Malo showa za kraj

Za početak, najlakše je skinuti s dnevnog reda ono što najviše boli. Hrvatskoj nemoći protiv Brazila vratit ćemo se i kasnije, Krešo Lončar rekao je dosta o tome, a nakon odigranog u prvom krugu, teško je biti veliki optimist uoči osmine finala protiv Srbije. Hrvatska se, srećom, još nije raspala i nema nikakvog razloga predati se prije nego utakmica počne, ali jasno je da će za prolazak u četvrtfinale to morati biti puno bolje.

"Potpuna dominacija Brazila u drugoj četvrtini, hrvatska obrana uopće ne izgleda dobro" - pisalo je u našem tickeru kada su stvari nepovratno otišle u krivom smjeru, a upravo to, obrana koje gotovo da nema u jačim utakmicama, predstavlja glavni razlog za brigu u očekivanju Srba. Bez obrane neće ići - istina je da u hrvatskoj reprezentaciji ima napadačkog talenta, ali ne baš toliko.

Kako popraviti što više se može u tako malo vremena, do subote popodne, zadatak je koji je sada na Josipu Vrankoviću, stručnom stožeru i igračima.

Toliko o teškim temama, stvarima koje izazivaju nelagodu i tjeraju čovjeka na razmišljanje "zašto sam se, od svih stvari, navukao baš na hrvatsku košarku?" Nastavit ćemo u revijalnom tonu, s Grcima i Francuzima.

Naravno da će se u njihovom taboru sada svi zaklinjati da nisu išli s pola snage protiv Rusa, no pokazalo se da nema tako dobrog plana da se ne može poremetiti i na najneočekivanije načine. Bilo je logično predvidjeti da će gubitnik susreta Rusije i Grčke u osmini finala izbjeći Španjolce, a kakvi god da jesu, Španjolce je bolje izbjeći - francuska pobjeda nad Novim Zelandom trebala je biti "zicer", ali "zicer" se pretvorio u ništa, a grčkih pola snage protiv Rusa u osminu finala protiv Španjolske, koju su valjda željeli izbjeći.

Razumno je vjerovati da Francuzi nisu puštali Novom Zelandu iz čiste pakosti prema Grčkoj, poraz s -12 protiv Novozelanđana gurnuo ih je na Turke koji gotovo da već i lete, ali je isto tako razumno vjerovati da Grci zaista jesu željeli izbjeći Španjolce (i Amerikance u potencijalnom četvrtfinalu). Dobro, Amerikance barem jesu, dođu li do četvrtfinala ići će na Srbiju ili Hrvatsku.

Vidjeli smo i gomilu nevažnih utakmica od kojih je jedna završena s 47 razlike. Nakon što je Obala Bjelokosti šokirala Portoriko, Kina je doznala da ide među posljednjih 16, valjda su se malo opustili, a protiv Turaka to nije bilo baš uputno - epilog je 87:40 i još malo nabijanja samopouzdanja momčadi Bogdana Tanjevića.

Igrač dana

Pitanje je gdje bi Novozelanđani bili da nemaju Kirka Penneyja, ali nije teško zaključiti da ne bi bili među posljednjih 16 na SP-u. 29-godišnji šuter koji igra kod kuće, u NZ Breakersima, vodio je svoje i u pobjedi nad Francuzima, ovog puta s 25 poena, a je li nešto ostalo i za Ruse, vidjet ćemo u ponedjeljak navečer.

Tragičar(i) dana

Cijela reprezentacija Portorika. Dobro, gotovo cijela, Carlos Arroyo je izuzet jer ponovno nije igrao - no, suigrači su mu se potpuno osramotili, bez potrebe da se taj opis ublaži jer je blaži izraz za poraz od Obale Bjelokosti u utakmici s ulogom prolaska zaista teško naći.

Utakmica dana

Srbija i Argentina ponudili su sve što se moglo i očekivati u borbi za prvo mjesto svoje skupine. Jedan izrazito raspoloženi pojedinac, Luis Scola s 32 poena, nekoliko njih s druge strane, dobar početak Argentinaca i brz povratak Srba, pa bijeg Srba i povratak Argentinaca u završnici koja je postala jako gusta... Teško je bilo tražiti više, a završilo je s 84:82 za Srbiju.

Potez dana

Duško Savanović vjerojatno nije bio zamišljen kao čovjek koji će odlučiti važnu utakmicu Srbije, teško da ga je većina navijača naših istočnih susjeda mogla vidjeti u takvoj ulozi, no protiv Argentine je pokazao da može i to. Vodio je svoje s 19 poena, a trica za 80:77 19 sekundi do kraja značila je da će Argentinci teško natrag - Srbi su u nastavku isfaulirali svoje i odradili posao do kraja.

Izjava dana

Valjda je još bio vruć nakon utakmice koja je izgledala tako kako je, no Krešo Lončar rekao je puno toga zanimljivog (i točnog) nakon poraza od Brazila. "Ispričavam se svim gledateljima i navijačima. Mene je sram! U ovoj vrlo važnoj utakmici, koju smo trebali za treće mjesto, mi smo odigrali užasno loše i u obrani i u napadu. Još jednom se ispričavam svima", bilo je ono najvažnije.

Ne ponovilo se.

Petorka dana

Miloš Teodosić (Srbija, 16 p, 4 s, 4 a), Kirk Penney (Novi Zeland, 25 p), Marcelinho Machado (Brazil, 18 p), Duško Savanović (Srbija, 19 p, 5 s), Luis Scola (Argentina, 32 p, 7 s, 2 b)

Podatak dana

Bio je to poseban dan za zemlju inače poznatiju po Didieru Drogbi. I još nekim nogometašima. U košarci Obala Bjelokosti nije ni blizu takvog rejtinga, izgubili su baš sve utakmice na dva SP-a na kojima su prethodno igrali, 1982. u Kolumbiji i 1986. u Španjolskoj, izgubili su i prve četiri u Turskoj, a onda su i oni konačno našli žrtvu. Siroti Portorikanci imali su dan za zaborav, a ispalo je da su Bjelokošćani pobjedom poslali i sebe i njih kući - i pritom razveselili Kineze.