Pobjeda koja je spasila turnir

Utakmica u kojoj su trebali lomiti protivnika nekoliko puta nije bila užitak za gledanje, teško je shvatiti Cibonin pad u drugoj četvrtini ili u posljednjih deset minuta, kada su gotovo u potpunosti ispustili +14 s kraja treće i ušli u gustu završnicu, ali bez obzira na sve što nije bilo dobro, momčad Velimira Perasovića dohvatila je ono što je željela, nedjeljno veliko finale protiv Partizana.

Krenulo je kako su se Cibosi nadali, lijepu sliku s preko 10 tisuća ljudi na tribinama pratila je podjednako lijepa na parketu, ali gotovo sve nakon prvih deset minuta, s izuzetkom bljeska i bijega potkraj treće dionice, bilo je manje dobro. Perasović nije vidio problem u angažmanu, iako se u obrambeno slaboj drugoj četvrtini moglo govoriti i o tome, koliko u nervozi koja se ponajprije osjetila u napadu i sa šutevima koji nisu ulazili, a bilo je dosta otvorenih.

Kada Marko Tomas, Bojan Bogdanović i Jamont Gordon kombinirano imaju 3/17 za tricu, jasno je da to nije bila prava šuterska večer Vukova, a s tim napadačkim problemima koji nisu bili samo šuterski, nekako se izgubila i velika Cibonina prednost u skoku. Možda se moglo više tražiti Lukšu Andrića koji je bio jedini pravi napadački adut pod košem, no i Lukša pamti puno bolje nastupe od debitantskog u zagrebačkoj Areni.

Naravno, treba odati priznanje i Ljubljančanima. Jure Zdovc nije imao previše na raspolaganju, nedostajali su mu važni aduti iz dvije ovosezonske pobjede nad Cibonom, ali i s nižom postavom Olimpija je uspjela parirati i još jednom pokazala da ne leži Perasovićevoj momčadi. Da su ovog puta mogli računati na barem jednog pravog centra, kao što su u prošlom zagrebačkom susretu s Cibosima imali Gašpera Vidmara, možda su mogli i više od toga.

Ovako, sve je ostalo samo na prijetnji koja je kod samo dva razlike za Cibonu tri minute do kraja izgledala jako ozbiljno. No, Perasovićeva momčad ipak je izdržala i napravila veliku stvar ne samo rezultatski, već i za uspjeh Final Foura u Areni - što je ovisilo ponajprije o Ciboninoj pobjedi u polufinalu, i to su svi znali.

U nedjelju će valjda sve biti lakše. Partizan će biti favorit i možda je bolje da je tako, uzimajući u obzir koliko je muke bilo u opravdavanju uloge favorita protiv Ljubljančana, a pored toga, od koristi će biti i domaći teren i tribine koje bi mogle biti još punije nego u petak, možda i do 15 tisuća.

Dobra vijest za Cibose je što niti Partizan nije bio blistav u polufinalu protiv Hemofarma. I njih su, kao i Perasovićevu momčad, mučili šuterski problemi, imali su i slične muke s brojnim promašenim slobodnim bacanjima, no kao što bi se moglo reći i u Ciboninom slučaju protiv Ljubljančana, prave momčadi u stanju su pobijediti i kada ne igraju najbolje.

U nedjelju sve može biti drugačije, karte će se ispremiješati iznova i tu neće više imati prevelikog utjecaja ono što se događalo u polufinalu, neće biti bitno što Cibosi imaju 2-0 u ovosezonskim susretima s Partizanom, niti to što je Partizan ove sezone polufinalist Eurolige, a Cibona nije - nova utakmica, nova priča, s 40 ili više minuta za odluku.