Priča o MVP-evima i najboljim strijelcima

Treba napomenuti kako na prva dva svjetska prvenstva još nije bilo uvedeno pravilo o vremenskom ograničenju trajanja napada (FIBA uvela tek 1956. godine, a NBA liga dvije godine prije), kao i podatak da je linija za tri poena bila uvedena tek 1981. godine, pa ne treba čuditi mali broj pogodaka nekih momčadi i igrača.

Argentina, 1950.: MVP - Oscar Furlong (ARG), strijelac - Alvaro Salvadores (ŠPA) 13,7

Oscar Furlong bio je najveća zvijezda argentinske reprezentacije i definitivno najbolji igrač prvog svjetskog prvenstva. Osim što je bio i najbolji strijelac svoje momčadi na ovom turniru (11,1), Furlong je svojoj zemlji donio zlato i sjajnim predstavama na svim utakmicama. Tadašnji kapetan Argentine, Ricardo Gonzalez, jednom je rekao: "On je bio u košarci ono što je Maradona bio u nogometu - bio je najbolji! Razumio je igru bolje nego itko drugi."

2007. godine Furlong je primljen u Kuću slavnih Fibe kao jedan od prvih članova nakon službenog otvaranja. Uz njega primljeni su još i legenda Boston Celticsa Bill Russell te posthumno i Otac košarke James Naismith.

Najbolji strijelac prvenstva, Španjolac Salvadores, u prosjeku je postizao 13,7 koševa po utakmici, a vrlo blizu bio mu je i Ekvadorac Fortunato Munoz, a njegov prosjek iznosio je 13,2. Salvadores je izabran i u najbolju petorku zajedno s Furlongom, kapetanom Argentine Gonzalezom, Amerikancem Johnom Stanichem te Čileancem Rufinom Bernedom, ali niti to nije pomoglo njegovoj Španjolskoj koja je završila na posljednjem mjestu.

Brazil, 1954.: MVP - Kirby Minter (SAD), strijelac - Oscar Moglia (URU) 18,6

Kirby Minter je bio najbolji strijelac svoje momčadi, a u devet odigranih utakmica postigao je točno 100 poena te je podijelio peto mjesto na ljestvici najboljih strijelaca s Amauryjem Pasosom iz Brazila prosječno postizavši 11,1 koš po utakmici. Kao najbolji igrač svoje reprezentacije Minter je odveo SAD do zlatne medalje ostvarivši pobjede u svih devet odigranih utakmica na prvenstvu uključujući i onu protiv dotad neporaženog domaćina (62:41).

Iako su nastupili pred vrlo brojnom publikom (35.000) SAD se vrlo lako obračunao s Brazilcima, a u jednom dijelu drugog poluvremena vodili su i s čak 27 poena razlike. Ova im je pobjeda praktički osigurala zlatnu medalju jer su do kraja prvenstva morali pobijediti još vrlo slabašne Filipince (56:43) te Francuze s 70:49.

Najbolji strijelac turnira dolazi iz Urugvaja - Oscar Moglia. U devet odigranih utakmica ukupno je postigao 168 koševa što je u prosjeku iznosilo 18,6 poena po utakmici. Usprkos tome, Urugvaj ipak nije mogao više od šestog mjesta, a ukupni omjer pobjeda i poraza bio im je 4-5.

Čile, 1959.: MVP - Amaury Antonio Pasos (BRA), strijelac James Chen (TAJV) 20,1

Najbolji igrač na ovom turniru bio je Amaury Pasos koji je odveo svoju zemlju do zlatne medalje iako je ovo prvenstvo moglo i drugačije završiti. Naime, Bugarska i SSSR (koji je dotad imao omjer 5-1) su, iz političkih razloga, odbili igrati utakmicu protiv Formoze (sadašnji Tajvan), pa su te dvije reprezentacije bile izbačene iz borbe za medalje. Takav rasplet je doveo do toga da je zlatnu medalju uzeo Brazil ispred srebrnih Amerikanaca i brončanih domaćina. Pasos je u prosjeku postizao 15,2 poena po utakmici.

