Sve oči uprte u Golužu

Zamjena na izborničkoj poziciji?

Tomislav Pacak: Hrvatska nije posustajala pod vodstvom Line Červara, štoviše, Lino je u Austriji ostvario vrlo lijep rezultat s pomlađenom selekcijom, pa je teško reći da je "Hrvatskoj trebalo osvježenje na klupi". No, Goluža bi svejedno trebao biti upravo to - osvježenje. Novi izbornik nema puno trenerskog iskustva, ali ima golemo igračko, a uz to je dovoljno velikih natjecanja prošao kao pomoćnik Červaru da zna što je potrebno za uspjeh, za koheziju u svlačionici, za dobar rezultat. Ako nastavi gdje je Červar stao, ako uspije održati dobar duh u momčadi i uz to predstavi poneku svježu ideju, Goluža će se pokazati kao dobar potez. No, oprez - Červar je postavio izuzetno visoke standarde i od Goluže se odmah očekuje jako puno.

Bernard Jurišić: Godinama se u Hrvatskoj polemiziralo o Červarovoj stručnosti, sad ćemo prvi put imati prigodu vidjeti kako će trofejna hrvatska reprezentacija izgledati bez njega. Igrači kažu da je Slavko Goluža mirniji, da je na klupi manje nervoze, no Keta tek treba pokazati kakav "trenerski nos" ima i ima li kvalitetu za pravu reakciju u pravo vrijeme. Pred Hrvatskom je definitivno neko novo vrijeme, a bez obzira što mislili o Červaru - Goluža će biti velik ako ponovi barem dio onoga što je napravio Lino na klupi reprezentacije.

Ivana Strahija: Meni osobno je užasno razočaranje bilo odlazak Line Červara s mjesta izbornika, smatram da je imao još toga za pokazati. No, njegov je nasljednik Slavko Goluža, koji je godinama radio s Červarom i uz njega učio kako biti uspješan izbornik. Smatram da će Golužu igrači prihvatiti dobro, a Svjetsko prvenstvo kao prva prava proba njegovog umijeća je i dobra i loša stvar. Loša je zbog toga jer se u nesmiljenom tempu i s renomiranim protivnicima svaka greška može skupo platiti. No, ujedno je dobra jer će zbog važnosti natjecanja svaki naš igrač dati svoj maksimum, motivacija za pobjedama bit će visoka i u tom dijelu problema ne bi smjelo biti.

Slabe strane Hrvatske?

Tomislav Pacak: Tek će prave natjecateljske utakmice pokazati najveću slabost, no igrački Hrvatska sigurno spada u sam vrh, a prema svemu viđenom tijekom priprema, obrana bi i dalje trebala biti forte momčadi. Hrvatska nema surovu fizičku snagu i eksplozivnost Francuza, ali s Musom dobivamo na žestini u obrani, dok nam je u napadu i dalje nakon odlaska Metličića najveći upitnik na poziciji desnog vanjskoj. Ni Buntić ni Kopljar nisu takva klasa kakvu imamo na ostalim vanjskim pozicijama, pa će naš rezultat uvelike ovisiti o tomu koliko će kvalitetno oni odigrati ("lanac je čvrst koliko i najslabija karika"). Ozljede su nas prorijedile i na desnom krilu, puno toga će biti na leđima Vedrana Zrnića, ali s vedrije strane - i on će konačno dobiti prigodu zablistati na velikom natjecanju kao neprikosnoven na toj poziciji.

Bernard Jurišić: Ozljede su nas onemogućile da u Švedsku dovedemo momčad koja će na svim pozicijama imati izvrsno duplirane pozicije. Šteta zbog Čupića, Sulića, Vukića, Horvata, no nikad dosad nismo otišli kompletni na veliko natjecanje, pa nije bilo realno to očekivati no ovog puta. Srednjaci su uglavnom zdravi, moćni i standardni, a nešto tanja su nam krila, na kojima će Štrlek i Zrnić imati pune ruke posla.

Ivana Strahija: Dosta je igrača 'upalo' u reprezentaciju nakon što su otpali do sad standardni reprezentativci. Problema bi moglo biti ako se glavni hrvatski aduti ne odmore kako treba, 'osvježe' pred početak natjecanja. Također, jasno je da će na poziciji desnog krila teret pasti na Zrnića, jer je Matuliću to prvo veliko seniorsko natjecanje, dok će Ninčević, ako ponovi izdanje iz Bundeslige, moći sa Štrlekom odraditi dobar posao na drugoj strani. Dosta će morati pokazati i Buntić na desnom vanjskom, dok se od Kopljara očekuje da konačno demantira kritičare.

