Opasno se nagnuo zadarski brod

Nakon deset odigranih kola čelnici Zadra mogu biti uglavnom nezadovoljni razvojem situacije u ovoj sezoni. Već nakon prvih par kola postalo je vidljivo da klub sa Stanova neće imati sezonu za pamćenje. U sljedećim utakmicama samo se potvrdilo da je situacija još teža i da će dalmatinski prvoligaš u nastavku natjecanja imati velikih problema ako ne poslože ubrzo svoje redove.

Ove sezone je i dalje primjetna stara zadarska boljka. To su uglavnom bezidejna gostujuća izdanja kojima se kompromitira sve učinjeno dobrim nastupima na domaćem terenu. Zadar je, uz Karlovac i Hrvatski dragovoljac, još uvijek bez osvojenog boda na strani. Uz to, zaista je porazna statistika koja bilježi čak 14 primljenih gostujućih zgoditaka, odnosno skoro tri po utakmici. Samo je Istra inkasirala više, ali u šest gostujućih nastupa. Ipak, Zadrani i daju mnogo golova, pa su tako na diobi drugog najefikasnijeg gostujućeg sastava, dok su u statistici svih utakmica peti po postignutim pogocima.

Sve dosad nabrojano ipak su samo brojke. One, iako zanimljive, ne odaju ono pravo stanje u ovom klubu. Ono najbolje možemo opisati dvama različitim pristupima utakmicama. Dok se u Stanovima utakmice pripremaju, najavljuju, a u većini slučajeva i odigravaju s isključivom mišlju o ugrožavanju protivničkog gola, u gostima igra prema naprijed obično proradi tek kad se uđe u rezultatski zaostatak. Tada je obično prekasno za povratak u utakmicu. Takve su situacije bile i u Varaždinu, Zagrebu, Osijeku i Koprivnici, a tek su na Poljudu Zadrani (slučajno) poveli. U Osijeku su se čak uspjeli i vratiti u utakmicu, ali tada je u zadnjih deset minuta obrana još jednom kapitulirala.

S druge strane, u domaćim nastupima zabilježene su tri relativno rutinske pobjede, jedan remi s Cibalijom, te posljednji potop u susjedskom derbiju s Šibenikom. Ovaj zadnji dvoboj posebno boli jer osim što je došao od strane izravnog konkurenta za ostanak i dugogodišnjeg rivala, došao je i prije prvenstvene pauze i atmosfera u klubu je sad još dalje od idealne. No, možda je upravo ovako nešto bilo potrebno da bi se napravio neki pomak u pristupu i u igri. Prostora za to sasvim sigurno ima.

Prije svega, dojam je da Zadranima nedostaje bar po jedan igrač u svakoj liniji. Naravno, treba uzeti u obzir da trojac Terkeš, Ćurjurić i Skočibušić već neko vrijeme vuče probleme s ozljedama i da bi s njima u pravom izdanju ova momčad izgledala puno konkretnije. No, prije sezone se moralo voditi računa o tome da ne može istih 12-13 igrača iznijeti napore cijele sezone i da treba biti spreman s adekvatnim zamjenama. U Zadru to očito nisu mogli učiniti, u kriznoj financijskoj situaciji u kakvoj se nalaze. Sada treba izgurati barem polovicu prvenstva s postojećim kadrom.

Ipak, da ne bi bila riječ samo o negativnim stranama, kojih je nažalost previše, viđenim u prvom dijelu sezone, osvrnut ćemo se i na neke činjenice kojima Zadrani trebaju biti zadovoljni. To je prije svega afirmacija nekih mladih igrača, a od njih se ponajviše ističu sve bolji razigravač i asistent Antonio Mršić i golgeterski sve raspoloženiji Ivan Santini. Tu je još nekolicina golobradih momaka koji su jedan od razloga možda i prečestih dječjih bolesti i igri Zadrana.

Drugi pozitivniji podatak je činjenica da ni u jednom porazu, osim u Splitu te u završnom dijelu utakmice sa Šibenikom, Zadrani nisu bili uvjerljivo nadigrani. To znači da je uz nešto drugačiji pristup i malo više sreće i spretnosti bar još nekoliko bodova moglo biti na zadarskom kontu. Svi u klubu i oko njega vjeruju da će se ta rubrika brže puniti u nastavku sezone. Ukoliko do toga ne dođe, dogodine će prvoligaška karavana zaobilaziti Stanove.