Pad Stuttgarta, Werdera i Wolfsburga

Stuttgart, 12. mjesto

Očekivanja prije sezone - borba za vrh

Švabe su prije samog početka sezone najavljivale borbu za vrh i mjesto koje vodi u Ligu prvaka. No, već nakon prvih šest kola u kojima su upisali pet poraza i samo jednu pobjedu navijačima je bilo jasno da ih čeka živciranje i čupanje kose do kraja sezone. Prvenstvo su završili na 12. mjestu sa šest bodova više od zone ispadanja. Stuttgart je tijekom sezone često bio na dnu ljestvice, a tek u posljednjih nekoliko kola uspjeli su ostvariti kontinuitet dobrih utakmica i tako osigurati ostanak u Bundesligi.

Ozljede

Jedan od glavnih razloga zbog kojih je Stuttgart neuspješno završio sezonu su (pre)česte ozljede igrača. Kroz cijelu sezonu nisu imali sreće jer su im ključni igrači bili pogođeni ozljedama, lakšeg ili težeg intenziteta. Pogrebnjak, Tasci, Delpierre, Boka, Boulahrouz, Cacau, Hajnal i Gebhart samo su neki od igrača koji su izostajali s terena više od četiri tjedna. Kada u obzir uzmete "mršavi" igrački kadar i zahtjevne utakmice na tri fronta koje je Stuttgart kroz dobar dio sezone igrao, bude vam jasnije zbog čega su olako gubili utakmice.

Trener(i)

Švabe su u posljednjih pet sezona imali pet različitih trenera. Iako se ta brojka možda dobro uklapa u statistiku HNL-a, u ozbiljnim europskim klubovima to nije uobičajena praksa. Na klupi Stuttgarta u zadnjih pola desetljeća sjedili su Armin Veh, Markus Babbel, Christian Gross, Jens Keller i Bruno Labbadia. Ovaj posljednji je i aktualni trener Stuttgarta, a prvu momčad je preuzeo nakon prvog dijela sezone.

Jasno je da svaki od trenera ima drukčiju metodiku rada i poglede na nogometnu igru te mu je potreban određeni vremenski period da bi svoje ideje prenio na igrače. U upravi Stuttgarta nisu imali strpljenja s nijednim trenerom, a posebno je zanimljiva situacija sa švicarskim stručnjakom Christianom Grossom.

56-godišnji Švicarac preuzeo je klub u prosincu 2009. godine, kada je Stuttgart bio u opasnoj zoni. U drugome dijelu prvenstva Gross je sa Stuttgartom imao sjajan niz pobjeda, prezimio je u Ligi prvaka, iako je on vodio samo posljednju utakmicu Stuttgarta u skupini. U prvoj utakmici osmine finala je namučio i Barcelonu, prvi susret je završio 1:1, u uzvratu je ipak Barca slavila s 4:0.

Na kraju je osvojio vrlo dobro šesto mjesto i odlazak u Europsku ligu, samo šest bodova falilo mu je za treće mjesto koje vodi u Ligu prvaka. Osim pobjeda momčad je krasila i vrlo otvorena i napadačka igra. Gross je odveo Stuttgart i u grupnu fazu Europske lige, ali smijenili su ga u listopadu nakon što je zaredao nekoliko poraza.

Igrači

Kada su prije četiri godine osvojili naslov prvaka, Stuttgart je u svojim redovima imao Tima Hildebranda, Marija Gomeza, Samija Khediru, Ricarda Osorija, Pavela Parda, Fernanda Meiru, Thomasa Hitzlspergera, Jona Dahla Tomassona...

Aktualni igrački kadar nema toliku kvalitetu, što klupskoj upravi zamjeraju navijači, iako u redovima ima nekoliko kvalitetnih igrača kao što su njemački reprezentativci Cacau, Tasci i Gentner, zatim ruski napadač Pavel Pogrebnjak, srpski veznjak Kuzmanović i talijanski reprezentativac Christian Molinaro. No, nema igrača koji donose kvalitetu više i navijači su toga svjesni. Kada se u obzir uzmu pehovi s ozljedama postaje jasnije zbog čega Švabe zauzimaju mjesto koje su osvojili na kraju sezone.

