Sreća prati hrabre

Premda se prije početka Lokomotivinog prvoligaškog života poseban naglasak stavljalo na očekivane oscilacije iznimno mladog sastava, ekipa koju je složio Roy Ferenčina nakon teškog privikavanja na prvi razred hrvatskog nogometa čini sve osim - oscilira.

Štoviše, Lokosi u posljednjih nekoliko kola, uključujući i dvoboje protiv Rijeke i Istre u studenom i prosincu, na Maksimiru postaju gotovo nedodirljivi. Riječani su sasvim upali u Lokomotivin mlin, protiv Istre je u festivalu vratnica gol više bio je onaj Ivana Peke, dok su Varteks i Zagreb početkom drugog dijela sezone apsolvirani bez većih napetosti. U tu kategoriju spada i, naprimjer, nešto stariji gostujući trobod iz Čakovca.

Stoga se u jedno od iznenađenja sezone profilira podatak da je ta mlada Lokomotiva u nemalom broju utakmica, dovoljnim da se ne smatra iznimkom, u stanju i rutinski pobijediti protivnika koji na papiru ne slovi za posebno slabiju momčad ili pobijediti na još jedan način koji se inače pripisuje iskusnim sastavima - onima "koji dobivaju i kad ne igraju dobro".

Šlag na tortu dosadašnjih rezultata bila je s(p)retna subotnja pobjeda nad Hajdukom (2:1), nakon koje je trener Ferenčina istaknuo nevjerojatnu želju i fanatičnu borbu svojih igrača, a čini se da je to svakako jedan od glavnih aduta kojima Lokomotiva raspolaže. Naime, ne smije se zaboraviti da je tijekom zime ostala bez dvojice važnih kotačića, Domagoja Antolića i Šime Vrsaljka, na čije su mjesto stigli novi mladci bez ikakvog prvoligaškog iskustva.

Primjerice, protiv Hajduka je već na poluvremenu umjesto indisponiranog 20-godišnjeg Ivana Hercega ušao 18-godišnji Ivor Horvat i donio napredak, a njegov vršnjak Filip Ščrbec zaigrao je od 59. minute i odmah u jednoj od prvih akcija pokazao da je na teren istrčao bez alibija i viška respekta pokazati sve što trenutačno zna i može.

Izgleda da je Lokomotivina mladost prihvatila nogometnu zakonitost da se željene ciljeve može izboriti zalaganjem, trudom i upornošću, unatoč povremenoj neizbježnoj pogrešci. Svoje minute pokušavaju iskoristiti maksimalno, a pritom ne zaboravljaju na momčad. "Ginuli su jedni za druge", rekao je Ferenčina poslije Hajduka.

Nitko neće osporiti da su protiv gostiju iz Splita na svojoj strani imali i božicu fortunu, no poznato je da ona simpatizira one hrabre, koji pružaju sve od sebe, pa što bude. A to Lokosi i jesu te su je zato, ovoga puta, zaslužili.