Budućnost donosi niz upitnika

Protiv Đokovića se nije moglo

Iako je par odradio svoje za goste, uz Nenada Zimonjića, u tom meču dobro je odigrao i Janko Tipsarević, svjetski broj dva ipak je bio glavna snaga gostujućeg uspjeha u Splitu. Novak Đoković može i bolje, ali proteklog vikenda odigrao je sve što je bilo potrebno da bez puno komplikacija donese Srbiji dva boda u oba svoja singla. Nadali smo se da će Ivan Ljubičić ili Marin Čilić biti ozbiljna prijetnja, Ljubo je u prvom dijelu svog meča to i bio, no Đokovića ništa nije moglo skrenuti s pobjedničkog puta.

Za ono što se očekuje od njega, Đoković ne igra baš najbolju moguću sezonu, no splitsko izdanje moglo bi se svrstati među njegovo najbolje iz proteklih mjeseci. Možda ne među najbolje mečeve u životu, kako je opisao nedjeljnu pobjedu nad Čilićem, ali definitivno bolje od, primjerice, prikazanog u prvom kolu Davis Cupa protiv Amerikanaca, kada je djelovao puno nervoznije i dosta toga dijelio svojim suparnicima na poklon. U dva singla u Spaladium Areni dao je jako malo, gotovo ništa - čak i kada je bio malo jače pritisnut, kao u prva dva seta meča protiv Ljubičića i u dijelovima dvoboja s Čilićem, s kojim je lakše izašao na kraj.

Tako su izgledale stvari iz gostujuće perspektive, Đoković i par i dalje su njihov glavni izvor napada ne velike stvari, a iz hrvatskog kuta gledanja - od toga se ne može pobjeći - ostat će dojam da je to trebalo izgledati puno bolje. Najavljivao se izjednačen, neizvjestan susret, obje strane očekivale su veliku borbu za svaki bod, a kada podvučemo crtu, 4-1 za goste uz četiri pobjede bez gubitka seta je rezultat koji ne sugerira da je vikend u Spaladium Areni bio iz te kategorije.

Ivan Ljubičić parirao je Đokoviću sve dok je imao s čime, a dok je ponestalo "goriva", više nije išlo. Da je dobio jedan od prva dva seta, za što je bilo prilike, možda je mogao malo uzdrmati mirnoću vodećeg gostujućeg igrača, kojem su strpljivost, dobra obrana i retern bili glavna snaga tijekom cijelog vikenda. No, tu treba dodati da Ljubo nakon osvajanja Indian Wellsa nije odigrao dovoljno mečeva za takav izazov, upozoravao je na to prije prvog meča u petak, a pokazalo se da je i to bila prepreka protiv koje se nije moglo. Pauziranje zbog ozljeda izbacilo je Ivana iz ritma, a kada bilo koji tenisač nema kontinuitet nastupa, obično ispadne tako.

Marin Čilić morao je odigrati svoje najbolje u prvom nedjeljnom meču da bi zaprijetio Đokoviću, ili barem biti blizu svojeg najboljeg, a nije se dogodilo ni najbolje ni blizu toga. Prvi hrvatski reket je nakon poraza bio previše blag prema sebi opisujući ono što je pokazao protiv svjetskog broja dva, iako stoji tvrdnja da mu Đoković nije dao puno toga besplatno i da je za svaki poen morao naporno raditi. No, to da će se morati "krvavo" zaraditi svaki poen nije nešto što se nije moglo predvidjeti prije meča.

Prvi hrvatski reket, jednostavno, u nedjelju nije imao, a nema ni općenito dovoljno opasan servis da bi u svojim servis-gemovima prolazio lakše, na čemu će morati još dosta raditi. Čilić može servirati bolje, u mečevima kada je to bio slučaj uspio je parirati ili pobjeđivati protiv igrača iz užeg svjetskog vrha, ali nije briga bio samo servis.

Susreti s onima najboljima redovito u prvi plan gurnu sve što bi trebalo biti bolje u nečijoj igri, a osim servisa koji mu ne obećava puno "besplatnih" poena, brine i što Marin još uvijek nema razvijen "plan B" u slučajevima kada zakaže "plan A", koji bi u njegovom slučaju mogao glasiti - što više rizika u izmjenama s osnovne crte. Protiv Đokovića je previše srljao, srljanje je vodilo u niz pogrešaka, niz pogrešaka vodio je u pojačanu nervozu i nove pogreške, što je u nedjelju bio krug iz kojeg nije uspio izaći.

Skratiti poen izlaskom na mrežu - to Čilić još uvijek gotovo da uopće nema, nema dovoljno razvijen osjećaj kada je pravi trenutak za izlazak na mrežu niti povjerenja u svoj volej, ali to nije jedina stvar. Miksanje igre s ubacivanjem ponekog slicea ili skraćene loptice bio bi drugi recept da suparnika proba izbaciti iz ritma, taj recept Marin zna i već sada može izvesti bolje nego probati jurnuti na mrežu i tako završiti izmjenu, no protiv Đokovića niti toga nije bilo dovoljno.

"Dosta sam forsirao" i "on me tjerao da riskiram više" - rekao je prvi hrvatski reket nakon poraza od Đokovića. I jedno i drugo stoji, ali ukoliko nije išlo tim načinom, možda bi bilo bolje s drugačijim.

Treći hrvatski problem protiv Srbije bio je par, koji je u posljednje vrijeme ozbiljna briga za našu Davis Cup reprezentaciju. "Mi u svaki jači meč zbog toga ulazimo s 0-1", kazao je Goran Prpić na kraju vikenda o tom velikom hrvatskom minusu, koji se protiv Srbije, nažalost, nije mogao izbjeći.

