Nova sezona, nova Cibona

Završnica kakva se rijetko viđa zaključila je prošlosezonski Cibonin regionalni nastup. Potkraj travnja je jako malo nedostajalo do titule koja bi stavila šlag na tortu uspješne sezone, a početkom listopada gotovo sve je drugačije, ukoliko izuzmemo ono za što bi bilo dobro da se promijenilo, financijske poteškoće koje i dalje ozbiljno muče klub. Upravo teško stanje, opterećeno golemim dugom, utjecalo je da uoči nove sezone možemo pisati o nekoj novoj Ciboni.

Pogled unatrag na izgubljeno finale s triler-završnicom protiv Partizana ukazuje koliko se momčad izmijenila. Velimir Perasović više nije na klupi, naslijedio ga je Zdravko Radulović, a od igrača koji su bili na parketu u tom finalu, ostali su jedino Bojan Bogdanović i Leon Radošević, dok su se u sastavu, ali bez minuta, našli i Goran Vrbanc, Tomislav Zubčić i Toni Brnas. Još uvijek neoporavljeni Marin Rozić bio je u civilu kao gledatelj.

Bilo je jasno da će Cibona teško zadržati Perasovića, Marka Tomasa i Jamonta Gordona, klubovi u koje su otišli ipak su im mogli ponuditi puno više nego Vukovi, a manji proračun za slaganje momčadi i muke s plaćama koje su kroz sezonu kasnile nagnale su i druge da potraže sreću u nekoj novoj sredini. Puno promjena, relativno malo vremena za uigravanje, dobri izgledi da će se momčad još tražiti barem u prvom dijelu sezone - sve ovo nije novost s Cibosima, ovog puta je još možda i više izraženo.

OTIŠLI/DOŠLI

Prometno ljeto je iz Cibone odvelo trenera Perasovića (Efes Pilsen), Marka Tomasa (Fenerbahče Ülker), Jamonta Gordona (CSKA Moskva), Lukšu Andrića (Galatasaray), Vedrana Vukušića i Roberta Trohu (Cedevita), Dalibora Bagarića, Samu Udriha i Ivana Tomasa. Novi Cibosi postali su trener Radulović, Rok Stipčević (Zadar), Karlo Vragović (Dubrava), Mario Delaš (Žalgiris, posudba), Drago Pašalić (Xacobeo), Jure Lalić (Union Olimpija), Marcus Johnson (USC), dok su u krugu prve momčadi i Mario Filipović, Sven Smajlagić i Matteo Juričić.

NAJJAČA KARIKA

Bojan Bogdanović je na početku prošle sezone bio jedna od nepoznanica, no u prvoj pravoj seniorskoj sezoni uspio se nametnuti kao važan kotačić i doći u krug reprezentativnih kandidata za Svjetsko prvenstvo u Turskoj, gdje ne samo da je zaigrao, već je imao 24 minute i nešto manje od 12 poena po utakmici. Kako je rekao, SP mu je donijelo dosta samopouzdanja, a s obzirom da je sada i kapetan i igrač kojeg Zdravko Radulović posebno izdvaja uoči sezone, puno odgovornosti bit će na leđima 21-godišnjeg Mostarca.

POTENCIJALNA OPASNOST

Mogućnost da će ovoj Ciboni trebati vremena da se posloži smo već spomenuli, no to nije glavna briga. Kada predsjednik kluba Vlatko Previšić kaže da bi natjecateljska sezona mogla biti ugrožena ne dođe li do financijske konsolidacije, tražiti neku drugu opasnost zaista nije potrebno - Cibona je klub u dugovima, često s blokiranim računom zbog kredita koji nije vraćen Zagrebačkoj banci, a to uvijek sa sobom donosi prijetnju da će igrači ili zaposlenici kluba u štrajk ili barem iskazati nestrpljivost. Ne treba smetnuti s uma niti dugove prema igračima iz prošle sezone, za koje su u klubu obećali da će biti podmireni, ali traže razumijevanje i odgodu dok ne pronađu način da to riješe.

AMBICIJE

Bez obzira na prošli odlomak, Cibonine ambicije su i dalje visoke. Govorimo o aktualnom hrvatskom prvaku i finalistu NLB lige, dugogodišnjem euroligašu, a s bogatom povijesti i imenom koje klub ima nema bježanja od odgovornosti. Cibosima će biti cilj pokazati da nisu slabiji od preostalih hrvatskih predstavnika u regionalnom društvu, ponajprije obnovljenih i osnaženih Cedevite i Zagreba CO, čime bi opovrgnuli skeptike o kojima je uoči sezone pričao trener Radulović.

S obzirom da od hrvatskih klubova ove sezone očekujemo puno u NLB ligi, biti najbolji u toj konkurenciji značilo bi da su Cibosi ponovno jako dobri.

PROGNOZA

Borba za Final Four. Realno, trenutno bi bilo preambiciozno govoriti o reprizi finala, a podsjetimo, Cibona je bila finalist i prošle i pretprošle sezone, ipak je previše upitnika da bi ponavljanje tih rezultata bila realnost, ali Radulovićeva momčad ima kvalitetu za borbu za završni turnir. Ukoliko budu tamo, bit će šanse i za više, na mini-turniru na kojem odlučuje jedna utakmica svatko ima svoju priliku.