Opet na pravom putu

Hrvatskoj su protiv Argentine prvenstveno trebala dva boda, no dobila je puno više od toga. Dobila je (ili povratila) samopouzdanje, Alilovića, obranu, vanjske pucače, kontru, dobro raspoloženje, energiju. Sve je to za nastavak natjecanja podjednako bitno kao i sama pobjeda.

Igrači i izbornik priznali su nakon utakmice da je nakon dva slabija rezultata i dosta kritika na račun njihove igre, raspoloženje u momčadi prilično splasnulo, a samopouzdanje palo na neuobičajenu razinu za europske i svjetske doprvake. U rukometu je, kao i svakom sportu, upravo samopouzdanje od goleme važnosti, a Hrvatska se njime nakrcala prije svojeg "prvog četvrtfinala", ogleda sa Švedskom.

Argentina usprkos pobjedi nad Švedskom nije realan konkurent za medalje, no isto tako, nije momčad koja je slučajno došla do drugog kruga. Pobijediti takvog protivnika s dvostruko više postignutih golova, slomiti ga već u prvih 10 minuta i ostaviti njihove igrače i trenera praktički bez riječi – osim "Hrvatska je odigrala savršenu utakmicu" – teško se može ako momčad zaista ne pruži briljantnu partiju.

Uistinu je sve funkcioniralo sjajno. Mirko Alilović skinuo je prvu loptu i kao da je tom obranom potjerao sve zle duhove iz utakmice s Danskom – odmah je skinuo i sedmerac, skidao je i kontre i iste ili slične udarce s vanjske linije koje je propuštao u ogledu s Danskom.

IvanoBalićnaveo nas je napravi put prvim pogotkom, ostatak svog vremena u igri proveo je ostavljajući savršene lopte Buntiću i Lackoviću koji su bili sjajno pucački raspoloženi. Jasno je da se radi o našem najboljem dvojcu na pucačkim pozicijama, no isto je tako jasno da su Kopljar i Valčićbolji u obrambenom segmentu, kao i da Goluža ne može mijenjati svu trojicu vanjskih igrača (mijenjaju se i Gojun i Balić). Protiv Argentine se moglo ovako kombinirati, protiv opasnijeg protivničkog lijevog vanjskog bit će teže. No, Buntić je s prethodne dvije partije pokazao da ipak puno više donosi u napadu nego što odnosi u obrani…

Dežurni kritičari sad će reći "tako smo odmah trebali igrati kao protiv Argentine", no valjda nije nitko tako naivan da pomisli kako je zamjena Kopljar-Buntić dovoljan razlog za takvu promjenu u krvnoj slici Kauboja. Buntić nije zaslužan što su vratari proradili, što se iz njihovih obrana i dobrih blokova Gojuna i ostatka obrane izrodilo toliko kontri. Argentina je Hrvatskoj zabila samo šest pogodaka u prvom dijelu i opet je na toj strani terena odlučena utakmica (ovoga puta u pozitivnom smjeru za Hrvatsku). Ne samo jer je obranom zaustavljen argentinski napad već zato jer je olakšan hrvatski.

Dakako, kao što ne treba pretjerano reagirati nakon jednog remija ili poraza, ne treba pretjerati ni nakon jedne pobjede, makar bila ovako uvjerljiva.

Hrvatska još uvijek nije odigrala na visokoj razini protiv suparnika iz europskog vrha. Argentinci nisu imali dovoljno snage i znanja iskoristiti slabije točke Hrvatske koje su iskazane u ogledima sa Srbijom i Danskom, a Švedska će to sigurno biti sposobnija činiti.

Po puno nas toga čeka slična utakmica kao s Danskom. Izuzetna potpora s tribina protivniku, vjerojatno blaganakolonost sudaca (itako se treba psihički pripremiti), i donekle sličan protivnik – iako Šveđani ne lete tako kao Danci. I rezultati proteklih godina sugeriraju da nisu toliko kvalitetni.

Šveđani su među momčadima s kojima ne igramo tako često kao, primjerice, s Dancima ili Francuzima, a na SP-u prije dvije godine pobijedili smo ih pomalo rutinski. No, tada je Hrvatska bila domaćin, tada je jedna naša generacija bila na kraju svog vrhunca, dok je Švedska slagala momčad upravo za ovo danas.

Tko se u međuvremenu bolje posložio, saznat ćemo danas. I za Hrvatsku i za Švedsku ovo je "biti ili ne biti", obje momčadi ciljaju polufinale i žele li do njega, morat će to napraviti pobjedom nad vrlo teškim protivnikom. Na muci se poznaju junaci…