Neizvjesna borba s izvjesnim ishodom

47. izdanje njemačkog prvenstva pripalo je Bayernu, 22. put u povijesti. Ta suhoparna činjenica nikoga neće posebno iznenaditi, no Bundesliga je kao i mnogo puta do sada ponudila mnogo, i nije slučajno statistički najgledanije prvenstvo u Europi.

Bayern je ove sezone nastupio s hrvatskim štihom, a posebnu je draž njihovom putu prema tituli dao Louis van Gaal, sjajni nizozemski stručnjak koji pažnju privlači i na terenu i pred mikrofonima. Daleko od toga da sve išlo po loju: kasne jeseni govorilo se i o otkazu, no kada se sve posložilo Bayern je postao nezaustavljiv. Nakon više stotina dana vratio se na vrh, odbio sve napade Bayera iz Leverkusena i Schalkea te zasluženo ponio naslov na koji uvijek pretendira - najboljeg kluba u Njemačkoj. A titula im ne bi bila ni upola toliko slatka da nije osvojena uz "porođajne muke" te protiv dostojnih protivnika.

Stoga svakako treba odati priznanje Schalkeu i Bayeru iz Leverkusena, koji su sa skromnijim proračunima i slabijim igračkim kadrom dugo predstavljali opasnost po bavarsko slavlje. Metode rada Felixa Magatha ponovno su urodile plodom, dok je Jupp Heynckes složio izrazito mladu momčad koja je briljirala sve do prvog poraza, kada je uslijedio veliki pad da bi im na kraju izmaknula i Liga prvaka. Na zadovoljstvo neutralnih promatrača, te dvije momčadi sigurno nisu rekle svoju posljednju riječ i naredne će godine tražiti novi korak naprijed.

Trećeplasirani Werder pažnju je uglavnom plijenio atraktivnom, napadačkom igrom i nakon svih uspona i padova sezonu će ocijeniti uspješnom, isto kao i dortmundska Borussia, koja je prije početka sezone bila nepoznanica, a pokazalo se da je vrlo dobro posložena te da zaslužuje Europsku ligu. Stuttgart je pak priča za sebe. S Markusom Babbelom čamili su pri dnu poretka, onda je došao Švicarac Christian Gross i uhvatio posljednji vlak za Europu.

Zadovoljstvom se ne mogu pohvaliti u Hamburgu. Premda su sjajno startali, kako na rezultatskom planu, tako i na planu umjetničkog dojma, ostali su praznih ruku. Nakon niza ozljeda i usprkos jednom od najrazvikanijih transfera, dovođenju Ruuda van Nistelrooija. pobjeglo im je europsko finale na vlastitom terenu, pobjegao im je novi plasman u međunarodna natjecanja, ostali su bez trenera Labbadije i vjerojatno ih čeka remont. Slično razmišljaju i u Wolfsburgu, koji se od naslova oprostio na osmom mjestu i tako prekinuo niz pod radnim nazivom "prvak se sljedeće sezone barem izbori za neku od europskih pozicija".

Iako deveto i deseto mjesto ne izazivaju euforiju, Mainz i Eintracht ugodna su ovosezonska iznenađenja. Nikome nije bilo lako slomiti njihov otpor, ostvarili su nekoliko velikih pobjeda, a dugo su bili u igri čak i za Europsku ligu. Njihovi navijači očekuju da se na tim temeljima nastavi graditi dalje. Hoffenheim je, s druge strane, razočarao. Potiho se razgovaralo i o Ligi prvaka, no to su ostali daleki snovi. Klub lokalnog tajkuna najesen kreće - ispočetka.

U Mönchengladbachu su najsretniji podatkom da se nisu morali "čupati" do zadnjeg kola, a Zvonimir Soldo ispunio je zadatak u Kölnu, plasirao se na 13. mjesto i zaradio povjerenje uprave kluba na barem još jednu sezonu. Köln nije umirao u ljepoti, premda je na proljeće priredio nekoliko efikasnih dvoboja, no najbitniji je drugi uzastopni ostanak u prvoj ligi.

Freiburg, Hannover i Nürnberg odahnut će pogledom prema Bochumu, koji se nije uspio spasiti. Nürnbergu je trebalo dodatno razigravanje, no važan je ostvareni cilj, a najveće razočaranje sezone svakako je berlinska Hertha. Prošle su se godine dugo borili čak i za naslov prvaka, a u jesenskoj su polusezoni potonuli, uz najgori start u povijesti kluba, i spasa im više nije bilo. Njihova će mjesta zauzeti Kaiserslautern i St. Pauli.

Protekle bundesligaške dane pamtit će se i po brojnim drugim zanimljivostima. Povukao se Jens Lehmann, a na pozornicu stižu nove zvijezde poput Tonija Kroosa, Lucasa Barriosa ili mladih Bayernovih nada Holgera Badstubera i Thomasa Müllera. Najbolji strijelac opet stiže iz Wolfsburga, samo je Grafitea zamijenio Edin Džeko. Od Njemačke se oprostio Kevin Kuranyi, Bastian Schweinsteiger sedam je puta pogađao okvir gola, a po 13 asistencija upisali su Zvjezdan Misimović i Mesut Özil. Raspucao se stoper Roel Brouwers (osam golova), a moglo bi se nastaviti unedogled. Zato se već sada s nestrpljenjem čeka novo prvenstvo...

