Kloppov crno-žuti svijet

Dugačak je put do naslova njemačkog prvaka, ekipa iz Dortmunda čak još nije osigurala niti naslov jesenskog, ali Crno-žuti su na odličnom putu da s godinom zakašnjenja na najbolji mogući način proslave stogodišnjicu osnutka kluba. Na ruku im ide podatak kako u posljednjih 16 godina samo pet puta jesenski prvak nije slavio i na kraju prvenstva pa bi se prema tome moglo zaključiti kako su polovinu posla praktično obavili.

U dosadašnjih 13 odigranih kola osvojili su 34 od mogućih 39 bodova, uz poraz na otvaranju sezone na svom terenu od Bayera iz Leverkusena te kiks u devetom kolu protiv Hoffenheima, gdje su, također na domaćem terenu, igrači Borussije u posljednjim trenucima susreta, prekrasnim golom Da Silve iz slobodnog udarca, uspjeli izvući neodlučeni rezultat. Zanimljivo je kako od 11 pobjeda koje su ostvarili ove sezone, u čak njih devet su nadigrali svoje protivnike s dva ili više pogodaka razlike. U Njemačkom kupu ispali su od nižerazrednog Offenbacha, nakon izvođenja kaznenih udaraca, ali to im samo može biti olakotna okolnost te se mogu koncentrirano posvetiti ostvarenju glavnog ovosezonskog cilja - osvajanju prvenstva.

Najveći rival u dosadašnjem dijelu sezone bila im je ekipa Mainza, uz koju je sadašnji trener Borussije posebno vezan, u kojoj je odigrao većinu svoje igračke karijere, u kojoj se trenerski afirmirao te koja je izgrađena na temeljima koje je upravo on postavio. Naravno da im je loš start većine njihovih glavnih "papirnatih" konkurenata išao na ruku, ali obje ekipe su na travnjaku dokazale kako su zasluženo na vrhu bundesligaške ljestvice.

Povijest

Dortmundska Borussia je osnovana 1909. godine, a naziv je uzet iz latinskog jezika za Prusiju (Prusku), gdje se i nalazio grad u vrijeme osnutka ekipe. Zanimljivo da je ime dobila po nazivu obližnje pivnice (što, naravno, nije čudno za Nijemce). Šest puta bili su nacionalni prvaci, dva puta su osvajali Kup, a mogu se pohvaliti i međunarodnim uspjesima jer su 1966. godine, kao prva njemačka ekipa, osvojili neki europski pokal i to Kup pobjednika kupova, protiv Liverpoola. Najveći međunarodni uspjeh bilo je osvajanje naslova prvaka Europe 1997. godine pod vodstvom legendarnog Ottmara Hitzfelda, a te iste godine Nevio Scala odveo ih je na krov svijeta jer su osvojili i Interkontinentalni kup.

Govoreći o Borussiji teško je izbjeći njihove navijače i legendarni Westfalenstadion, koji je u današnje vrijeme zbog sponzora preimenovan u Signal Iduna Park. Kapacitet je 80.552 mjesta, a najveći njemački stadion i Borussia mogu se pohvaliti najvećom prosječnom posjećenošću u europskim razmjerima. Svake sezone se proda više od 50 tisuća godišnjih karata, a legendarna Südtribüne, ili kako ju još navijači nazivaju "Žuti zid", sa skoro 25 tisuća stajaćih mjesta (koja se za europske utakmice pretvara u sjedeću), jedna je od najvećih tribina u Europi te čini ovaj stadion jednim od najfascinantnijih sportskih borilišta u svijetu.

Žute (zlatne) godine

Posljednje desetljeće 20. stoljeća ostat će zlatnim slovima upisano u povijesti dortmundskog kluba. Na klupu Borussije dolazi tad još relativno nepoznati trener Ottmar Hitzfeld. U prvoj sezoni osvaja drugo mjesto u prvenstvu, a iduće sezone igra finale Kupa Uefe, u kojem gubi od Juventusa. Prvenstvo osvaja 1995. godine, nakon 32 godine pauze. Iduće sezoni brani naslov njemačkog prvaka, a 1997. godine, u finalu Lige prvaka u Münchenu, bolji su od Juventusa s Zidaneom, Deschampsom, Del Pierom i Bokšićem, a u toj odličnoj generaciji nositelji igre bili su Matthias Sammer, Jürgen Kohler, Andreas Möller, Stephane Chapuisat...

Nasljednik na klupi, Nevio Scala, osvaja Interkontinentalni kup, a u novom tisućljeću izlaze i na burzu te također nisu dugo trebali čekati za novi domaći naslov. Prvenstvo su osvojili 2002. godine, a te sezone izgubili su finale Kupa Uefe od nizozemskog Feyenoorda. Nakon tih uspjeha slijedi dramatičan pad i borba za opstanak kluba, ne samo u prvoligaškom društvu, već i borba za opstojnost kluba kao takvog jer su dovedeni na rub bankrota.