Igrali su Čilić i Ivan Dodig, a to da je na terenu bio međugorski dvojac bila je varijanta od koje se teško moglo naći bolju. Ivan Ljubičić ipak ne bi bio najbolji izbor, ne zato što ne može u paru, Ivan bi tu igrački sigurno mogao pomoći, već zato što ga se moralo uštedjeti za potencijalni odlučujući singl u nedjelju.

Sve da i nije igrao u petak, pitanje je bi li Ljubo bio spreman i za dva meča na tri dobivena seta u dva dana, makar jedan od ta dva bio u parovima. I parovi se mogu zakomplicirati, potrajati, biti iscrpljujući, a na koncu, da se sve to dogodilo i da je Hrvatska izgubila par s Ljubičićem, što uopće ne bi bilo nerealno kako su Zimonjić i Tipsarević odigrali u subotu, bila bi to dvostruka šteta uoči posljednjeg dana.

Rizik bi bio prevelik, Goran Prpić odlučio je ne ući u njega.

Možda je hrvatski izbornik mogao prištedjeti i Čilića da ga je izostavio iz parova, nakon što smo doznali za rasplet vikenda, možda bi i Marin tada mogao pružiti više u nedjelju protiv Đokovića, ali bi li se ta pretpostavka ostvarila je pitanje na koje nikad nećemo dobiti odgovor.

Hrvatska protiv Srbije, realno, nije imala dovoljno dobru varijantu za par. Da su u sastavu bili Ivo Karlović i Mario Ančić, mogućnost za kombiniranje bila bi puno veća, ali niti Karlo niti Mario nisu mogli, ozljede koje ih već dugo prate smanjile su opcije da se pronađe povoljnija varijanta za subotnji meč.

Kako dalje?

Više od poraza od Srbije, koja je s ovakvim sastavom sada favorit za osvajanje Davis Cupa, Hrvatsku će zabrinuti ono što dolazi. Na kraju četvrtfinalnog vikenda, Goran Prpić istaknuo je da nas čeka teška borba za ostanak u Svjetskoj skupini, što mora biti glavni cilj za hrvatsku Davis Cup reprezentaciju. Trajati među najboljih 16 reprezentacija svijeta neće biti lako, bilo bi sjajno da se ostvari, a kako je u nedjelju kazao i izbornik, lijepo je nadati se i nečem većem, poput reprize naslova iz 2005. godine. No, prvo treba ostvariti ono osnovno.

Ostanak u Svjetskoj skupini neće biti lak. Prva prepreka je što će Hrvatska, koja je na svibanjskoj Davis Cup rang-listi bila sedma na svijetu, vjerojatno pasti ispod osmog mjesta i time izgubiti status nositelja u prvom kolu sljedeće godine. Ispadanje iz kruga nositelja smanjit će mogućnost da na startu stigne neki lakši suparnik, kakvi su bili Čileanci lani i Ekvadorci u ovogodišnjem prvom kolu. Poraz na startu bi, pak, značio odlazak u borbu za zadržavanje u elitnom razredu Davis Cupa.

Drugi problem je ono što nam je bio plus u sedam posljednjih susreta, u kojima je Hrvatska bila domaćin. S obzirom na toliko odrađenih domaćinstava, sada bi se mogla dogoditi serija gostovanja - od reprezentacija koje će sljedeće godine biti u Svjetskoj skupini, u goste bi se išlo protiv Rusije, Argentine, Srbije, Čilea i Češke, a što je od toga moguće već u prvom kolu, pokazat će raspodjela nositelja u elitnom razredu Davis Cupa za iduću godinu.

Tko nam je startni suparnik, doznat ćemo ždrijebom koji će se održati 22. rujna u Bruxellesu, nakon osam kvalifikacijskih susreta za Svjetsku skupinu, koji su na rasporedu na vikend od 17. do 19. rujna.

Druga briga za hrvatsku reprezentaciju je na koga će sve Prpić moći računati. Čilić nije upitan, Ljubičić bi mogao ostati u varijanti kakva se dogodila u Splitu, kao pomoć ukoliko se dogodi serija ozljeda, a što će biti s Karlovićem i Ančićem tek ćemo vidjeti. Ukoliko se ne riješi boli u ahilovoj tetivi, a posljednjih mjeseci se ta bol uvijek vraća kod jačih napora, Karlo bi mogao na operaciju i višemjesečni oporavak, a nakon njega, slijedilo bi hvatanje forme, što neće biti lak zadatak u slučaju duže stanke.

Mario Ančić se, pak, posljednjih godina borio s bolešću, sada ga muče bolna leđa, pa u njegovom slučaju već sada imamo ono što bi se moglo dogoditi s Karlovićem ukoliko će mu trebati operacija. Mario češće ne igra nego što igra, a kada je i bio na terenu, nije ostvarivao rezultate približne onima prije svih muka sa zdravljem, što postavlja veliki upitnik kako će to izgledati kada zaliječi leđa i bude spreman za još jedan teniski povratak.

Ustraje li, Ančić bi u Davis Cupu sigurno bio od velike koristi barem u paru. Da ga leđa nisu natjerala na novu stanku i da je imao kontinuitet mečeva, u paru bi vjerojatno igrao i proteklog vikenda.

Od onih koji su u konkurenciji, Goran Prpić je nakon poraza od Srbije spomenuo Ivana Dodiga i Antonija Veića, koji su i sada bili tu - i time bismo, po svemu sudeći, mogli zaključiti popis tenisača na koje izbornik računa u dolazećim susretima. Dovoljno za ostanak u Svjetskoj skupini? Možda, ali ovisit će i o ždrijebu, no za pobjede nad reprezentacijama snage Srbije i neki veći rezultat u Davis Cupu, ipak teško.

Preostaje samo nadati se da budućnost ipak neće donijeti toliko crnih oblaka kao što se sada čini.