Button putevima Alonsa i Schumachera

Jenson Button, Lewis Hamilton, Fernando Alonso i Michael Schumacher - taj će kvartet svjetskih prvaka u 2010. godini međusobno odmjeravati snage na stazi, a poseban će reflektor biti usmjeren prema nositelju krune, Jensonu Buttonu. On je, naime, ekipu u kojoj je osvojio trofej (Brawn GP) zamijenio novim poslodavcima kako bi se dokazao i u drugom bolidu.

Zanimljivo je da su isti proces tijekom svojih karijera prošli i Alonso i Schumacher. Španjolski je vozač nakon dvije titule u Renaultu 2007. godine preselio u redove McLarena, dok je Nijemac također poslije dva uzastopna naslova s Benettonom zahvalio na suradnji i otišao u Ferrari. Kako su branili svoje trofeje u novom okruženju? Obojica su na kraju završili - treći.

FERNANDO ALONSO (2007.)

Dolazak u McLaren, rame uz rame s Lewisom Hamiltonom, trebao je biti samo nadogradnja sjajnih uspjeha koje je tada 26-godišnji Španjolac postizao u Renaultu, prekinuvši petogodišnju Schumacherovu dominaciju. Bolid je smatran gotovo besprijekornim, vozački potencijal nije dolazio u pitanje i sve je bilo spremnu za jednu veliku McLarenovu sezonu.

Međutim, mnogo je toga pošlo po krivu. Suradnja Hamiltona i Alonsa postajala je sve napetija jer je Španjolac smatrao da je ekipa priklonjenija mladoj britanskoj nadi te stoga ne poštuje njegov nepisani status "prvog vozača", a razmirice su se samo počele gomilati. Vrhunac se zbio na Velikoj nagradi Mađarske kada je Alonso u kvalifikacijama zaustavio Hamiltona unutar vlastitog boksa, a krajem sezone cijeli se McLaren suočio s poznatom aferom Spygate.

Alonso je usprkos svim problemima ostao u utrci za obranu svog naslova do posljednje utrke. Premda je ostvario samo četiri sezonske pobjede (tri manje nego u šampionskoj 2006. godini), podatak da je tek pet puta izostao s pobjedničkog postolja bio je dovoljan za ukupno 109 bodova u prvenstvu. Nažalost po Alonsa, Kimi Räikkönen u Ferrariju naposljetku je imao bod više, nakon dramatične završnice u Brazilu.

Za prvo slavlje u novoj momčadi trebale su mu samo dvije utrke, a mogao se pohvaliti i s dvije najbolje startne pozicije te tri najbrža kruga. Zbog narušenih unutarmomčadskih odnosa po završetku sezone dobio je slobodne ruke i vratio se u Renault.

MICHAEL SCHUMACHER (1996.)

Prelaskom Michaela Schumachera u Ferrari započela je nova era u Formuli 1, no nipošto se ne može reći da mu je bilo lako. Dvostruki svjetski prvak s 27 je godina sjeo u slavni crveni bolid, no pouzdanost te godine u Maranellu nije bila jača strana.

U debitantskom je nastupu morao odustati nakon 32 kruga zbog problema s kočnicama. Bolje dane najavio je trećim mjestom u Brazilu, ali ga je novog plasmana u Argentini koštalo slomljeno krilo. Na prvo je slavlje čekao sve lipnja i Velike nagrade Španjolske, a svoje je navijače oduševio vrlo dobrom vožnjom po teškim, kišnim uvjetima.

Ipak, govora o obrani naslova nije bilo. U naredne je tri utrke ostao na nuli - u Magny-Coursu pokvario mu se motor za vrijeme zagrijavanja - a kako su Williamsi budućeg prvaka Damona Hilla i Jacquesa Villeneuvea u tom razdoblju bili neumoljivi, razlika je ubrzo postala nedostižna.

Kako se sezona primicala kraju, tako je Schumacher nagovijestio bolje dane za Ferrari. U posljednje se četiri utrke 1996. godine penjao na pobjednička postolja, uz dvije pobjede, te premijernu sezonu okončao s ukupno 59 bodova. Za procjenu vrijednosti tog rezultata može poslužiti i podatak da je njegov momčadski kolega, Eddie Irvine, do cilja stigao mizernih 6 puta.

Novi Buttonov momčadski kolega, Lewis Hamilton, svoju je titulu iz 2008. godine branio u istoj momčadi, ali nije se proslavio. Sezona koja je donijela brojne novitete nije najbolje sjela McLarenu i Hamilton se unatoč nekim kvalitetnim predstavama domogao tek petog mjesta.

Iako povijest, brojke i statistika Jensonu Buttonu na stazi neće igrati nikakvu ulogu, jasno je da 30-godišnjeg Britanca čeka iznimno težak posao u obrani naslova. Mnogi će reći i nemoguć, ali "nemoguće" je i prošle godine bilo da Button uopće dođe do svoje prve titule...