Mi nismo zaboravili

Dok dužnosnici IHF-a još uvijek pokušavaju dokučiti je li Svjetsko prvenstvo počelo ili se igra u veljači, ja sam osobno ovih dana dobio odgovor na retoričko pitanje koje sam samome sebi postavio prije točno dvije godine. Ne vjerujući svojim očima, tada sam se zapitao: "Može li itko napraviti lošije službene stranice od 'malog od susjeda' kojemu je posvećena izrada službenih stranica za Svjetsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj?"

Može.

Ne znam što ljudi koji rade u rukometu imaju protiv rukometa, ali ako oni sami ne žele raditi na promidžbi svoga sporta, neka barem ne budu sustavni u uništavanju njegova ugleda. Pedantni i uvijek organizirani Šveđani, od kojih sam puno očekivao, neugodno su me iznenadili mlakim, praznim, neorganiziranim, da ne kažem ružnim službenim stranicama na kojima ćete se zadržati jednom i - nikad više.

Siromašne sadržajem i slabo ažurirane (primjerice, posljednji je blog napisan 11. siječnja), službene stranice barem su položile jedan, osnovni ispit: mogu se otvoriti. Čak i na tom, najosnovnijem i na internetu ključnom ispitu padaju službene stranice Svjetske rukometne federacije. Želite li im pristupiti, naoružajte se grickalicama i energetskim napicima i budite spremni na čekanje.

Kao što snijeg u prosincu iznenadi hrvatsku zimsku službu, gospodu iz IHF-a iznenadilo je Svjetsko prvenstvo. Ta, tko je mogao očekivati povećani broj posjeta za vrijeme najvažnijeg rukometnog natjecanja? Učestala rušenja i zastoji u radu, nevjerojatna sporost u drugom deceniju 21. stoljeća i kašnjenje u prezentiranju osnovnih informacija i one najstrpljivije, poput Sportnetove urednice rukometa Ivane Strahije, natjerat će u očaj.

Organizatorima informatičke podrške stoga dodjeljujem uvodnu titulu promašaja dana, uz nadu da će dječje bolesti biti ispravljene i da će novinarske snage širom svijeta u nastavku prvenstva ipak zadovoljiti svoju potrebu za statističkim i inim podacima koji život znače. S tim na umu, vratimo se zbivanjima na Svjetskom prvenstvu...

Na teren su u petak izašle ukupno 22 reprezentacije, uključujući i Hrvatsku čiji je nastup moj kolega Bernard Jurišić opisao kao "uobičajeni dizel". Kako drugačije nazvati utakmicu u kojoj smo prvi pogodak postigli tek u devetoj (!) minuti, a onda još pet minuta čekali na drugi. Kako nazvati utakmicu u kojoj smo na izjednačenje s Rumunjima čekali sve do 34. minute?

Srećom, još u svići uja ima, pa je Ivano Balić s nekoliko mađioničarskih poteza pokazao da je još uvijek onaj stari, a Manuel Štrlek da ni za budućnost ne treba strahovati. Početno škripanje u redovima Kauboja pripisat ćemo zato tek hvatanju zaleta za prava iskušenja koja tek slijede.

Tunisu je pak sve krenulo nizbrdo. Pala je vlada, rasuo se parlament, a raspala se i igra jer ždrijeb im je već u prvoj utakmici na Svjetskom prvenstvu namijenio branitelje naslova. Nadam se da im barem u ljubavi ide. Za razliku od Hrvatske, Francuzi su bez puno muke izborili pobjedu od 13 pogodaka razlike, ali ih je naljutio crveni karton Nikole Karabatića, igrača koji ni mrava ne bi zgazio.

