Lijevi bekovi: Kraj crnih dana

Za razliku od desnog beka pozicija lijevog beka donedavno je bila prava boljka hrvatske reprezentacije od preorijentacije na 4-4-2 sustav. U ciklusu kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Austriji i Švicarskoj tu je poziciju igrao Josip Šimunić čija je primarna pozicija stoperska pa se može reći da ju je na neki način odrađivao. Na Europskom prvenstvu pak izbornik Slaven Bilić se odlučio za Danijela Pranjića na toj poziciji. Iako na samom prvenstvu nije bilo problema pravi problemi i Pranjićevi nedostaci u obrambenom dijelu igre bili su vidljivi u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi i osobito u dvobojima s Engleskom. Protivnici su naučili da je naša momčad najtanja baš na lijevoj strani obrane i svaki put to pokušavali iskoristiti, neki bolje, neki lošije. Od izostanka sa svjetske smotre nametnula su se neka druga rješenja koja bi u budućnosti trebala dugoročno riješiti i osigurati ovu poziciju. Problema s nedostatkom kvalitetnog ljevaka ima puno momčadi tako da možemo biti sretni što na kraju nakon nekoliko godina muke ipak ne moramo imati glavobolju na spomen lijevog beka hrvatske reprezentacije.

Aktualni kadar

Danijel Pranjić (Bayern): Mnogo je već tinte potrošeno na Danijela Pranjića na lijevoj strani obrane. Treba odmah reći da je njegova prirodna pozicija u veznom redu i da se ne osjeća i snalazi najbolje kao lijevi bek. Njegova slabija igra u obrani dolazi još više do izražaja kada na njegovoj strani u veznom redu igra Niko Kranjčar koji je također obrambeno slabiji. Svi ovi problemi najbolnije su došli do izražaja protiv Engleske u Zagrebu kada je baš po lijevoj strani prolazio i zabijao Theo Walcott. U uzvratu u Engleskoj, pak, pozicija je bila krpana s Nikolom Pokrivačem i s Danijelom u veznom redu da bi se onda oni mijenjali u toku igre kada je Engleska uporno napadala baš po lijevoj strani naše obrane.

Dok protiv slabijih momčadi Pranjić može dobro odigrati kao lijevi bek protiv snažnijih je to već problem, jer će one pokušavati napadati i probijati baš po toj strani baš zbog njegove slabije obrambene igre i lošijeg postavljanja u obrani. Pranjić uvijek može biti dobra zamjena, ali su njegove kvalitete, kao što su brzina i vrlo dobar centaršut, ipak upotrebljivije na lijevoj strani veznog reda. Na lijevoj bočnoj poziciji bivši igrač Osijeka i Dinama proveo je dosta vremena ove sezone u Bayernu, što svjedoči da on na toj poziciji može igrati i na najvišem nivou, ali kao što razmišlja i Bayern, i Hrvatska mora razmisliti o fizički jačem i obrambeno dominantnijem lijevom beku, posebno onda kada na desnoj strani igra ofenzivniji Darijo Srna.

Ivan Strinić (Dnipro): Ovaj mladi Splićanin svojim se dobrim igrama u Hajduku nametnuo kao nova i dobra mogućnost na naslovnoj poziciji i svoju je reprezentativnu karijeru započeo u kvalifikacijama za nadolazeće Europsko prvenstvo. Spomenutu karijeru počeo je pomalo sramežljivo, odrađujući korektno i dobro svoje zadatke u obrani, ali bez prevelikog angažmana u protivničkoj polovici. U međuvremenu je zaradio transfer u ukrajinski Dnipro gdje se već u prvom nastupu upisao u strijelce. Možemo očekivati da će u Ukrajini još unaprijediti svoju igru. Iako u svojim reprezentativnim nastupima nije oduševio, nije ni zakazao te po svojim iznimnim fizičkim potencijalima predstavlja logičan izbor i u najmanju ruku solidno rješenje za prvog lijevog beka nacionalne momčadi u bližoj budućnosti. Nakon pomalo uspavljujućeg starta u kockastom dresu ubuduće bi trebao biti aktivniji u napadačkom dijelu svoje igre i više pokušavati točnim dodavanjima i osobito centaršutevima pronaći svoje suigrače. Svojim prvim pogotkom za Dnipro pokazao je da ima i jak šut što bi mu također trebao biti adut više.