Najbolji strijelac dolazi baš iz Tajvana, a zove se James Chen. U devet odigranih utakmica u prosjeku je postizao sjajnih 20,1 poena po susretu, ali niti to njegovoj zemlji nije donijelo medalju jer je Tajvan završio na četvrtom mjestu.

Brazil, 1963.: MVP - Wlamir Marques (BRA), strijelac - Ricardo Duarte (PER) 20,3

Wlamir Marques je jedan od najboljih brazilskih igrača u povijesti, a u šezdesetima je bio i jedan od najboljih igrača na svijetu izvan SAD-a. Marques je dva puta bio svjetski prvak i još dva puta svjetski doprvak. Više igrača u povijesti je osvajalo po četiri medalje na svjetskim prvenstvima, ali samo su dvojica osvajali po dvije zlatne i dvije srebrne medalje. Ta dvojica su Marques i pokojni Krešimir Ćosić.

Najbolji strijelac Ricardo Duarte dolazi iz Perua. U prosjeku je postizao 20,3 poena po utakmici iako je igrao u jednoj od slabijih reprezentacija na prvenstvu. Peru je, naime, prvenstvo završio na pretposljednjem mjestu.

Urugvaj, 1967.: MVP - Ivo Daneu (JUG), strijelac - Bohdan Likszo (POLJ) 20

Daneu je uz Radivoja Koraća bio najbolji igrač Jugoslavije u Urugvaju. Odveli su tadašnju reprezentaciju do srebrne medalje ostavivši iza sebe reprezentaciju svjetskih prvaka Brazila i uvijek jakog SAD-a, a naslov svjetskih prvaka pripao je SSSR-u. Daneu je u prosjeku postizao 14 poena po utakmici.

Poljak Bohdan Likszo na ovom je prvenstvu bio najbolji strijelac s prosjekom od točno 20 koševa po utakmici i tako odveo svoju reprezentaciju do odličnog petog mjesta na ovom turniru. Treba spomenuti i drugog najboljeg strijelca ovog prvenstva, a koji također dolazi iz Poljske, Mieczyslawa Lopatku. On je prosječno postizao 19 koševa po utakmici te je bio velika potpora Likszou u ovom uspješnom nastupu Poljske.

Jugoslavija, 1970.: MVP - Sergej Bjelov (SSSR), strijelac Shin Dong-Pa (J. Koreja) 32,6

Ovo svjetsko prvenstvo je bilo prvo koje je održano izvan Južne Amerike. Domaćin Jugoslavija, predvođena Krešom Ćosićem, osvojila je zlatnu medalju ispred srebrnog Brazila i brončanog SSSR-a. Sergej Bjelov proglašen je najboljim igračem prvenstva, a 1991. godine FIBA ga je proglasila i najboljim europskim igračem u povijesti. 2007. godine primljen je i u Kuću slavnih koju je iste godine u Madridu otvorila FIBA.

Shin Dong-Pa je bio jedan od najboljih azijskih igrača u povijesti i jedan od najboljih strijelaca na svjetskim prvenstvima ikad. Njegovih 32,6 poena po susretu je treći najbolji učinak na jednom svjetskom prvenstvu svih vremena. Dong-Pa danas radi kao dopredsjednik Južnokorejskog košarkaškog saveza, a ujedno je i komentator na jednoj sportskoj televiziji.

Portoriko, 1974.: MVP - Dragan Kićanović (JUG), strijelac - Arturo Guerrero (MEK) 27

Nakon osvojenog naslova prvaka svijeta četiri godine prije, Jugoslavija se morala zadovoljiti srebrom s ovog svjetskog prvenstva. Dragan Kićanović je dominirao igrom tadašnje reprezentacije, a zanimljivo je da, iako je bio proglašen najboljim igračem ovog turnira, nije uspio ući u najbolju petorku. Kićanović je također i jedan od najboljih strijelaca na svjetskim prvenstvima u povijesti, a ukupno je postigao 484 poena i na petom je mjestu ljestvice najboljih u povijesti.

Meksikanac Arturo Guerrero na ovom je prvenstvu postizao u prosjeku 27,0 koševa po utakmici, a to je jedan od najboljih učinaka u povijesti. Meksiko se na ovom prvenstvu ipak nije proslavio, a svoj nastup završili su na devetom mjestu.

