu i potentnu momčad sastavljenu od domaćih igrača, a upravo ta mladost i neiskustvo su krivci za koji poraz više.

Velimir Perasović od početka govori kako ova momčad može puno, ali da mora rasti s utakmicama. Činjenica je da oni to i pokazuju, Cibona igra sve bolje i to protiv vrlo teških protivnika u elitnom europskom košarkaškom natjecanju. Poraz u Sieni na papiru izgleda ružno, na parketu je to bilo podnošljivije, a dojam je mogao biti i kudikamo bolji uz malo više pameti i borbenosti u završnici. Drugi dio euroligaške sezone i borba za Top 16 za Cibonu će krenuti možda s Barcelonom, ali ipak realnije sa Fenerbahčeom. Na pobjedu u Sieni je samo nerealan računao.