Igrač sezone

Arjen Robben (Bayern): Nizozemska "opasnost s krila" pretvorila se u motor Van Gaalovog Bayerna. Bio je redovitiji na terenu od ozljedama podložnijeg Francka Riberyja, predstavljao neprestanu napast za sve suparničke obrane, a naposljetku se prometnuo i u prvog strijelca momčadi u prvenstvu (16 golova), čemu je dodao i sedam asistencija. Ova je sezona svakako bila Robbenov preporod.

Trener sezone

Louis van Gaal (Bayern) i Felix Magath (Schalke): S obzirom da je uporni, pomalo tvrdoglavi Nizozemac ustrajao u svojim idejama čak i kada se pozivalo na njegovu smjenu, a potom osvojio dvostruku krunu, jasno je da mu pripada mjesto u ovoj kategoriji. Međutim, čudotvorac Felix Magath od manje je materijala, također u prvoj godini svog mandata, uspio posložiti čvrstu cjelinu koja je tom Bayernu puhala za vrat do posljednjeg kola te njegov novi veliki uspjeh ne smije ostati zanemaren.

Hrvatski kutak

Ivica Olić (Bayern): (29 utakmica, 11 golova, 6 asistencija, 1 žuti karton) O premijernoj sezoni Ivice Olića u Bayernu vjerojatno je već napisano sve. Na Allianz Areni dočekao ga je status četvrtog napadača, iza Gomeza, Klosea i Tonija, a na ljetni odmor odlazi u ulozi redovitog Van Gaalovog prvotimca, golgetera koji pogađa kad je najpotrebnije i najpredanijeg igrača u Bayernovom dresu.

Danijel Pranjić (Bayern): (20 utakmica, 1 gol, 3 asistencije, 1 žuti karton) Po dolasku iz Heerenveena nije se izborio za standardnu poziciju kod Louisa van Gaala, no Nizozemac mu je pronašao mjesto na kojem ga može iskoristiti. Pranjić je tako od lijevog krila i lijevog beka postao zadnji vezni, odigrao više od polovice utakmica i dao svoj obol osvajanju dvostruke krune. Možda je očekivao više, ali mogao je dobiti i manje.

Ivan Rakitić (Schalke): (29 utakmica, 7 golova, 3 asistencije, 3 žuta kartona) Odnos Ivana Rakitića i neumoljivog Felixa Magatha na početku sezone prijetio je čak i raskidom suradnje. Hrvatski je veznjak selio s klupe u prvu momčad i natrag, dobivao "porcije" na treningu, no kada su konačno pronašli zajednički jezik, isplatilo se i jednom i drugom. Magath je u Rakitiću dobio važnu kariku sredine terena, strijelca lijepih i važnih pogodaka, a Rakitić je svoju igru podignuo na višu razinu. Zajedno su nagrađeni naslovom viceprvaka Njemačke.

Mario Gavranović (Schalke): (2 utakmice, 1 asistencija) Mladi Švicarac hrvatskih korijena u Schalke je stigao ove zime iz Neuchatel Xamax, a kod strogog Felixa Magatha izborio se za ukupno 77 minuta na terenu, što je u njegovoj situaciji neprocjenjivo iskustvo. U to je malo vremena ostavio i zapažen trag te nagovijestio da su u Gelsenkirchenu pogodili njegovim dolaskom.

Mladen Petrić (HSV): (26 utakmica, 8 golova, 2 asistencije, 2 žuta kartona) Našem je napadaču sezona bila protkana ozljedama, ali ni to ga nije spriječilo da bude nositelj igre svoje momčadi. Propustio je završnicu prvog dijela prvenstva, a protekle je mjesece igrao nezaliječen. U sedmom je kolu potopio Bayern (1:0), a istaknuo se i prekrasnim golovima u Europskoj ligi.

Josip Šimunić (Hoffenheim): (31 utakmica, 1 gol, 13 žutih kartona) Nezamjenjivi stoper hrvatske reprezentacije o novom je okruženju opet dobio ulogu šefa obrane, no zajedno sa svojim suigračima nije ostvario zacrtane ciljeve pa ni sam nije potpuno zadovoljan odrađenom sezonom. Koliko vrijedi Hoffenheimu najbolje govori podatak da mu je na proljeće uručena kapetanska vrpca, a svakako je bio među najboljim pojedincima Rangnickove ekipe (65% dobivenih dvoboja, najviše u klubu). Protiv Freiburga je uspio postići i pogodak.

Boris Vukčević (Hoffenheim): (28 utakmica, 1 gol, 2 asistencije, 2 žuta kartona) Potencijalni hrvatski reprezentativac ostvario je ovosezonski cilj - redovito skupljanje minutaže i nametanje treneru Ralfu Rangnicku. Upisao je svoj bundesligaški prvijenac, produžio ugovor i čeka ga novi izazov, probijanje u ulogu standardnog prvotimca.

Ivica Banović (Freiburg): (25 utakmica, 4 gola, 2 asistencije, 4 žuta kartona) Tijekom jesenskog dijela sezone bio je najbolji igrač Freiburga i među najbolje ocijenjenim igračima u ligi. Svojim se nastupima prometnuo u vođu ekipe, naglašavao kako se uvijek mora bolje, no potom se izgubio. Trener ga je zacementirao na klupi i tako pokvario ukupan dojam koji je mogao biti odličan.

Mensur Mujdža (Freiburg): (14 utakmica, 3 žuta kartona) U sezoni u kojoj je odlučio braniti boje bosanskohercegovačke reprezentacije, Mensur Mujdža prošao je suprotan put od Ivice Banovića. U početku ga nije bilo nigdje, ali se u završnici prvenstva ustalio u obrambenim redovima i stvorio solidne temelje za narednu godinu.