Filipini, 1978.: MVP - Dražen Dalipagić (JUG), strijelac - Kamil Brabenec (CSSR) 26,8

Zasigurno jedan od najboljih šutera u povijesti europske košarke, Dražen Dalipagić, odveo je Jugoslaviju do zlatne medalje, a da pritom nisu izgubili niti jednu utakmicu na prvenstvu. Iste godine je bio proglašen i najboljim igračem u Europi kao i godinu prije toga. 2004. godine primljen je u Kuću slavnih u Springfieldu, a 2007. i u europsku varijantu iste. Zanimljivo je spomenuti da su u najboljoj petorci prvenstva bila čak tri igrača iz Jugoslavije. Osim Dalipagića tu su još bili i Kićanović i Ćosić, a ostala dvojica dolaze iz Brazila Oscar Schmidt, odnosno iz SSSR-a Vladimir Tkačenko.

Kamil Brabenec bio je najbolji strijelac ovog prvenstva, ali niti ovaj sjajni Čeh nije mogao odvesti tadašnju Čehoslovačku do medalje. Završili su na devetom mjestu, ali su, za kakvu-takvu utjehu, imali najboljeg strijelca.

Kolumbija, 1982.: MVP - Doc Rivers (SAD), strijelac - Wilfredo Ruiz (URU) 24

Glenn Anton "Doc" Rivers trenutačno vrši dužnost glavnog trenera Boston Celticsa. Na ovom je prvenstvu u prosjeku postizao 17 poena po utakmici i tako odveo svoju momčad do srebrne medalje. U finalu su tijesno izgubili od tada vrlo snažnog SSSR-a s 95:94. Doc Rivers proglašen je najboljim igračem prvenstva te je tako postao tek drugi Amerikanac u povijesti koji je ponio ovu laskavu titulu.

Wilfredo Ruiz je bio nabolji strijelac urugvajske reprezentacije, a to je potvrdio i na ovom prvenstvu. S 24 poena u prosjeku uspio je odvesti Urugvaj tek do 11. mjesta na turniru.

Španjolska, 1986.: MVP - Dražen Petrović (JUG), strijelac - Nikos Galis (GRČ) 33,7

Još jedan u nizu igrača iz Jugoslavije proglašen je najboljim igračem svjetskog prvenstva. Ovog puta red je došao i na Dražena Petrovića. S 24,8 koševa po susretu uspio je odvesti tadašnju reprezentaciju do brončane medalje. U polufinalu su Jugoslaveni poraženi od SSSR-a tek nakon produžetaka u jednoj od najneizvjesnijih utakmica u povijesti svjetskog prvenstva. Rezultat je bio 91:90 za SSSR. U utakmici za treće mjesto Jugoslavija je pobijedila Brazil s uvjerljivih 117:91.

Još jedan igrač koji zaslužuje biti u krugu onih koje se naziva najboljim europskim igračima u povijesti je i Grk Nikos Galis. Njegovih 33,7 poena u prosjeku je drugi najbolji učinak u povijesti svjetskih prvenstava. Najbolju utakmicu na prvenstvu odigrao je protiv Paname u kojoj je postigao čak 53 poena!

Argentina, 1990.: MVP - Toni Kukoč (JUG), strijelac - Oscar Schmidt (BRA) 35,5

Toni Kukoč je sav svoj talent pokazao na ovom svjetskom prvenstvu i zasluženo odnio nagradu za najboljeg igrača. Svojom sjajnom igrom vodio je Jugoslaviju do zlatne medalje pobjedom protiv SSSR-a u finalu, a završilo je 92:75. Ovo je bio peti naslov najboljeg igrača svjetskog prvenstva s područja bivše Jugoslavije.

Jedan od najboljih svjetskih šutera ikad i jedan od najubojitijih strijelaca bio je legendarni Brazilac Oscar Schmidt. Čovjek koji je u karijeri ukupno postigao 49.703 poena i koji je na većini natjecanja bio najbolji strijelac zaslužuje svoje mjesto u povijesti. Njegova nadmetanja s Draženom Petrovićem će ostati nezaboravna.