Širi kadar

Manuel Pamić (Sparta Prag): Nakon što je bio riješen nesporazum s HNS-om zbog kojeg je bio suspendiran i nije mogao igrati za reprezentaciju, Manuel je dobio poziv za prijateljski dvoboj s Češkom u Puli, no uslijedio je još jedan nesporazum tj. mala afera. Iako je odbio poziv Pamić je igrao za svoj klub Spartu i to s drugim brojem, a u istoj aferi našla su se i dva mlada češka igrača i trener praške momčadi. Na kraju je ispalo da je bio prisiljen igrati, no svakako je ostao gorak okus. Dobio je pretpoziv i za kvalifikacijsku utakmicu s Gruzijom i za budućnost predstavlja mogućnost više na lijevom boku. Standardan je član prve postave u Sparti gdje je na posudbi iz Red Bull Salzburga u koji je nakon dobrih nastupa u Rijeci došao 2007. godine. Nizak rastom, brz, snažan i tehnički potkovan, posjeduje sve predispozicije potrebne za dobrog bočnog igrača. S obzirom na dob od 24 godine predstavlja budućnost reprezentacije na lijevom beku i ukoliko bude konstantan u nacionalnom dresu ima realne šanse da se sa Strinićem bori za poziciju prvog lijevog beka reprezentacije.

Hrvoje Čale (Trabzonspor): Prošao je trnovit put od vrijeđanja i ponižavanja s maksimirskih tribina do standardnog člana prve postave Trabzonspora. U svojoj prvoj sezoni za turski klub nastupio je 36 puta i učvrstio svoje mjesto prvog izbora za poziciju lijevog beka. Osim toga osvojio je i turski kup i superkup i dobro započeo svoju međunarodnu karijeru. Do sada ubilježio pet nastupa za reprezentaciju, no u međuvremenu nestao s radara izbornika Bilića. Čale predstavlja izbor više na poziciji lijevog beka, osobito uzimajući u obzir rijetkost kvalitetnih ljevaka. Poput Strinića i Pamića sigurno nije kvaliteta poput Ashleyja Colea ili Patricea Evre, ali je s druge strane sasvim solidno rješenje. Pouzdan, brz i agresivan u obrani vjerojatno je najbolji hrvatski lijevi bek u tom segmentu igre, no ujedno je i najviše upitnika oko njegovog napadačkog doprinosa koji su mu uvijek spočitavali Dinamovi navijači. U svakom slučaju izbornik bi trebao na njega računati u budućnosti, tim više što za njega vremena još ima. Naime Hrvoje je u najboljim godinama za nogometaša, 26 mu je ljeta.

Mladen Bartulović (Krivbas): Ovaj bivši igrač Hajduka trenutno je na posudbi u ukrajinskom Krivbasu, a inače je član drugog ukrajinskog kluba, Dnipra. U Ukrajini je još od 2006. kada je prešao baš u Dnipro, a već je jednom bio posuđen u Krivbas i u Arsenal iz Kijeva. Do sada je ubilježio dva nastupa za reprezentaciju i svakako je i dalje u planovima izbornika Bilića koji je više puta znao pokazivati simpatije prema ovom igraču. Bartulovićeve kvalitete izraženije su prema naprijed, tu ima prednost pred nekim drugim kandidatima, ali njegov problem je što je daleko od očiju javnosti, pa i izbornika. To nekako vrijedi i za ostale protukandidate osim Pranjića, ni Strinić ni Pamić ni Čale ni Bartulović ne igraju u ligama koje češće imamo priliku pratiti.

Druge mogućnosti

S obzirom na polivalentnost naših braniča, osobito desnih bekova u slučaju potrebe poziciju lijevog beka mogu zauzeti i neki drugi igrači bez obzira što su dešnjaci. Tako s obzirom na okolnosti na lijevoj strani obrane mogu igrati i Šime Vrsaljko, Vedran Ćorluka i Dejan Lovren. Na kraju tu poziciju može zauzeti i Josip Šimunić koji ju je uostalom već i igrao kao što smo naveli na početku teksta.

Kao što ste možda primijetili nismo naveli mladi kadar i to s obzirom na godine do sada navedenih igrača. Najstariji među njima, Danijel Pranjić, ima 29, a najmlađi Ivan Strinić 23 godine. Drugi razlog što u ovom izdanju naše analize neće biti mladog kadra je to što se trenutno neki mladi talent koji bi u budućnosti mogao zasjesti na naslovnu poziciju jednostavno ne nazire.

Sve u svemu možemo reći da su crni dani za hrvatsku momčad na lijevom beku prošlost. Rješenja na lijevoj strani obrane možda nisu toliko kvalitetna i ekskluzivna i kao na desnoj, ali imamo pouzdane igrače koji tu poziciju mogu odigrati sasvim dobro. Osim toga Ivan Strinić koji se nameće kao prvi izbor još ima mjesta za napredak, dok će mu pravu konkurenciju predstavljati Manuel Pamić kojem treba prava prilika u nacionalnom dresu kako bi pokazao sve svoje kvalitete. Ne treba otpisati ni Danijela Pranjića koji i dalje može biti zamjena za tu poziciju kao što trenutno i jest u Bayernu. Otpisivati ne treba ni Hrvoja Čalu, jer više nego na bilo kojoj drugoj poziciji na lijevom beku vrijedi izreka da od viška glava ne boli. U svakom slučaju vrlo brzo se treba odlučiti za jedno ime koje će biti standardno na lijevom boku kako bi bili mirni i sigurni da ta pozicija više nije noćna mora svakom navijaču Hrvatske.