Smjena logična, rješenje - trenutno najbolje

Najljepše želje ponekad ispadnu najgore moguće - da se život zna rasplesti na ovakav način, Zdravko Radulović osjetio je na svojoj koži tijekom proteklih pet i pol mjeseci u Ciboni, zaključno s posljednjim danima godine. Sve poteškoće kroz koje je prolazio klub, Radulović je proživljavao zajedno s igračima, a kada je konačno stigao izlaz iz problema koji je prizivao kada je kriza dosegnula vrhunac, ljudi iz Grada koji će probati spasiti klub, nije dugo ostao s njima. Ne svojom voljom, bez obzira što se smjena diplomatski opisala kao sporazumni razlaz.

Trenera se obično mijenja kada su rezultati loši i perspektiva da će se nešto ubrzo promijeniti mala, kada je čovjek na klupi izgubio kontrolu nad svlačionicom ili kada jednostavno imaš bolje rješenje, a bolje rješenje potrebno je odmah - nije sve u jednakoj mjeri, ali i jednog i drugog i trećeg bilo je u Radulovićevom boravku u Ciboni. Epilog nije neočekivan.

Iako je radio u besparici i zbog ozljeda ili odlazaka iz kluba ostajao bez igrača, među kojima su se Marcus Johnson i Mario Delaš ionako pokazali kao promašaji za Cibonu, neke stvari otpočetka sezone Radulović nije napravio najsretnije. Vjerovanje u napadački potencijal i talent momčadi koju ima na raspolaganju ili, kako je to prije starta u NLB ligi opisao Bojan Bogdanović, zabijanje poena više od suparnika, već je podignulo dosta obrva, a "slučaj Siena", kako je pokazalo sve što se zbivalo od početka studenog do sada, bio je negativna prekretnica sezone.

Prilično nebitna gostujuća utakmica u euroligaškoj sezoni u kojoj krizom opterećena Cibona nije imala što tražiti dobila je neočekivani nastavak nakon poraza s 23 razlike. Vjerojatno očekujući da će u baš svakom susretu to ići kao u prvim utakmicama u sezoni, Radulović je, umjesto da sve zadrži samo u svlačionici, javno prozvao kapetana Bogdanovića i njegovog zamjenika Leona Radoševića za štrajk na parketu, izgubio mir jer kapetan i dokapetan imaju što za reći među suigračima i nakon toga, uz osipanje u sastavu i nagomilani umor od utakmica i putovanja, teško vraćao Cibonu na pravi put.

Nekoliko dana kasnije, Cibosi su poklonili Nymburku pobjedu u Draženovom domu, a iza toga izgubili još pet od sedam utakmica u NLB ligi i svih sedam u Euroligi. Klasičan slučaj dodatnog pogoršanja ionako teške situacije? Prosudite sami.

Niti promjena filozofije s puno naglaska na obranu i jako puno pripreme za svakog protivnika, na što je Cibona bila navikla pod Velimirom Perasovićem, definitivno nije bila pravi put.

Čak i s napadački talentiranijim momčadima dvije sezone unatrag, prijašnji trener Cibosa počinjao je od obrane, no Radulović se nadao da će ići i drugačije. No, bez obzira u vjeru u njihov talent, niti su Bogdanović i Radošević u drugoj pravoj seniorskoj sezoni u stanju nositi taj teret u kontinuitetu, niti se moglo očekivati da će Rok Stipčević, od kojeg je trener htio manje igre s loptom, prolaziti tranziciju od "zadarskog Stipčevića" bez zapreka po putu, pogotovo uz golemo opterećenje u Euroligi, niti su ostali igrači tu mogli previše pomoći. Poneki zbog neiskustva i nekonstantnosti (Zubčić), poneki zbog privikavanja na novu momčad (Pašalić), poneki jer su ozljede uzele previše (Vrbanc), a poneki - i zbog nekvalitete (Johnson).

Na koncu, Radulović je već u ranoj fazi sezone svoju momčad "doslovce 'satro'", kako je sam opisao sredinom studenog. S obzirom na to, je li bilo baš potrebno da Bogdanović u posljednjih pet utakmica Eurolige igra preko 34 minute u prosjeku, a Radošević i Stipčević približno toliko, uz iznimku gostovanja kod Fenerbahče Ülkera, kada je Stipčević malo predahnuo zbog problema s prekršajima? Gubilo se bez obzira na sve, nerijetko teško, a ionako nije značilo previše. Za razliku od NLB lige, za koju nije ostalo dovoljno svježine.

Ipak, promjena trenera ne bi imala smisla da novo Cibonino vodstvo "u rukavu" nije imalo bolje rješenje od dosadašnjega. Iako će to tek pokazati vrijeme, kojeg s obzirom da su Cibosi blizu dna NLB lige neće biti previše, Dražen Anzulović čini se kao pravi izbor.

Bez posla nakon što je na početku sezone napustio Lietuvos Rytas, nakon predsezonskih poraza i izgubljene utakmice protiv moskovskog CSKA na otvaranju regionalne VTB lige, novi trener je kao gledatelj i povremeni tv-komentator upoznao ovu Ciboninu momčad, a s obzirom da je ne tako davno u klubu bio četiri godine, dobro zna što znači klupa Cibosa. Vrijeme je novac, a sa Zulom bi proces oporavka mogao ići brže.

Naravno, na klupi Cibone se teško možeš zadržati četiri godine bez rezultata, a rezultati koje je Anzulović u tom razdoblju ubilježio bili su mu dodatni plus za povratak. Tri naslova hrvatskog prvaka, po jedno finale i polufinale NLB lige, triput među posljednjih 16 u Euroligi i najvažnije za klub, s dovoljno prikupljenih bodova za zadržavanje u najjačem klupskom kontinentalnom natjecanju - čak i za one s većim apetitom, ovo ne zvuči loše.

Borba za Euroligu bit će prvi cilj koji će biti stavljen pred Anzulovića u mjesecima koji slijede i dati ocjenu ove Cibonine sezone. U odnosu na sastav koji je Radulović imao na raspolaganju kada je počinjao, plus je povratak Gordana Giričeka, s kojim pozicijski usporedivi Marcus Johnson ne može u istu rečenicu, no još uvijek ima i rupa, a potraga za novim organizatorom igre i pojačanjem pod košem bit će prvi na popisu. Među prvim stvarima koje je novi trener najavio, bila je želja da se nekako nadoknadi odlazak Marija Delaša i Drage Pašalića, što Ante Krapić neće moći sam, a i o tome će ovisiti sudbina Cibosa u nastavku NLB lige i domaćim natjecanjima.

Ipak, sve prepreke koje su pred njim Anzuloviću nisu nepoznanica, zna da se još traži izlaz iz financijske krize u klubu i da će posao biti teži nego kada je prošli put bio u Ciboni, sa skupljim momčadima od sadašnje - no, kako je najavio na dolasku, rad će biti jedina garancija. Tko želi i može pratiti, ostat će, za Cibose trenutno nema boljeg puta...