Dinamo ohrabrio, Hajduk zabrinuo navijače

Dakako, u svoj toj igri, prigodama i akcijama puno su više uživali štovatelji plave boje jer je Dinamu kao tehnički kvalitetnijoj momčadi puno bolje odgovarao takav pristup bez prevelike agresije. Na svoje su došli oni koji su i proteklih godina tvrdili da utakmica s 50 prekršaja, puno prekida i bez prostora više odgovara Hajduku, jer je Dinamo "finija" momčad s više znalaca i "šmekera" čije znanje dolazi do izražaja ako imaju dovoljno prostora, ako protivnik nije zatvoren niti svaku akciju u začetku zaustavlja prekršajem.

Hajdukov pogled

Vučević je u Zagreb došao po pobjedu, svjestan da samo ako u Split odnese tri boda ima realne šanse dostići Dinamo do kraja Prvenstva. Tako je postavio i momčad, hrabro i napadački, s dvojicom čistih napadača i dobrom ofenzivnom podrškom srednjeg reda. K tome, Vučević je u momčad postavio samo jednog "razarača" u sredini terena (Andrića), a i prema načinu igre Hajduka moglo se zaključiti kako je Vučevićeva poruka bila "igrajte, nadigravajte se, pokažite što znate".

Na papiru i uoči utakmice, Vučevićeva vizija činila se hrabrom, ali ne suludo hrabrom jer Vučević u kratkoj trenerskoj karijeri već zna kako je slaviti u Maksimiru. No, iako će mladi Hajdukov trener kod mnogih zaraditi plus jer je i svojim djelima, a ne samo pričom, pokazao kako zaista želi da njegova momčad igra nogomet, čak i u ovakvoj utakmici, sve što se odigralo na lošem travnjaku maksimirske rugobe dat će argumenata Vučevićevim oponentima.

Naime, Hajduk je u ovakvom sustavu poprilično nadigran, zasluženo i relativno lako pobijeđen, a mogao je biti i ponižen da Subašić niz puta nije sjajno reagirao u situacijama "1 na 1" s Dinamovim ofenzivcima. Splićani će se vratiti nekoliko puta na Oremušovu sjajnu šansu, imali su još neke poluprigode, no i sami su priznali kako je te subotnje večeri Dinamo bio jednostavno bolji.

Vučević, dakako, svojim momcima nije rekao da stoje daleko od igrača, da ostavljaju toliko prostora Sammiru, Moralesu i Badelju, posebno Tomečaku na desnoj strani, no sve to bila je posljedica takvog sastava za kojeg se Vučević opredijelio. U startu je izgledalo hrabro, no Dinamu je takav sastav Hajduka itekako odgovarao.

Bi li drugačije završilo da je Hajduk zaigrao defenzivnije, s više "razbijača" i s naglaskom na kontru? To, jasno, nećemo nikada saznati – Dinamo jest bio raspoložen, ali je pitanje kako bi raspoložen bio da se igrala drugačija utakmica.

Ovako, Hajduk je na kraju morao priznati da je izgubio Prvenstvo, a sama utakmica morala je zabrinuti navijače Bijelih. Dinamo je ove godine prekinuo dominaciju Hajduka u međusobnim susretima, odigrao je rijetko dobru utakmicu na Poljudu u trenucima kada je Hajduk bio u euforiji, a u odnosu na jesen, Dinamo je napredovao, Hajduk je nazadovao.

Splićani su ostali bez dvije jake figure, Ibričića i Strinića, u njihovim redovima danas nema puno igrača za koje se može reći "ovo su momci koji će uskoro prekinuti dominaciju Dinama". To svakako jest Vukušić, to bi mogao biti Anas Sharbini, eventualno i Tomasov, no Dinamova svlačionica puno je moćnija, klupa je puno šira, i čak i uz pretpostavku prodaje Sammira i Vrsaljka (što bi opet napunilo blagajnu i omogućilo još koje pojačanje) Dinamo djeluje spremnije za dugi rok.

Moćni i kvalitetni mladi igrači, poput Beqiraja, Badelja, Tomečaka, Ademija, Sylvestra, Brezovca ili Alispahića koji će na ljeto pojačati Modre, sugeriraju kako će i u narednom razdoblju teško netko parirati Dinamu unutar HNL-a, osim ako Hajduk ovoga ljeta ozbiljno ne pojača svoje redove i ako se Vukušiću ne pridruži još neki kvalitetan izdanak škole, kao što bi trebao biti Trebotić.

Dinamov pogled

U Maksimirskoj je bilo zaista puno razloga za zadovoljstvo nakon najbolje HNL predstave Dinama ne samo ovog proljeća, već i cijele sezone. Dinamo je igrao i za publiku, golovi su bili ne samo efektni već i plod izrađenih akcija, izvrsno je igrao vezni red, Beqiraj je zacementirao poziciju prvog napadača, a kroz sve to praktički je osvojen šesti uzastopni naslov prvaka.

Velika konkurencija Dinamu garantira da prevelikog opuštanja neće biti, puno igrača je svjesno da se sada dijele uloge za novu sezonu i novi pokušaj ulaska u Ligu prvaka ili prezimljavanja kroz Europsku ligu. Upravo je ovo nastup na kojem će Dinamovi navijači temeljiti svoj optimizam kroz ljeto, jer Dinamo u završnici hrvatskog prvenstva neće više imati protivnika ovakvog kalibra. Ovo je bio Dinamo kojeg navijači žele gledati, Dinamo koji igra u skladu s kvalitetom koju posjeduje, posebno u srcu terena sa Sammirom, Moralesom i Badeljom.

Svi komplimenti na račun Dinamove igre u derbiju dugoročno malo znače. Hajduk zaista nije bio u najboljem izdanju, niti je u ovakvom sastavu protivnik onog europskog ranga u kojem bi Dinamo želio biti. Znalo se i prije derbija da spomenuti trojac u sredini može krasno igrati ako ima vremena i prostora, čega u Europi uglavnom nema, barem ne puno.

Zato Vahida Halilhodžića čeka još puno rada i dotjerivanja igre – sve može biti još brže, čvršće, agilnije, preciznije. Brojne pobjede od 1:0, puno sačuvanih praznih mreža, puno pobjeda na teškim i neugodnim gostovanjima kod čvrstih protivnika poput Splita, Cibalije, Rijeke, Karlovca ili Belupa, svjedoče da je Vaha "instalirao" jedan pobjednički karakter i da ovom Dinamu ne treba "mekan protivnik, lijep travnjak i ugodna atmosfera" kako bi slavio. Iako, jasno, Vaha ima i najkvalitetniju momčad u Hrvatskoj koja je i proteklih godina više-manje uspješno odrađivala takve utakmice, pa se njegov rada sada više može ocjenjivati po nastupima protiv Hajduka.

A za razliku od nekoliko prethodnih, Vahin Dinamo nema problema ni s rivalom iz Splita.