"Zapišite ovo – moje ime je..."

Ako ste se ikad pitali zašto je Paul Pierce poznat pod nadimkom The Truth nadamo se da Vas je ovaj citat prosvjetlio. Sportnet donosi još jednu zanimljivu priču s NBA terena, priču o Paulu Pierceu...

Košarkaški počeci uz Lakerse i trenera Collinsa

Odrastati gledajući najdraži klub, zaigrati za taj klub i osvojiti prsten s tim istim klubom – zvuči preidilično? I jest. Paul naime jest odrastao uz Boston Celticse i osvojio je prsten s njima – no u dječačkim je danima ipak volio Lakerse: "To je bio početak, rođenje košarke za mene, gledajući Lakerse i Celticse u Finalu. Imao sam šest ili sedam godina, tražio sam mjesto na podu samo da bih uhvatio dio onoga što se odvijalo na malom TV uređaju".

Paul Anthony Pierce rođen je 13. listopada 1977. godine u Inglewoodu, u predgrađu Los Angelesa. Začaran magičnom generacijom Lakersa i sam je sanjao o tome da jedan dan postane novi Magic. Ipak, sudbina nije to baš tako htjela...

Scott Collins, policijski detektiv, bio je aktivan član zajednici i trenirao je djecu sa slabijim financijskim mogućnostima. Ponekad bi čak, kad bi bio zaštitar u Forumu (dom bivši Lakersa), „prokrijumčario" djecu na utakmice Lakersa:"Trener Collins nije bio samo očinska figura za mene, već za mnogo klinaca poput mene". Paul je u to vrijeme znao zaigrati i odbojku ili kuglanje: "Bio je dobar u kuglanju. Zapravo, bio je dobar u svemu", rekao je Collins o Pierceu, koji danas uz košarku najviše voli tenis.

Tek prosječan igrač...

U svojim počecima Paul nije bio puno više od toga – bio je prosječan. Kad je stigao u Inglewood srednju školu bilo je očito da ima talenta, no nedostajalo mu je snage i visine, što ga je na kraju koštalo pozicije u momčadi škole. Ipak, među odabranima se našao godinu poslije i po prvi put zasjao.

Trener Patrick Roy pozvao je Piercea kako bi popunio kvotu potrebnih igrača, a u igru ga je stavio tek kada je utakmica bila praktički izgubljena: "Gubili smo 18, 19 razlike i kasno u trećoj četvrtini odlučio sam ga ubaciti u igru pošto nisam vjerovao da ćemo se vratiti", priznao je Roy, "No čim sam ga ubacio on je preuzeo kontrolu. Mislim da je imao 21 koš, devet skokova i šest asistencija. Uzeo je utakmicu u svoje ruke".

Od tada mu je mjesto u početnoj petorci bilo osigurano, te je Paul počeo još više raditi na sebi i uskoro dobio na snazi. U trećoj godini odveo je svoju momčad do 30 pobjeda i divizijskog naslova, a godinu poslije imao je osigurano mjesto na McDonalds All American utakmici gdje je čak nastupio na natjecanju u zakucavanju i izgubio u finalu od Vincea Cartera.

"Koliko je utakmica bila važnija, toliko je on bolje igrao"

Pierce se još ranije odlučio na sveučilište Kansas i trenera Royja Williamsa: "Nije mi ništa obećavao (Roy). Rekao mi je kako ću doći tamo, raditi kao svi drugi i da će me on pratiti. To mi je bilo dovoljno", prisjeća se Paul. Uslijedila su dva MVP naslova Big 12 Conference turnira.

Najbliže osvajanju NCAA naslova s Jayhawksima bio je kada su u dramatičnom susretu ispali iz Sweet 16 djela natjecanja od budućih prvaka, Arizone. Nakon te utakmice slomljeni Paul pokazao je svoju emotivnu stranu, osobinu po kojoj ga obožavatelji diljem svijeta veoma cijene.

Kao Jayhawk bio je na prosjecima od 16.4 koševa i 6.3 skokova po utakmici.

