Le Guen izgubio bitku

Utakmica u Pretoriji između Kameruna i Danske bila je jedna od najuzbudljivijih u dosadašnjem dijelu Prvenstva. Obostrano otvorena igra rezultirala je velikim brojem šansi, trimapogocima, ali i kardinalnim pogreškama u obrani, pa na kraju možemo reći kako je rezultat 2:1 i preskroman.

Ipak, kao nepristrani promatrači mogli smo uživati u borbi dvaju, realno gledajući, prosječnih reprezentacija. Kamerun na papiru ima vrlo jaku i potentnu momčad, no na travnjaku to baš i ne izgleda tako. Protiv Japana su bili slabašni, a protiv Danske znatno konkretniji. Stvorili su mnoštvo prigoda, ali su u potpunosti zakazali u realizaciji, što zbog nonšalancije u pojedinim trenucima (Emana), što zbog čiste nesreće (vratnica Eto'oa), a što zbog sigurnog vratara Danske Thomasa Sorensena.

Bilo je tu i puno kikseva u igri, od obrane preko veznog reda do napada, a kompletna lijeva strana bila je propusna kao švicarski sir, što je najbolje iskoristio neumorni Dennis Rommedahl. Kamerunci jednostavno nisu pokazali da su zreli za drugi krug, a bez obzira na veliki broj stvorenih šansi i već opisane razloge zbog kojih je zakazala realizacija, četverostrukom osvajaču Afričkog kupa nacija u igri nedostaje organizacije i sklada. A koji je razlog tome?

Rekao bih da odgovor na to pitanje leži u izborniku Paulu Le Guenu, tj. njegovom manjku autoriteta unutar momčadi, a možda čak i nedostatku taktičke potkovanosti na reprezentativnom planu. U utakmici protiv Japana kapetana i glavnog igrača Samuela Eto'oa povukao je prema natrag i tako ga učinio posve bezopasnim po suparnička vrata. U međuvremenu se Eto'o požalio kako nije zadovoljan takvim tretmanom i u dvoboj s Danskom ušao je u vrhu napada, što se već poslije deset minuta pokazao kao pravi potez.

Očito francuski strateg nije uspio nametnuti sebe kao jedinog čovjeka kojeg će se slušati u reprezentaciji i možda je baš to razlog neorganiziranosti u igri njegove momčadi. Očito svaki igrač gura neku svoju taktiku i zamisli i to se u konačnici vidi i po rezultatima ovih dviju utakmica.

Kamerun jest stvorio zaista mnogo šansi, no one su uglavnom bile plod propusne danske obrane koja je bila raspoložena za darivanje. Na velikim natjecanjima bitno je zabiti golove, dok je igra u drugom planu, a dojam je kako Kamerun trenutno nema ni jedno ni drugo i da je Le Guen svakako jedan od glavnih krivaca za to.

Možda i nije samo on kriv, možda je jednostavno u pitanju taj "neorganizirani" mentalitet afričkih reprezentacija koje već godinama ne uspijevaju polučiti velike rezultate na Svjetskim prvenstvima. A odgovor na to pitanje ipak zna samo dragi Bog.

Nekoliko riječi u ovom osvrtu moramo posvetiti i Dancima, jednom igraču pogotovo - Dennisu Rommedahlu. Čovjek je večeras oduševio svojom brzinom, driblingom i izdržljivosti, što je najbolje pokazao njegov pogodak kada je na malom prostoru okrenuo Jeana Makouna i lijevom nogom pogodio suprotni kut kamerunskog gola.

32-godišnji igrač Ajaxa bio je živa napast tijekom svih 90 minuta i lijeva strana Kameruna s njim nikako nije mogla izaći na kraj. Glavna karakteristika Danske je svakako iskustvo, od Rommedahla preko Tomassona, Jorgensena, Jacobsena, Gronkjaera, Christiana Poulsena i drugih, no obrana je, prema mome mišljenju, njihova najslabija karika.

To je pokazala i večerašnja utakmica u kojoj je primljeni pogodak bio posljedica Poulsenove pogreške, a kad tome pridodamo i onaj nesretan autogol njegovog prezimenjaka Simona Poulsena protiv Nizozemske, možemo s pravom ustvrditi kako Dancima najveću prijetnju predstavljaju - vlastiti igrači, pogotovo u obrani u kojoj su večeras vrlo loše partije pružili mladi Simon Kjaer i već spomenuti C. Poulsen. Jedinu pozitivnu ocjenu u tom dijelu momčadi zaslužio je Daniel Agger.

Baš kao Kamerunci, i Danci su pokazali dosta slabosti u svojoj igri i morat će poraditi na njima ukoliko žele otići daleko, a to s obzirom na skupinu s kojom se križaju (Italija, Paragvaj, Slovačka, Novi Zeland) i nije nemoguće...