Crne godine

Kupovina skupih pojačanja, rezultatski neuspjesi, život i poslovanje iznad svojih mogućnosti dovele su klub na rub financijskog sloma te 2004. godine Borussiji prijeti bankrot. Prisiljeni su prodati svoj stadion Westfalen, koji sad koriste u najmu, a morali su ga preimenovati, prema novom sponzoru, u Signal Iduna Park. Prodali su i svoje najveće igračke zvijezde, proživljavali su najteže rezultatske godine te su uz borbu za opstanak u bundesligaškom društvu potonuli u ligašku prosječnost.

Nova nada

Veliki zaokret u politici upravljanja klubom dogodio se 2008. godine, uz orijentaciju na mlađe igrače doveli su perspektivnog i mladog trenera, Jürgena Kloppa, a od njega su zatražili da svoju filozofiju nogometne igre, koju je prezentirao u Mainzu, pretoči u dortmundski klub.

Klopp je svoju igračku karijeru vezao uz Mainz, gdje je od 1990.-2001. skupio 325 nastupa te postigao 52 zgoditka. Po završetku igračke karijere preuzeo je trenersko kormilo kluba uvevši ih po prvi put u elitno bundesligaško društvo, mladi igrači i napadački nogomet doveli su ih do plasmana u Europu, gdje su igrali kvalifikacije za Kup Uefe. Mainz je ipak ispao iz elitnog nogometnog razreda 2007. godine, a Klopp je ostao na klupi još jednu sezonu. Iduće sezone angažirala ga je Borussia iz Dortmunda i prema svemu sudeći, nije pogriješila. U premijernoj sezoni dovodi klub do šestog mjesta, a već iduće penje se stepenicu više, plasiravši se u Europsku ligu, propustivši u zadnjem kolu osigurati nastup u Ligi prvaka, nakon odlično odigrane sezone.

Kloppova napadačka nogometna filozofija te orijentacija na mlađe igrače savršeno su se uklopili u planove dortmundskog kluba, koji je nakon loših rezultata te zamalo izbjegnutog bankrota, na putu povratka na stare staze slave. Igrački kadar koji je složio Klopp je i više nego perspektivan, pun mladih i nadolazećih zvijezda njemačkog nogometa, uz pokojeg mladog internacionalca, ali s iskusnim Weidenfellerom na vratima. Neke igrače koje je trenirao u Mainzu, poput mladog Subotića, ali i iskusnije Da Silvu te Egipćanina Mohameda Zidana, kojeg je angažirao umjesto našeg Petrića, također je odlično uklopio u momčad.

Kapetan ekipe je Sebastian Kehl, koji je zbog ozljede propustio početak sezone, ali nositelji ekipe su mladi njemački nogometaši poput Svena Bendera, Marcela Schmelzera, Maria Götzea, Kevina Grosskreutza, Matsa Hummelsa. Svi su redom starosti od 18 do 22 godine, posljednje navedena četvorka nedavno je i debitirala za njemačku seniorsku nacionalnu vrstu, a Götze je i najmlađi reprezentativac u posljednjih 56 godina.

Od internacionalaca glavnu riječ vode mladi, 22-godišnji Turčin Nuri Sahin, izvrsni 21-godišnji Japanac Shinji Kagawa te 22-godišnji Poljak Robert Lewandowski. Glavna napadačka snaga Borussije je paragvajski reprezentativac argentinskih korijena, Lucas Barrios, koji je bio glavni strijelac ekipe prošle sezone s 19 postignutih golova, a ove sezone je na odličnom putu da nadmaši taj rekord jer je u svim natjecanjima zabio već 12 zgoditaka.

Klopp je poznat po svojoj opuštenosti i inovativnosti, održava treninge i u bazenu, ali je poznat i po svojoj "čvrstoj ruci" te dosta polaže na disciplinu u klubu. Navodno se strogo novčano kažnjava, primjerice, zvonjava mobitela na putu prema stadionu, a još rigoroznije se kažnjavaju izostanci s treninga.

Euforija trese Dortmund, navijače i medije. Cijena Borussijinih dionica vrtoglavo raste, a prvenstvo nije stiglo niti do polovice. Puno je utakmica do kraja, a u izjednačenoj ligi kao što je Bundesliga ne može se sa sigurnošću ništa predvidjeti. Jedino se može ustvrditi kako je dortmundska Borussia pronašla dobitnu kombinaciju kvalitetnog trenera, mladih i iskusnih igrača te vizionarske uprave, a kada se sve to zbroji, naslov prvaka Njemačke sigurno će završiti u njihovim vitrinama, ako slučajno ne ove sezone, onda u jednoj od nadolazećih.