Novi Zeland: Neiskusni, ali motivirani

Pored Južnoafričke Republike, koja se na Svjetsko prvenstvo kvalificirala kao domaćin, vjerojatno najlakši put do smotre najboljih reprezentacija svijeta imao je upravo Novi Zeland. Kroz Oceanski su kup nacija prošli s glatkih pet pobjeda, a samo su jednom nesretno poraženi od Fijija (0:2).

Preostalo im se nakon toga još samo obračunati s petoplasiranom momčadi Azije, Bahreinom. Nakon teških i tvrdih 0:0 u Riffi, pred rekordnim su brojem promatrača slavili na stadionu Westpac s minimalnih 1:0, a jedini je pogodak u 45. minuti postigao napadač Plymoutha Rory Fallon. No, junak je nacije postao vratar Mark Paston, koji je na početku drugih 45 minuta obranio kazneni udarac i tako izravno odveo svoju momčad na jug Afrike.

Najveća zvijezda momčadi vjerojatno je - izbornik. Ricki Herbert definitivno je jedan od najeksponiranijih ljudi u državi; regularni član momčadi koja se prvi (i jedini) put plasirala na svjetsko prvenstvo - u Španjolskoj 1982. - nakon čega je postao i prvi Novozelanđanin koji je zaigrao u Premiershipu (Wolverhampton). Od godine 2005. na čelu je reprezentacije, premda je u dva navrata vodio New Zealand Knights i jedinu profesionalnu momčad na Novom Zelandu, Wellington Phoenix.

Vođe su na terenu pak Blackburnov branič i reprezentativni kapetan Ryan Nelsen, bivši igrač Rode Ivan Vicelich te napadači Shane Smeltz, Middlesbroughov Chris Killen te Plymouthov Rory Fallon. Sve više u A selekciju prodiru i nadareni mladići poput veznjaka Barneta Chrisa Jamesa, Newcastleova Jeremyja Brockieja, Shrewsburyjeva Krisa Brighta, West Bromwicheva Chrisa Wooda...

Jedino iznenađenje na popisu predstavlja uvrštenje mladog Danca s novozelandskom putovnicom Aarona Claphama, koji je mjesto u momčadi zavrijedio ponajprije impresivnim izdanjem u selektivnoj utakmici A vrste i izabrane jedanaestorice novozelandske prve lige. "Aaron je tip igrača koji bi na internacionalnoj sceni trebao biti mnogo godina i uvjeren sam da je pred njim velika budućnost", kazao je Herbert o njegovu uvrštavanju u ekipu.

Snage

Novozelanđani se ne mogu osloniti na individualnu kvalitetu jer takve - jednostavno nemaju. Iz prosjeka iskače tek nekoliko solidnih igrača iz Premiershipa i nižih engleskih liga, ali je u globalu sve to ipak - prosječna momčad. Glavna bi im snaga stoga trebao biti momčadski duh i ogromno zalaganje. Nedostatak kvalitete i tehničke moći definitivno moraju nadoknaditi na trkačkom planu, a svemu bi tome bilo poželjno dodati mnogo požrtvovnosti. Tek tada mogu ispuniti vlastita nadanja.

Slabosti

Najveću slabost momčadi Novog Zelanda predstavljat će slaba domaća, odnosno australska liga, iz koje ipak dolazi većina reprezentativaca. Pitanje je, stoga, kako će se nositi s pritiskom i jakim momčadima poput Italije, ali i solidnima poput Slovačke. Drugi važan faktor moglo bi biti iskustvo - jedini nastup na SP-u imali su 1982. u Španjolskoj, kada je većina sadašnjih "Kiwisa" tek rođena.

Očekivanja

Uspjeh: Svaki bi bod ili pobjeda za Novozelanđane bio ogroman uspjeh. Trener Ricki Herbert nada se i pozitivnom utjecaju velike smotre, inspiraciji i motiviranosti, ali i spremnosti ostalih reprezentacija da ih u startu otpišu. Možda ih podcjenjivanje može dovesti i do drugog kruga.

Realno: Realno - Novi Zeland nema što tražiti u drugom krugu. Nemaju lošu momčad, ali nedostatak iskustva i igranja velikih utakmica mogla bi protiv Italije, Slovačke i Paragvaja učiniti svoje. Plasman u drugi krug vjerojatno bi označio državnu svetkovinu.

Neuspjeh: Budući da nemaju velikih imperativa ili očekivanja, neuspjehom bi se mogao smatrati tek veliki rezultatski podbačaj - fijasko protiv slabijih momčadi (Slovačka) ili velika golijada i sramoćenje protiv velikih momčadi (Italija). Svaki poražavajući ishod za Rickija Herberta i njegovu momčadi bio bi neuspjeh.