Možda najbliže iznenađenju bio je Alžir, koji je umalo pomrsio račune našim istočnim susjedima. Srbija je u prvom dijelu zahvaljujući vrataru Staniću došla do opipljive prednosti, no sredinom drugog poluvremena Alžirci dolaze do preokreta i gube utakmicu tek u tijesnoj završnici. Tijesnu pobjedu upisali su i Poljaci, koji su s 35:33 bili bolji od Slovačke, dok su Norvežani i Španjolci uvjerljivo prešli preko prvih prepreka.

Igrač dana

Nijedna reprezentacija na ovom Svjetskom prvenstvu vjerojatno ne ovisi toliko o jednom igraču koliko Hrvatska ovisi o Ivanu Baliću. Jednako tako, vjerojatno ne postoji navijač hrvatske reprezentacije koji bi se odrekao toga "hendikepa", niti reprezentacija koja ga ne bi željela u svojim redovima. Rukometni čarobnjak i ovaj put je povukao kada je trebalo, riskirao kada na to nitko nije bio spreman i bilo je pitanje trenutka kada ćemo Rumunjima pokazati tko je gazda.

Potop dana

Još gore od Tunisa prošla je Australija, koja još uvijek ima vladu i parlament, ali je nakon onog pravog, mokrog potopa u Brisbaneu doživjela i onaj sportski u utakmici s Danskom. U susretu kojeg će najbolje opisati riječi "elementarna nepogoda", simpatični klokani izgubili su s 35 pogodaka razlike i potvrdili ono što se već znalo, da će svim reprezentacijama poslužiti kao vreća za napucavanje.

Izjava dana

Vratar srpske reprezentacije Darko Stanić odličnim je obranama, ali i odgojnim mjerama bio jedan od glavnih junaka teško izborene pobjede nad Alžirom. Nakon susreta kojeg su naši susjedi dobili sa samo jednim pogotkom razlike, priznao je kako je na suigrače trebalo i podviknuti.

"Htio sam ih pokrenuti, da ih razljutim, da naprave bilo što da ne dođe do onoga što se moglo dogoditi. To bi bio nevjerojatan udarac za nas, jer sve je super i ekipa je na mjestu. Imamo energiju, krenuli smo kako treba i da nam se dogodio kiks, sve bi se srušilo. Imali smo sreće večeras i trebamo izvući veliku pouku, da nam ne padne na pamet da i minutu ovakve igre ponovimo u sljedećim utakmicama", rekao je Stanić, a prenosi Balkan Handball.

Hrvatski pogodak dana

Premda bih vas mogao lagati i reći da sam osobno vidio svih 615 danas postignutih pogodaka, bit ću iskren i reći da nisam. Iz tog razloga rubrici "pogodak dana" dekretom mijenjam ime u "hrvatski pogodak dana". Uvjeren sam, ipak, da preostalih 614 pogodaka zajedno nisu atraktivni poput kombinacije Ivana Balića i Blaženka Lackovića, koju je nakon Lacove asistencije kroz noge u pogodak pretvorio Manuel Štrlek.

Utakmica dana

Utakmicu dana bez svake sumnje odigrali su reprezentativci Poljske i Slovačke. Dobro, šalim se. Svaka čast Poljacima i Slovacima, zabavili su nas tijesnom utakmicom koja je završena jednako tijesnom pobjedom Poljske, ali nema te utakmice koja može nadmašiti onu u kojoj nastupa Hrvatska. Danas smo ponovno disali s Kaubojima, gubili živce, obnavljali rječnik sočnim autohtonim psovkama te daljinskim upravljačima prijetili televizijskom ekranu, a neki od nas i ukućanima. Reklo bi se, još jedan uobičajeni dan s hrvatskom rukometnom reprezentacijom.

Posebna nagrada dana

Sportnetov novinarsko/fotografski kvartet u Švedskoj zaslužio je posebnu nagradu za količinu materijala koju je vama i nama servirao već prvoga dana Svjetskog prvenstva. Već sada je jasno da će blog Švedski stol biti hit u sljedećim tjednima, a iz njega danas možete saznati da su naši novinari u Švedskoj popularniji od Zorana Gobca.