Onda nije trebao ni doći

Odluka izvršnog odbora Dinama nije čudna, neočekivana niti iznenađujuća: osam utakmica, tri pobjede, tri remija i dva poraza konto je Velimira Zajeca nakon čega je klupa Dinama (ponovno) prazna. Za razliku od odluke da se Zeku postavi na klupu, izvršni odbor se jednoglasno složio kako je vrijeme za njegov odlazak. Ima li smisla mijenjati trenera nakon osam utakmica? Teško je reći.

Mamić priznao utjecaj "ulice"

Ne treba biti posebno pametan kako bi se zaključilo da je Dinamo Zajeca doveo na klupu kako bi se poboljšali odnosi s navijačima, a Zajec je odmah po dolasku - govorio što su ljudi htjeli čuti: "igrat će domaći dečki", "stranac mora biti 50 posto bolji da bi igrao ispred domaćeg" i slično. Kako je sam Zdravko Mamić rekao kada je obrazlagao zašto Zajec više nije trener, "to su floskule", a ne plan. Naravno da će svaki trener staviti onog igrača koji je bolji, pa makar i za jedan posto, pa niti Zajec nije bio drugačiji; igrali su mu, barem prema njegovom mišljenju, najbolji.

Dinamo je posljednjih godina promijenio dosta trenera, no Zajec je jedini kojem se spočitavalo - neznanje; uostalom, nema niti trenersku licencu koja nije posebno vrijedna, no očito nešto znači. Kao potvrda tko je zadužen za uigravanje momčadi došao je svaki otvoreni trening na kojem je pomoćni trener Sreten Ćuk imao glavnu palicu i tako je postajalo sve jasnije zašto igračka legenda Dinama dugo nije nikoga trenirala, a prije toga je to radila vrlo neuspješno. Zeko je igračka legenda, svaka druga riječ mu jest "kaj", ali - "kaj to znači?" Mamić je nakon odlaska Krune Jurčića sam priznao kako nema pojma koga staviti za trenera i tako se, kroz medije, pojavilo Zajecovo ime; bila je to greška. Neki mediji su ga nametnuli, također nametnuli i "prihvaćanje od strane navijača" i - Zajec je postao trener. Mamić je dva i pol mjeseca kasnije jasno rekao: "Evo što se dogodi kada poslušamo ulicu." Toliko uspješni poduzetnik, što Mamić nikad ne propusti istaknuti, tako nešto nije trebao napraviti jer je poslušao iste one kojima redovito govori kako su glupi, nemaju pojma i "tko su oni da njemu pričaju što treba raditi"; eto, točno takve je Mamić poslušao i dva i pol mjeseca kasnije morao "progutati knedlu" i reći - Mea culpa.

Što znači "odgovornost?

Vrlo smiren bio je izvršni dopredsjednik Dinama pred novinarima, no njegovo poznato lice se pojavilo kada ga je nakon 60 minuta izlaganja kolega dobro pitao: "Što znači ta odgovornost o kojoj pričate? Zbog odgovornosti smo morali maknuti Zajeca; što to znači?". Mamićeve riječi nisu bile proste kao u "najgorim" izdanjima, no pala je koja uvreda, a izvršni dopredsjednik nije zapravo odgovorio na pitanje. Kolegu je jednostavno zanimalo što znači ta toliko puta spominjana "odgovornost" koju Mamić voli spominjati, ali dojam je, ne i tako često zapravo prakticirati.

Ako je izvršni dopredsjednik rekao kako je samo on od cijelog izvršnog odbora bio za Zajeca (naravno, tu se otvara pitanje smisla izvršnog odbora, ali to je druga tema), da bi onda potom dva i pol mjeseca kasnije isti taj Zajec ispao iz Lige prvaka od, kako je sam Mamić rekao, "trećerazredne momčadi" - je li onda dosta reći: "mi smo odgovorni ljudi pa smo ga morali maknuti". Mamić voli raditi analizu i na "papir" staviti dobre odnosno loše stvari koje radi za Dinamo uvjeren kako će vaga debelo prevagnuti na dobre, no logično je postaviti pitanje: je li potpuni promašaj u vezi trenera ipak nešto "teži" promašaj od manjih dobrih stvari? Dok je izvršni dopredsjednik govorio kako je Zajec "izbio golemi novac iz Dinamove blagajne", moralo mu je kroz glavu proći: "pa ja sam mu to omogućio".

Budući da izvršni dopredsjednik voli koristiti metafore, i mi smo se poigrali jednom: možda on nije ušao u sef banke i krao novac, ali je bome nabavio šifru i čekao u vozilu ispred banke. Ovoga puta, sam je priznao, donio je odluku sam i na svoju odgovornost. Odluka je bila katastrofalna i što sad? Ništa, idemo dalje; teško da bi Mamić izgradio poduzetničko carstvo da su on i njegovi podređeni snosili takvu "odgovornost".

Trener košta

Bilo kako bilo, Dinamo se mora okrenuti naprijed i ubrzano tražiti novog trenera. Nekoliko puta i na nekoliko načina morao se Zdravko Mamić susresti s pitanjem - tko će biti novi trener? Njegova izjava kako je "stranac bliže klupi nego ikada" samo govori kako je svjestan da su u Hrvatskoj Modri potrošili sav materijal; većinu po nekoliko puta. Činjenica jest kako u Lijepoj našoj nema trenera koji može zadovoljiti (pre)visoke kriterije koje se stavljaju pred njega i stoga bi bilo logično okrenuti se prema van. Koga dovesti? Teško je reći, no stvar je vrlo jednostavna - za dva milijuna eura po sezoni mnogo će trenera odlučiti kako im je baš "Dinamo veliki trenerski izazov".

Barić, Kranjčar, Ivanković i još neki "standardni" treneri će se sigurno više ili manje "gurati" odnosno nametati kroz medije, no Dinamo bi zaista trebao napraviti zaokret, platiti strancu koji će nakon deset treninga reći: Badelj ne može igrati ozbiljan nogomet, Sivonjić će vrijediti 20 milijuna eura i on će nam biti prvi napadač ili Butina je deset puta bolji od Lončarića i branit će dok će moći stajati na nogama.

Činjenica jest kako domaći treneri dolaskom u Dinamu već znaju tko će im igrati, a budući da su vrlo loše ili čak uopće nisu školovani da bi drastično promijenili stil igre - sve se svodi na više-manje isto. Dok je u Ivankovićevom, Soldinom ili Jurčićevom slučaju to "isto" bilo više - kod Zajeca je bilo manje i zato je morao otići, a logično jest zapitati se: je li uopće trebao doći?...