Jake strane Hrvatske?

Tomislav Pacak: I dan danas je najjača strana Hrvatske - Ivano Balić. Pokazao je u Austriji da još uvijek može dominirati velikim natjecanjem, a sam najavljuje da je zdrav i maksimalno spreman. Hrvatska ima još vrlo jakih, svjetskih vrijednih pojedinaca, poput Vorija, Lackovića ili Duvnjaka, ali Ivano je naš čovjek za stvaranje viška, igrač kojem se svi okrenu kada treba izmisliti nešto iz ničega. Glavni kreativac i vođa momčadi, otići ćemo onoliko koliko nas Balić odvede. Dojam je da ovoga puta Balić ima i više oružja nego inače, zbog Duvnjaka ne prijeti opasnost da se Balić rano umori i, barem na papiru, izgledamo osvježeno, slično kako smo izgledali u Portugalu 2003. A znamo kako je to završilo.

Bernard Jurišić: Najjača strana hrvatske rukometne reprezentacije je pobjednički duh. Kad imate Ivana Balića u momčadi, imate i šansu za boriti se za najviše domete, bez obzira tko ga okružuje. Kostur naše reprezentacije već je godinama standardan, uigran i moćan i što je najvažnije - ne zakazuje kad dođu najteži trenuci. Pobjednički duh, borbenost i momčadsko jedinstvo najjače su snage Hrvatske.

Ivana Strahija: Odlična je stvar što je većina naših reprezentativaca u vrhunskoj rukometnoj formi i iza sebe imaju bundesligaške utakmice te utakmice u Ligi prvaka. Lac i Vori ne ostavljaju mjesta sumnji, Balić je, za čudo, neozlijeđen i u naponu snage, a utakmica protiv Francuza u Bercyju dala je naslutiti da se uz malo uštimavanja može odigrati još i bolje. Nitko se nije ozlijedio tijekom priprema, pa nema zamjena u posljednji tren.

Tko će biti prvak

Tomislav Pacak: Bez obzira što smatram kako Hrvatska apsolutno može svladati Francusku u Švedskoj (i bilo koga drugog), činjenica je da još nismo vidjeli kako Golužina momčad (i sam Goluža) izgledaju u nekoj važnoj utakmici, koja donosi "sve ili ništa". Zbog toga objektivno moram pripisati ulogu favorita Francuzima, to je momčad kojoj posljednjih godina nitko nije ni blizu, a koja u Švedsku dolazi s velikom većinom tih istih aduta, na čelu s Karabatićem i izbornikom Onestom. Hrvatska je odmah do, a kao pozitivna iznenađenja - i momčadi koje mogu otići čak i do kraja - naveo bih Španjolce i Šveđane. Španjolsku zbog Rivere, Šveđane jer su domaćini, a dovoljno su velika rukometna nacija da iz limitirane momčad izvuku maksimum pred svojim gledateljima. U rukometu je prednost domaćeg terena veća nego u puno sportova, djelomično i zbog sudaca...

Bernard Jurišić: Poker favorita vjerojatno će zajednički istaknuti svi rukometni zaljubljenici, pa nema ništa posebnoga u tome što ću kao najvjerojatnije medaljonoše istaknuti Francusku, Hrvatsku, Dansku i Poljsku. I to baš tim redom. Kako svaki domaćin ima i dodatnu prednost, a Šveđani uz to i dobru momčad, u krugu polufinala svakako vidim i njih. Europljani će i ovog puta predvoditi karavanu, s tim da najmanje očekujem od Austrijanaca, Mađara, Slovaka i Rumunja. Svi ostali mogu do medalja.

Ivana Strahija: Svaki navijač Kauboja volio bi vidjeti Hrvatsku opet ovjenčanu zlatom, ali sjajan francuski niz ipak titulu najvećeg favorita daje upravo toj naciji. No, godine i ozljede načele su Francusku, a o izostanku Narcissea i Gillea već smo pisali. Mislim da će borba ove godine biti tješnja nego ikad i da će odlučivati zbilja nijanse, a možda i umor glavnih nositelja reprezentacije. Tu bi Hrvati mogli biti u laganoj prednosti, jer su pomladili ekipu, pa one manje važne utakmice, posebno u grupnoj fazi, mogu dijelom odraditi i igrači iz drugog plana. Što se ostatka tiče, mnogo se može čuti iz ostalih tabora o naklonosti sudaca domaćinima, što bi Šveđanima moglo donijeti (nezasluženu) pomoć, no nekako mi nisu na razini ostalih ekipa. Danci i Poljaci, Islanđani te Španjolci nameću se kao prirodniji kandidati koji će se boriti za ulazak u završnicu.