Pokazati zube tradiciji

Čilić neće svaki put izgubiti od Đokovića

Novak Đoković jest favorit u meču koji će otvoriti nedjelju, gostujuća reprezentacija ima jakog aduta u rukama u potrazi za bodom koji bi im značio polufinale, ali isto tako, ovo je trenutak u kojem Marin Čilić ima odličnu priliku pokazati da je "taj".

Naravno, ono što će se dogoditi u nedjelju nije prvi ovako važan trenutak u Čilićevoj karijeri. Neke je već prošao uspješno, da nije, ne bismo imali odakle crpiti vjeru, bilo je i slabijih mečeva, onih u kojima se očekivalo više, ali ovog puta, ako ništa drugo, prvi hrvatski reket sve zna i sam. Dobro zna da će morati odigrati svoje najbolje da bi dobio svjetskog broja dva, isto tako zna koliko bi takva pobjeda značila njegovoj karijeri, motiv sigurno neće biti upitan, a nadajmo se da neće biti ni igra.

Ukoliko pokaže svoje najbolje ili blizu toga, a Đoković ga svejedno nadigra, jasno je da Marin samom sebi neće moći puno zamjeriti, niti bi mu trebao zamjeriti bilo tko drugi. Takav rasplet je, naravno, moguć, ali s druge strane, ako prvi hrvatski reket odigra najbolje što može i podigne atmosferu u Spaladium Areni, bit će to dodatni pritisak na Đokovićevim leđima, pored onoga koji već postoji - prilika da svoju reprezentaciju uvede u polufinale prvom gostujućem reketu sama po sebi donosi barem mali pritisak, nitko nije toliko iskusan ili hladan da to uopće ne bi osjetio.

Ako prvi hrvatski reket odigra svoje najbolje, porast će šansa da pretpostavku iz podnaslova, Čilić neće svaki put izgubiti od Đokovića, ubrzo zaboravimo i zapišemo da je Čilić prvi put u karijeri svladao svog nedjeljnog suparnika, od kojeg je gubio u sva četiri dosadašnja međusobna susreta.

Teško je okrenuti 1-2

U povijesnom prvom susretu hrvatske Davis Cup reprezentacije, na prijelazu iz travnja u svibanj 1993. u Harareu, dogodilo se nešto što u međuvremenu Hrvatska nije uspjela ponoviti. Nakon pobjeda Byrona Blacka nad Goranom Prpićem i bratskog para Black nad dvojicom Gorana, Prpićem i Ivaniševićem, Zimbabve je poslije dva dana vodio s 2-1 - i u nedjelju ostao praznih ruku.

Ivanišević i Prpić su posljednjeg dana s dvije pobjede bez gubitka seta protiv Byrona i Waynea Blacka osigurali Hrvatskoj 3-2 i prvu pobjedu ikad u Davis Cupu, tada u skupini 1 Euroafričke zone.

Okrenuti 2-0 u Davis Cupu je jako teško, ali niti ući u nedjelju s minusom od 2-1 nije puno lakše. Dobiti prvi meč u nedjelju i ostaviti svoju reprezentaciju u igri je poseban izazov za svakog tenisača, da bi se u njemu našao, moraš biti prvi reket svoje momčadi jer u nedjelju uvijek prvi igraju prvi, a sada će ta odgovornost biti na Čiliću.

U ovakvoj poziciji, sa zaostatkom od 2-1 u četvrtom meču kojeg on igra, Marin dosad još nije bio - prvo, pa odmah tako zahtjevno, protiv igrača iz svjetskog vrha, također čini ovaj meč jako primamljivim izazovom za hrvatskog broja jedan.

Ako prođe dobro...

Zasad možemo gledati samo hipotetski, no s mogućih 2-2 u rukama, prednost bi ponovno prešla na hrvatsku stranu, ali isto tako, i onaj dio pritiska koji u četvrtom meču na svojim leđima ima Đoković. Kod 2-2 i meča odluke, taj dio tereta bio bi na strani Ivana Ljubičića tkogod mu bio s druge strane mreže, Viktor Troicki ili eventualno Janko Tipsarević, koji je u subotu bio dobar u paru - objektivno, Ljubo bi bio favorit protiv obojice, a favoritu je uvijek psihološki teže, čak i ako je ukupni rezultat poravnat.

Naravno, kako Čilić može dobiti Đokovića, tako bi i Troicki ili Tipsarević mogli dobiti Ljubičića, ali s obzirom da se Ivan odmorio od prvog singla u kojem ionako nije bio predugo na terenu, za očekivati je da bi imao u sebi dovoljno da dobije takav meč. I time zasladi povratak u reprezentaciju u ovom susretu - i još jednom podsjeti na pobjedničku 2005. godinu.

No, da dođe do te Ljubičićeve šanse, prvo Čilić mora odigrati taj svoj najbolji meč i pokazati da lutanje koje se dogodilo nakon odličnog ulaska u sezonu nije njegova prava slika.

Početak je u podne, posljednji čin teniskog vikenda u Splitu...