Ne može se na silu biti velik

Lionelu Messiju ovo je SP trebalo biti krunska potvrda da je jedan od najboljih svih vremena, a ne samo trenutno najbolji igrač na svijetu, što gotovo nitko više ne dovodi u pitanje.

No, iz utakmice u utakmicu Mesija sve više pritišće činjenica da nije zabio pogodak, a dojam je da zbog tog podatka forsira udarac i u situacijama kada bi ”normalni” Messi dodao suigraču u boljoj poziciji. Nakon što ga je nigerijski vratar isfrustrirao u prvoj utakmici, Messi je već protiv Južne Koreje, a posebno protiv Grčke, pucao i pokušavao doći do pogotka iz baš svake situacije, gotovo zaboravivši da pored sebe ima Teveza i Higuina koji također znaju postizati pogotke.

Logična je i normalna Messijeva želja za pogotkom, posebno nakon golovima bogate sezone u Barceloni, no Messiju treba Maradona objasniti da za svjetsku titulu Argentini ne treba Messi kao najbolji strijelac, već Messi kao najbolji igrač. A ta argentinska titula potvrdit će Messijev status, više nego bilo koji eventualni pogodak Koreji ili Nigeriji. Ne misli sigurno nitko da je Vittek bolji od Messija jer je zabio tri pogotka više.

Dakako, daleko od toga da je Messi na ovom SP-u slab, dapače – iz njegovih prodora i udaraca rodile su se brojne prigode i nekoliko golova, on je igrač koji u svakom trenutku stvara višak i, kada okomito krene prema golu – u principu je nezaustavljiv na ”legalan” način. Ali Messi koji bi u završnici akcije podignuo glavu prema drugim suigračima bio bi Argentini korisniji od ovoga, bez obzira što nije uopće nemoguće da već u idućoj utakmici Messiju uđe u gol sve što prema njemu pukne.

Još esktremniji primjer škrtosti koja je pogodila vodeće svjetske igrače je Cristiano Ronaldo. Nije stvar da Ronaldo (ili drugi ovdje spomenuti igrači) ne žele dodati; žele, ali po mogućnosti da prije toga prođu dvojicu čuvara i ubace petom lijeve noge. Cristiano Ronaldo je protiv Sjeverne Koreje bio nesebični Cristiano Ronaldo, i tada je to funkcioniralo dobro, no i protiv Obale Bjelokosti i protiv Brazila – dakle, kada su kamere i oči svijeta bile uperene prema njemu – igrao je s tim pritiskom da u svakom dodiru mora učiniti nešto veliko.

A ne mora, ponekada je i najjednostavnije dodavanje iz prve bolje postavljenom suigraču svrishodnije i korisnije od tko zna kakvog tunela ili bicikla.

Očituje se to i u slobodnim udarcima – Ronaldo koristi svaki prekršaj na protivničkoj polovici kako bi stao u svoju karakterističnu pozu i uputio – barem do sada – nebrojen niz neopasnih udaraca s 35-40 metara. Da je svaki puta ubacio – pa vjerojatno bi barem jednom Portugal zabio pogodak.

Čak je i jedan Wesley Sneijder, koji visoku plaću zarađuje zahvaljujući tome što je iznimno radišan, motoričan, dinamičan, ekonomičan igrač koji odigrava vrlo brzo i precizno, na ovom SP-u postao određeni ”carinik” lopte, kao da mu je u glavi da svaki pas mora biti onaj koji otključava obranu.

Dakako, svi spomenuti igrači vrhunske su klase, i jasno da su i do sada to potvrđivali u Južnoafričkoj Republici. No, za njihove momčadi bilo bi bolje da još više povjerenja pokažu suigračima i sustavu, jer na kraju pobjeđuje 11 igrača i taj sustav, a nikako pojedinac.

Cristiano Ronaldo bio je najbolji na svijetu ne samo zato jer je on odličan, već i zato jer je cijeli Manchester United igrao odlično, kao stroj. Isto vrijedi i za Messija u Barceloni, isto vrijedi i za Sneijdera u Interu. Kada sve svoje vrline iskoriste za maksimalnu korist cijeloj momčadi, onda njihova kvaliteta dolazi još više do izražaja.

Nijemci su primjer momčadi čija je konačna igra bolja od zbroja pojedinačnih ”dijelova” (sinergija). Khedira ili Muller (i brojni drugi) ne spadaju među najbolje igrače svijeta na svojoj poziciji, ali u dosadašnje četiri utakmice tako su igrali. Sjajno uklopljeni u sustav, nesebični, svjesni kada je vrijeme za dribling, prodor, dodavanje, centaršut.

Iako su pojedinačno slabiji od, primjerice, Argentine, Nijemci imaju podjednako dobre šanse za naslov prvaka kao bilo tko drugi. Jer svi igraju za momčad.

Ako bi Messi, Ronaldo, Sneijder, Van Persie i još neki zaigrali bez opterećenja da im svaki potez mora biti briljantan, šanse njihovih momčadi dodatno bi porasle, bez obzira što ”škrti” Messi ili Ronaldo mogu u svakom trenutku bilo kome pobjeći i postići pogodak.