Werder, 13. mjesto

Očekivanja prije sezone – borba za vrh

Werder je u sezonu ušao s visokim ambicijama. Klub iz Bremena već je godinama stalni sudionik europskih natjecanja, a 2009. godine bio je i u finalu Kupa Uefa, posljednjeg izdanja tog europskog natjecanja pod tim imenom. U finalu su izgubili od Srninog Šahtara koji ih je svladao s 2:1. Na samom početku sezone Werder je izborio Ligu prvaka dramatičnim utakmicama sa Sampdorijom.

U prvih pet kola Bundeslige zaredali su tri visoka poraza i samo jednu pobjedu, a do kraja polusezone nisu igrali briljantno. Navijači i ljubitelji njemačke Bundeslige navikli su na otvorenu igru Werdera s puno pogodaka, a kladioničari su kao najveći zicer tipovali da Werder uvijek zabija gol, posebno na Wesser stadionu. Napad Werdera često je ove sezone djelovao sterilno, a kao najgora predstava spominje se visoki poraz protiv Stuttgarta od 6:0. Ligu prvaka završili su na posljednjem mjestu u skupini, sa samo jednom pobjedom. U prvenstvu je Werder skupio čak 13 poraza i 11 remija, a slavio je samo deset puta.

Ozljede

Werder je kao i Stuttgart imao sličnih problema s ozljedama. Kroz cijelu sezonu "krpali" su momčad na razne načine, a uz nedovoljno širok igrački kadar često su igrali igrači iz druge momčadi Werdera koja se natječe u trećoj njemačkoj ligi. Tako su za susret Lige prvaka s Tottenhamom u London otputovali s pet amaterskih igrača i jednim juniorom, a od prve momčadi bilo je spremno samo 12 igrača.

Trener

Thomas Schaaf već je 12 godina na čelu momčadi iz Bremena. 50-godišnji njemački stručnjak u cijeloj svojoj karijeri preferirao je napadački i otvoren nogometni stil što ga je proslavilo i donijelo mu nekoliko trofeja. Najdraži, a i najpoznatiji je naslov državnog prvaka u 2003./2004.

Schaaf je u momčadi Werdera uvijek imao kvalitetnog i raspoloženog playmakera na čijim je sposobnostima gradio napadačku igru. Prije nekoliko godina bio je to Johan Micoud, zatim brazilski veznjak Diego, a prošle dvije sezone bio je to Mesut Özil. Schaaf nakon Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi nije mogao zadržati sjajnoga Özila, te je talentirani veznjak njemačke reprezentacije Wesser Stadion zamijenio Santiagom Bernabeuom.

Igrači

Kao što se u prethodnom ulomku mogli pročitati, Thomas Schaaf prodao je sjajnog Mesuta Özila u Real, a kao njegovi nasljednici predodređeni su bili Marko Marin, koji je već igrao jednu sezonu za momčad Werdera i Felix Kroos, mlađi brat njemačkog reprezentativca Tonija Kroosa koji igra za njemački Bayern.

Iz redova Santosa doveden je i brazilski veznjak Wesley koji nije toliko ofenzivno raspoložen igrač kao što su Marko Marin i Mesut Özil. Thomas Schaaf prodao je i dva napadača, Huga Almeidu i Marcusa Rosenberga, a kao kao zamjena za njih doveden je Marko Arnautović, a kasnije i Denni Avdić. Iako je prvi napadač kluba Claudio Pizarro, zbog čestih ozljeda Paragvajca je zamijenio mladi njemački napadač Sandro Wagner.

Kao pojačanje u obrani umjesto ozlijeđenog Brazilca Nalda koji je propustio cijelu sezonu zbog teške ozljede koljena, iz Arsenala je doveden Mikael Silvestre. Francuski branič nije se proslavio svojim igrama u dresu Werdera, a u brojnim njemačkim medijima proglašen je promašajem sezone i najgorim braničem Bundeslige. Svi navedeni razlozi ostavili su traga na Werderovoj momčadi koja je ove sezone potpuno pobacila.

Wolfsburg, 15. mjesto

Očekivanja prije sezone – borba za naslov

Wolfsburg je u sezonu ušao s novim trenerom, engleskim stručnjakom Steveom McClarenom, a i doveli su nekoliko vrlo dobrih pojačanja te su "tiho" pretendirali na osvajanje Bundesligaškog "tanjura", kojeg su osvojili 2008./2009. godine. Prošlu sezonu završili su na poprilično razočaravajućem osmom mjestu čime su ostali bez Europe, stoga su se u potpunosti koncentrirali na Bundesligu.

