Razbijen mit o nedodirljivosti

Brazil je propustio ogromnu priliku, jednu od onih koja se pruža u svega "nekoliko puta u sto godina", priliku svladati najjaču reprezentaciju svijeta. I nije im lako, sada im je puno teže nego da su izgubili 30 razlike i upravo zbog toga će im biti protiv Slovenije jako teško. Pozitivan psihološki šok zbog odlično odigrane utakmice smjenjuje negativan šok zbog propuštene velike prilike.

Amerikanci nisu nedodirljivi i to je jedina činjenica. Pokazalo se to i u susretu u Španjolskoj gdje ih je domaćin također imao priliku pobijediti, imali su i Španjolci napade za pobjedu, a sada se to pokazalo i protiv Brazila. Puno pogrešaka i vrlo loše odskautiran Brazil od strane američkog stručnog stožera umalo su ih stajali pobjede.

Iako je poražen, argentinski stručnjak na klupi Brazila Ruben Magnano je održao pravu lekciju elitnom američkom treneru Mikeu Krzyzewskom. Magnano je pokazao zašto mu u latino zemljama tepaju da je najbolji svjetski trener, iskoristio je ono malo slabosti Amerikanaca i postavio igru upravo onako kako je odgovaralo njegovoj reprezentaciji.

Može se sada pričati kako je Brazilu pobjedu odnio promašaj Huertasa pod prekršajem ili promašaj slobodnog bacanja, međutim Machado je u cijeloj priči najmanje kriv, odigrao je jako dobru utakmicu i obrambeno i napadački i uostalom promašeni floater pod prekršajem je stvar sreće jer je bio van ravnoteže.

Veći krivac za poraz Brazila je Leandro Barbosa koji je najpoznatiji i najeksponiraniji igrač ove momčadi, ali nakon što je pogađao izvana tijekom prvog dijela utakmice, poslije je šut stao, no on nije znao stati i izabrati bolja rješenja. Barbosa je kao iskusan igrač morao prepoznati u nekim situacijama bolja rješenja i nije smio tako reagirati.

Magnano zna kako se igra protiv Amerikanaca. Nema prevelike razlike od reprezentacije do reprezentacije SAD-a, koji postotak kvalitete gore ili dolje, ali igra je u suštini ista ili jako slična. Pobijedio ih je 2004. godine s Argentinom u polufinalu i identičnu igru je postavio i ovdje, barem što se obrane tiče.

S druge strane Amerikanci nisu igrali momčadski, oslanjali su se previše na individualnu igru i to unatoč tome što je brazilska obrana vrlo često stajala prilično gusto i nije bilo prostora za prodore. U takvim situacijama su Amerikanci trebali iskoristiti svoj dobar šut i brzim protokom lopte dolaziti do čistih situacija, a to im je prilično nedostajalo.

Koliko god se pričalo o tome da ova reprezentacija SAD-a igra odličnu momčadsku košarku, kako nitko ne iskače i da su baš zbog toga jaki, vidjelo se da kada ih netko pritisne i ostane dugo u igri, nemaju plan B. Kreće se u individualne akcije i da nije bilo rutinera Billupsa koji je smirio momčad i odradio veliki napadački posao, Amerikanci bi zasigurno ovu utakmicu izgubili.

Brazil s njima može igrati, oduvijek igraju brzu košarku i nekada u toj brzini postanu brzopleti i nanižu pogreške te glupo gube utakmice. No realno gledano, što se tiče samog profila igrača i kvalitete tih igrača, vjerojatno su jedina reprezentacija na ovom SP-u koja s Amerikancima može trčati i prodavati im kontre. Naravno, ne mogu im parirati u skočnosti i fizičkoj snazi, ali taj hendikep je Magnano maskirao dobrim zatvaranjem skoka i tu je spriječio lagane poene Amerikanaca.

Brazilci su bili prva od reprezentacija s kojom će SAD imati problema. Još je tu nekoliko reprezentacija koje također posjeduju igračku i stručnu kvalitetu koja može parirati ovim Amerikancima. Mi i Slovenci nismo uspjeli, napravljene su taktičke pogreške u obje utakmice i SAD je imao lagan posao, ali zato su Brazilci uspjeli, a bit će ih još.

Da se to ne dogodi, Krzyzewski i suradnici morat će puno bolje pripremati utakmice, skautirati protivnike i postavljati igru. Za naredna dva susreta nema potrebe jer će biti šetnja za njegovu reprezentaciju, ali već od nokaut faze neće imati laganog protivnika. A oslanjati se samo na individualnu kvalitetu i atletsku superiornost protiv jačih reprezentacija, moglo bi biti pogubno.