Minimalni cilj je ostvaren

Ni treća od četiri utakmice hrvatskih košarkaša na Svjetskom prvenstvu ne ostavlja neki veliki prostor za analizu. Što pisati o utakmici protiv Tunisa, što naučiti iz 40 minuta "rastrčavanja" protiv protivnika koji bi se, uz dužno poštovanje, borio za opstanak čak i u našoj jadnoj i nikakvoj ligi.

Ipak, druga pobjeda kazuje da su naši košarkaši ostvarili minimalni cilj koji je pred njih postavljen prije puta u Tursku. Prošli smo skupinu, plasirali se u osminu finala, ušli među 16 najboljih reprezentacija svijeta. Nakon 16 godina.

Uspjeh? S obzirom da više od desetljeća i pol nismo bili tu gdje smo sad - svakako da je uspjeh. No, kako naša razmažena nacija priznaje samo šampione, živi u vremenima kad je košarkaški svijet drhtao pri spomenu riječi "Hrvatska" i kad su naši košarkaši štemali kanale svima ostalima u NBA ligi, naravno da nitko neće otvoriti šampanjac zbog danas ostvarenog.

Budimo realni - Hrvatska momčad nije među osam najboljih na svijetu. Hrvatska košarka odavno je zapela u razvoju i iz godine u godinu bori se s gomilom negativnosti, nelogičnosti, nejasnoća. Između mnoštva sitnica koje bismo mogli navesti, razmislite samo o jednoj. Zar je logično da igrač koji, po procjeni tadašnjeg izbornika, prije samo godinu dana nije bio dovoljno kvalitetan ni za ući među 12, danas obnaša ulogu stožernog igrača koji rješava utakmice? Netko je tu očito pogriješio. Ili Repeša ili Vranković. Ili možda sam Tomić?

Ova hrvatska reprezentacija zaslužuje podršku i očajnički treba realnost. Jer u realnosti žive i sami. "Mi nemamo kvalitetu za biti prvak svijeta", rekao je Marko Tomas. I tko se time trebao uvrijediti? Za mnoge od današnjih hrvatskih reprezentativaca ovo je prvo veliko natjecanje. Prvo veliko iskustvo. A svaka se škola plaća.

Izgubili smo od Slovenije. I? Slovenija jednostavno ima bolju momčad od nas. Zašto je to tako teško prihvatiti? Da, bila su vremena kad smo mi bili košarkaški guliver, a Slovenci liliputanac. A sad su vremena kad mi više nismo guliver, ali ni oni više nisu liliputanac. Izgubili smo od momčadi koju smo mogli i pobijediti, pobijedili smo momčadi koje smo morali pobijediti. I svoj minimalni cilj smo ostvarili. Za sve više od toga - držimo fige.

Je li Hrvatska trenutno u najužem krugu najboljih svjetskih reprezentacija? Nije. Može li Hrvatska iznenaditi Brazil u zadnjem kolu ili Argentinu u osmini finala? Može, itekako može. Ali molim da se nikako ne izgubi iz vida riječ "iznenaditi".