Favoriti i mine po putu

Kako se ponekad zna reći, drugi tjedan na Grand Slamu obično donosi novi i teži turnir, a s obzirom na srednju nedjelju bez igre, na Wimbledonu je takav dojam novog turnira još izraženiji nego na preostala tri, Australian Openu, Roland Garrosu i US Openu.

Ostalo je još po najboljih 16 u obje konkurencije, a iako među njima neće biti naših predstavnika, bit će dovoljno intrigantno i zanimljivo za praćenje i hrvatskim ljubiteljima tenisa.

Federer u sebi ima još (barem) jedan Wimbledon

Bit će i drugačijih mišljenja, ali kada je Roger Federer u jako dobroj formi, a po svemu što je odigrao još na Roland Garrosu - u takvoj je formi, teško mu je ne dati prednost pred svima ostalima u lovu na wimbledonski naslov. Dok je, primjerice, Rafael Nadal svoju igru na travi prilagođavao i trebalo mu je vremena da postane što je danas i dok za Novaka Đokovića i Andyja Murraya možemo opravdano argumentirati da još nisu na Federerovoj razini na travi kada je Federer pravi, velikom Švicarcu igranje na ovoj podlozi dolazi najprirodnije. Na travi se osjeća ugodno, i uvijek je bilo tako.

Sa šest naslova i još jednim finalom, Federer je već pokazao koliko može na terenima trećeg Grand Slam turnira sezone, a iako je danas obiteljski čovjek i vjerojatno više ne opsjednut tenisom kao što je bio kada je dominirao, od Švicarca možete očekivati barem još jedan pravi Wimbledon. Možda je ovogodišnji taj, s novom prilikom za titulu.

Prisjetimo li se Roland Garrosa, polufinalnom pobjedom nad dotad nezaustavljivim Đokovićem Federer je pokazao koliko može kada je dan pravi, a prvi tjedan Wimbledona poslužio mu je kao ugodno zagrijavanje. Nije morao pronaći najbolju brzinu da glatko riješi posao niti protiv Davida Nalbandiana, koji mu je bio najozbiljniji izazov, a s obzirom na lak prolazak u dosadašnjim kolima, u spremniku je ostalo dovoljno goriva.

Nadal ili Đoković - preteško za odluku

Od četvorice glavnih favorita, Rafael Nadal i Novak Đoković su kroz prvi tjedan pokazali i dobre stvari, ali s posljednjim nastupom ostavili i mali upitnik.

Ako ćemo razdvajati jednoga od drugog, Nadalova prednost je veće iskustvo i više uspjeha na travi, branitelj je naslova, a Wimbledon je osvojio i 2008., uz još dva finala, iz 2006. i '07. godine. Đoković se, pak, može osloniti na samopouzdanje koje i dalje ima, iako je barem malo poljuljano porazom od Federera u polufinalu Roland Garrosa, njegovim prvim u sezoni.

No, u preostala 44 meča Đoković je odlazio s terena s pobjedom u rukama. Ne bi bilo ozbiljno reći da tenisač s 44-1 u godini ima značajnih problema s formom i samopouzdanjem, bez obzira što je trava drugačiji i drugopostavljenom Srbinu nešto teži izazov nego tvrda podloga ili zemlja - na kojima je igrao više i dosad u karijeri i napravio više.

Upitnika, međutim, ima u onome što su Nadal i Đoković odigrali kroz prvi tjedan. U prva dva kola nije bilo problema ni za jednog, Rafa je prošao Michaela Russella i Ryana Sweetinga, Nole Jeremyja Chardyja i Kevina Andersona, ali u trećem, Nadal se kroz dva seta mučio sa servisima kojima ga je "bombardirao" Gilles Müller, a Đoković je u četiri seta protiv Marcosa Baghdatisa povremeno izgledao kao da bi radije bio negdje drugdje. Tako neće smjeti kako se turnir bude bližio kraju.

Gilles Müller neće biti posljednji server ili posljednji agresivni tenisač s kojim će se Nadal ove godine sresti na Wimbledonu, a ako uzmemo u obzir da se protiv Luksemburžanina žalio i na bolno koljeno, upitnik postaje veći. Kada nije bio na 100 posto, Rafa je uvijek naišao na nekoga tko je jednostavno jači.

Pored toga, treba spomenuti i pritisak, kojeg - s branjenjem naslova i trenutnog prvog mjesta na svijetu - Nadal ima nešto više neko Đoković. Drugopostavljeni Srbin je u ulozi izazivača.

Ipak, da bi taj izazov bio ozbiljan, Đoković će morati biti puno agresivniji nego je bio protiv Baghdatisa. Pobjede na travi neće dolaziti same od sebe ukoliko ne bude preuzimao više inicijative, na ovoj podlozi je još uvijek malo teže braniti se kao što Nole zna na drugim podlogama, što mu je jedna od glavnih snaga.

