Vrhunac zamora "bilih"

"S obzirom na maksimalnih devet bodova osvojenih u prve tri utakmice Europske lige, nogometaši Hajduka ipak nemaju imperativ pobjede protiv Zenita, koji je još uvijek u igri za prolaz dalje pa bi mu bod(ovi) na Poljudu puno značili." Da je ovako izgledala najava sinoćnjeg dvoboja između Hajduka i Zenita, onda bi nam sigurno bila jasnija onakva izvedba hrvatskog viceprvaka.

Iako su u prvoj utakmici u St. Peterburgu "bili" odigrali kudikamo bolje i iako su Rusi na Poljud stigli bez nekolicine ključnih igrača (što je podiglo samopouzdanje navijača do maksimuma), Hajdukovci su odigrali baš kao da im pobjeda ili barem remi ne znače previše u ovoj utakmici. Kao da su uloge bile obrnute i kao da je protivnik bio taj koji je imao veći motiv. A na Poljudu to jednostavno ne smije biti tako.

Gotovo cijelu utakmicu igrači Gorana Vučevića djelovali su sporo, tromo, bezvoljno, mlako u duelima i na momente potpuno nezainteresirano. Kao da nisu igrali protiv možda najzvučnijeg protivnika koji je pohodio Poljud u zadnjih 5-6 godina (neovisno o izostanku glavnih zvijezda Keržakova, Dannyja, Alvesa i ostalih).

Ponadali smo se da su izjave uoči utakmice o pozitivnom šoku i opuštenijoj atmosferi kod igrača istinite, no pokazalo se potpuno suprotno. U Dalmaciji bi se reklo da su izgledali kao da im je život "pao", kao da ih je svih uhvatila "fjaka".

Očito je kako je momčad dosegla vrhunac zamora poslije zaista prenatrpanog rasporeda sezone u prva tri mjeseca, a porazi od Cibalije i Istre 1961 te blijeda partija protiv Hrvatskog dragovoljca bili su samo uvertira tom vrhuncu.

Što se gostiju iz St. Peterburga tiče, oni su od prve minute zagospodarili terenom. Igrači iz drugog plana pokazali su veću želju i motiv protiv izmorenih Hajdukovaca i zapravo je pravo čudo što su iz igre postigli samo jedan pogodak. Rosina i Huszti "izneredili" su desnu stranu Hajduka, na kojoj se Maloča gotovo odmah po prvom sučevom zvižduku povukao natrag pa su Splićani igrali praktički s tri stopera.

Možemo slobodno reći da Hajduk, s obzirom na prikazano, može biti prezadovoljan konačnim rezultatom jer realno gledano, u cijeloj utakmici nije pokazao ništa.

U prvom dijelu je prijetio tek preko kontri, dok je u nastavku tek kod zaostatka 0:3 došao do zraka i praktički ni iz čega zabio dva gola i podigao stadion na noge. U zraku se osjećala atmosfera kakva je prethodila sada već antologijskom pogotku Vukušića protiv Anderlechta, no eventualno izjednačenje protiv Zenita u završnici ipak bi bilo previše.

A što dalje? Srećom, Hajduk još uvijek ima izglede za plasman u drugi krug, no za to će mu biti nužna pobjeda protiv AEK-a na Poljudu početkom prosinca. U tom slučaju, utakmica posljednjeg kola protiv Anderlechta u gostima bila bi "biti ili ne biti" karaktera. U HNL-u, pak, raspored do kraja jesenskog dijela sezone je prilično zahvalan i Hajduk mora (s Vučevićem ili s nekim novim trenerom, sasvim nebitno) doći do maksimalnog broja bodova ukoliko želi imati šansu na zimu utrkivati se s opet moćnim Dinamom.