Paul Pierce u danima kad je igrao za Kansas

Tek deseti izbor drafta

Na draftu na kojem je prvi pick bio kasnije više nego prosječni Michael Olowokandi, iza velikih imena poput Nowitzkog, Cartera, Bibbyja i Jamisona, na red je došao i Pierce, a kao buduću zvijezdu i vođu odabrali su ga baš Celticsi – ekipa koju u mladosti i nije baš volio.

Svoj pečat NBA ligi lupio je u samom startu – u prvih deset od 11 utakmica zabio je 19 ili više koševa, a na kraju sezone bio je na prosjeku od 16.5 koševa. U toj rookie godini u ukupnom poretku za nagradu novaka godine završio je treći u glasovanju – ispred njega bili su samo Jason Williams i osvajač Vince Carter.

U drugoj godini prosjek koševa narastao mu je na 19.5, i polako je postajao elita, no mjesec dana prije početka treće sezone sve je to umalo nestalo.

"Ta noć promijenila je moj život"

U jednom noćnom klubu u Bostonu Paul je skoro izgubio život. Uboden je u lice, vrat i leđa 11 puta, i sama je sreća bila kako se bolnica nalazila u samoj blizini kluba, te nije izgubio fatalnu količinu krvi.

Nesretni Pierce našao je nešto sreće i u podebljoj kožnoj jakni koju je tu večer imao na sebi pošto je ona smanjila intenzitet uboda. U pomoć mu je odmah priskočio klupski suigrač Tony Battie s kojim je tu večer Paul izašao. "Pozdravio sam neke dame i sljedeća stvar koje se sjećam bio sam u gužvi. Sve se dogodilo tako brzo, ni ne znam koliko je trajalo. Život mi je proletio pred očima", rekao je Pierce koji je prema očevicima pokušao razdvojiti svađu. Uslijedila je operacija ali i nova sezona – njegova najbolja u karijeri.

U njoj je započeo svaku utakmicu, prvi put bio je izabran za All Star susret, a završio je s prosjekom od 25 koševa i novim nadimkom - The Truth.

Iduće sezone igrač s brojem 34 predvodio je Boston do doigravanja i Finala Istočne Konferencije. Na tom putu Pierce je režirao najveći povratak u nekoj utakmici doigravanja – Celticsi su nadoknadili -21 protiv Netsa u trećoj utakmici serije.

Te 2002. godine osnovao je „The Truth Fund" koji pomaže razvoju i obrazovanju mladih sportaša na području Bostona i svog grada Inglewooda, a od te godine pa do 2006. stalni je član NBA All Star ekipe. Spomenimo još kako je 2002. nastupio na FIBA svjetskom prvenstvu.

Paul Pierce Mix

Osvajanje prstena i Bostonov 17. naslov prvaka

U sezoni 2006./2007. zbog ozlijede je odigrao samo 47 utakmica i Celticsi su završili s mizerne 24 pobjede. To je bio znak za uzbunu i Paul više nije bio siguran kakva će biti njegova sudbina. Ipak, svaku pomisao na odlazak odagnao je dolazak dvojice super-zvijezda - Kevina Garnetta i Rayja Allena.

Tada je nastala Velika Trojka, odnosno The Big Three, i ostalo je povijest. Sezona 07./08. značila je prvi naslov za svakog člana te trojke, a za Piercea i nagrada za najvrjednijeg igrača Finala. 2009. godine ispali su u drugoj rundi, a prošle sezone igrali su još jedno Finale, opet protiv Lakersa, no ovaj put neuspješno. Ove sezone Celticsi igraju vrlo dobro pa nije nemoguće da ih i ove godine gledamo u samom finišu doigravanja.

Paulov primjer sigurno je motivirao i ohrabrio klince diljem svijeta, kako u sportu, tako i u životu, nebrojeno puta nabacio osmijeh na lica obožavatelja i nadahnuo mnoge da ne gube vjeru u ono što vole.

Osvajanje naslova

Paul Pierce možda je samo još jedna sportska priča, no to nikako ne umanjuje njezinu vrijednost i iako njegova karijera još uvijek nije gotova naš tekst jest. Svatko od nas ima svoju priču, a ovo je bila njegova.