Sezona nije počela kako se očekivalo. U prvome kolu su Vukovi su uz vrlo dobru igru izgubili od Bayerna u posljednjim minutama utakmice. Nakon toga zaredali su još dva poraza, a do kraja prvog dijela sezone često su svojim igrama razočarali svoje navijače. Drugi dio sezone nije bio ništa bolji, porazi su se redali, a Wolfsburg je opasno visio. Strepili su sve do posljednjeg kola, a tada je na scenu došao Mario Mandžukić i s dva pogotka u posljednoj utakmici spasio Wolfsburg od ispadanje iz lige.

Trener(i)

Steve McClaren na kormilo Vukova došao je početkom sezone nakon što je u nizozemskom prvenstvu osvojio naslov prvaka s Twenteom. McClaren je postao prvi engleski trener u povijesti Bundeslige i mediji su sa zanimanjem pratili njegov rad.

Kako je sezona išla prema kraju tako su i Wolfsburgove igre bile sve lošije, a rezultati katastrofalni. Početkom veljače uprava kluba ipak je odlučila otkazati suradnju McClarenu, na njegovo mjesto stigao je tadašnji pomoćnik i legendarni njemački dribler Pierre Littbarski koji je u pet utakmica izgubio čak četiri puta. Nakon toga je i on smijenjen, a uprava Vukova ekspresno je dovela Felixa Magatha koji je samo nekoliko dana prije napustio Schalke.

"Čeličnu ruku" Felix Magath je pokazao već nakon prvog radnog dana. Trening je počeo u rano jutro, još prije sedam sati. I pod Magathom je Wolfsburg igrao promjenjivo, ali tek u posljednjem kolu pobjedom nad Hoffenheimom Wolfsburg je osigurao ostanak u Bundesligi.

Igrači

Wolfsburg je na čelu s Dieterom Hoeneßom napravio nekoliko poteza koji su bili u najmanju ruku riskantni. Glavna osovina Wolfsburga Misimović - Džeko raspala se početkom sezone kada je Misimović prodan u turski Galatasaray. Klub je nakon toga dobio brojne ponude od najvećih europskih klubova za Edina Džeku, ali Hoeneß nije htio prodati BiH napadača koji je i sam izrazio želju za napuštanjem kluba.

Džeko je ostao u Wolfsburgu, ali nezadovoljstvo je bilo vidljivo i tada se znalo da je Džeko iznimno frustriran te da Wolfsburg ima "tempiranu bombu" u svlačionici. U siječnju je i Džeko napustio Bundesligu i potpisao je za Manchester City. Još na početku sezone klub je napustio i standardni član Wolfsburga Christian Gentner koji je potpisao za Stuttgart.

Wolfsburg je na početku sezone doveo dva vrlo dobra stopera, Danca Simona Kjaera koji je došao iz Palerma i iskusnog njemačkog reprezentativca Arnea Friedricha. U redove Wolfsburga na ljeto je došao i naš Mandžukić koji se na kraju sezone pokazao spasonosnim rješenjem za Vukove.

Kao najzvučnije pojačanje doveden je brazilski veznjak Diego koji se nije najbolje snašao u Juventusu. Budući da je Diego već pokazao da mu Bundesliga odgovara, u Wolfsburgu su mislili da će on zamijeniti Misimovića te da će njegove lopte biti sjajne za Džeku i ostatak napadača. No, pokazalo se suprotno. Diego je unosio nemir u svlačionicu, a prije posljednje utakmice prvenstva napustio je momčad jer nije bio najavljen u početnih 11.

Mandžino proljeće

Jedna od ključnih igrača za ostanak Wolfsburga u Bundesligi je hrvatski reprezentativac Mario Mandžukić. Nakon što je u prvome dijelu sezone bio nevidljiv, razlog tome bile su ozljede i nedobivanje prilika kod tadašnjeg trenera, u drugom dijelu sezone Mandžukić je pokazao svu raskoš svoga talenta.

Mandžukić je prvi pogodak zabio Nürnbergu u 26. kolu Bundeslige. Nakon toga postizao je pogotke "kao na traci", u preostalih šest susreta bio je strijelac u pet utakmica, a posebno se ističe već spomenuti susret s Hoffenheimom u kojem je s dva pogotka donio Wolfsburgu tri boda koja su ga ostavila na 15. mjestu sa samo dva boda više od zone ispadanja.