Kanada, 1994.: MVP - Shaquille O'Neal (SAD), strijelac - Andrew Gaze (AUS) 23,8

Jedna od najboljih američkih reprezentacija koja je ikad zaigrala na jednom svjetskom prvenstvu osvojila je zlatnu medalju u jednom od najuvjerljivijih pohoda na naslov najboljih na svijetu. A predvodnik joj je bio jedan od najboljih igrača na svojoj poziciji u povijesti košarke - Shaquille O'Neal. O'Neal je na ovom prvenstvu u prosjeku postizao 18 koševa po utakmici te je odveo SAD do zlatne medalje koja je u finalu razbila reprezentaciju Rusije sa 137:91!

Andrew Gaze smatra se najboljim australskim igračem u povijesti. Na ovom je prvenstvu bio najbolji strijelac te je odveo Australiju do sjajnog petog mjesta. Na Olimpijskim igrama u Sydneyju je odigrao svoje posljednje utakmice u dresu reprezentacije, a 2005. godine je objavio i konačan oproštaj od košarke. Spomenimo i to da je drugi najbolji strijelac na ovom prvenstvu bio Dino Rađa s prosjekom od 22,3 koša po utakmici.

Grčka, 1998.: MVP - Dejan Bodiroga (JUG), strijelac - Alberto Herreros (ŠPA) 17,9

Dejan Bodiroga ostao je zapamćen kao jedan od najboljih europskih igrača u povijesti. Na ovom je prvenstvu pokazao da je u tom trenutku bio najbolji europski igrač. Bodiroga je u svojoj profesionalnoj karijeri čak devet puta u raznim natjecanjima bio proglašavan MVP-em, a zbot toga je i dobio nadimak Mr. MVP. Na ovom je prvenstvu prosječno postizao 14,7 poena po susretu i odveo FR Jugoslaviju do zlatne medalje. U finalu su pobijedili reprezentaciju Rusije s 64:62.

Alberto Herreros je igrao odlično, ali niti činjenica da je bio najbolji strijelac ovog prvenstva nije pomogla njegovoj ekipi da osvoji neku od medalja. Španjolska je završila na petom mjestu iako su imali vrlo dobar omjer pobjeda i poraza 7-2.

SAD, 2002.: MVP i strijelac - Dirk Nowitzki (NJE) 24

Ovo je bilo jedino prvenstvo u povijesti na kojem je najbolji strijelac izabran i za najboljeg igrača prvenstva. Ova velika čast pripala je jednom od najboljih europskih igrača u posljednjih deset godina i jednom od najvećih zvijezdi NBA lige - Dirku Nowitzkom. Na ovom je prvenstvu bio daleko najbolji igrač te je uspio odvesti Njemačku do prve košarkaške medalje u povijesti. U polufinalu su se namjerili na sjajne Argentince predvođene Manuom Ginobilijem te su poraženi s 86:80. Međutim, uspjeli su se oporaviti na vrijeme za utakmicu protiv Novog Zelanda koju su na kraju dobili s 117:94 i tako uzeli brončanu medalju. Nowitzki je na ovom prvenstvu potvrdio svoj veliki talent.

Japan, 2006.: MVP - Pau Gasol (ŠPA), strijelac - Yao Ming (KIN) 25,3

Pau Gasol je zajedno s španjolskom reprezentacijom obilježio posljednjih desetak godina svjetske košarke. Jedan od najučinkovitijih centara u NBA ligi odveo je svoju reprezentaciju do zlatne medalje (iako zbog ozljede nije nastupio u finalnoj utakmici), a da nisu doživjeli niti jedan poraz. Njihova pobjeda nad Grčkom u finalu (70:47) jedna je od najuvjerljivijih u povijesti finala svjetskih prvenstava.

Yao Ming je bio najbolji strijelac ovog prvenstva, a u prosjeku je postizao 25,3 koša po susretu. Uz to je bio i četvrti skakač na turniru s prosjekom od 9 skokova po utakmici. Najbolja utakmica bila mu je ona protiv reprezentacije Slovenije kada je postigao 36 poena i tome dodao deset skokova. Kina je tu utakmicu dobila rezultatom 78:77 te su na taj način prošli u osminu finala. Tamo su se našli s kasnijim finalistima, Grčkom te su izgubili s uvjerljivih 95:64. Kina je na kraju završila kao 15. reprezentacija u Japanu.