Murray bez magije iz Queen's Cluba

Kada je u Queen's Clubu fantastičnom igrom razmontirao Andyja Roddicka, pa u finalu našao odgovor i za tog tjedna "vrućeg" Jo-Wilfrieda Tsongu, Andy Murray izgledao je kao puno ozbiljniji kandidat za osvajanje Wimbledona nego se to čini nakon tri nastupa koje je imao u prvom tjednu. Ponekad izgleda sjajno, kao što je bilo od sredine drugog seta protiv Daniela Gimeno-Travera i u trećem setu protiv Ivana Ljubičića, a ponekad sasvim obično, bez prikladnog odgovora na pritisak pod koji ga stavlja njegov suparnik.

Osim s druge strane mreže, Murray će imati i onaj drugi pritisak, koji dolazi zahvati li ga ono što se piše i priča. Nije lako biti glavni britanski adut na Wimbledonu, kada je toliko očiju usmjereno samo prema jednom čovjeku, kao što je kroz godine na svojoj koži osjetio Tim Henman, iako je imao pravu igru za travu. Henmanu niste trebali reći da bude agresivan - s izlascima na mrežu kao glavnim receptom, jednostavno je bio takav, dok Škotu kao da treba poticaj da se izvuče iz svoje pasivne "ljušture".

Je li glavna razlika u vanjskom pritisku, koji je veći, ili u tome što je wimbledonska trava sporija od one u Queen's Clubu, što vjerojatno jest - možemo samo nagađati, ali Murray još traži igru kakvu je imao na pripremnom londonskom ATP turniru, a "toplo-hladan" je i na servisu. U drugom tjednu će mu trebati i jedno i drugo.

Iz drugog plana vreba...

Ova kategorija odnosi se ne nužno na kandidata za muški naslov iz sjene, već na igrača koji bi najranije mogao pomrsiti račune nekom od favorita, a iako bi ih se moglo naći još, moj prvi kandidat bio bi - Feliciano Lopez.

Ljevoruki Španjolac najavio se glatkom pobjedom nad Andyjem Roddickom, u meču nakon kojeg je Roddick većinu razloga za takav rasplet našao u Lopezu, a ako dodamo da je rasterećen i redovito opasan na travi, već dva puta prije ove godine u četvrtfinalu Wimbledona (2005., '08.), riječ je o igraču kojeg ne treba smetnuti s uma.

Lopez bi se s članom kvarteta vodećih nositelja mogao sresti u četvrtfinalu, ždrijeb ga vodi prema Andyju Murrayu, a prije toga trebat će opravdati ulogu favorita protiv Lukasza Kubota.

Ima li "mine" za Federera, Nadala, Đokovića ili Murraya u osmini finala? Najlakše je pogledati prema Juanu Martinu Del Potru, koji ide na Rafu, i Richardu Gasquetu, koji će testirati Andyja Murraya, ali Del Potrov nedostatak je što još uvijek nije na razini iz najboljih dana, a morat će biti takav da bi se probio u četvrtfinale, dok za Gasqueta nikad ni ne znate kakav će biti. U sjajnom izdanju, može izbaciti Murraya, a u indisponiranom može pasti bez ispaljenog metka.

Jesu li ovo prave sestre Williams?

Pitanje je tu, odgovor ćemo dobiti najkasnije u četvrtak, izbore li međusobno finale, što bi značilo da je odgovor "da", ili prije od toga, ispadne li jedna od njih, ili obje, u ranijoj fazi turnira. U tom bi slučaju, naravno, odgovor bio negativan.

No, kada se sestre Williams uspijevaju kretati na barem jednoj i pol nozi na nekom Grand Slam turniru, sestre Williams mogu i osvojiti taj turnir. Vjerojatno ćete se pitati što onda radi konkurencija, kada dvije oporavljenice s višemjesečnom pauzom za sobom možete uzimati kao ozbiljne kandidate za veliki naslov, a odgovor bi, uza sav respekt prema svima koje igraju, izgledao otprilike ovako...

Da, u ženskom tenisu je danas konkurencija toliko slaba.

Cvetana Pironkova može dobiti Venus, a Marion Bartoli Serenu već u njihovom prvom sljedećem meču, ali teško je tipovati i na jednu od njih, a kada dodamo da je u ždrijebu još samo jedna nekadašnja Grand Slam pobjednica, Marija Šarapova, onda je to prilično otvorena šansa za sve. Pa i za sestre, kojima ću dati prednost dok se ne dokaže suprotno.

Objektivno, njihov dobar Wimbledon, barem za jednu Williams, bio bi odlična vijest i za ženski tenis. I Serena i Venus su velike šampionke, a WTA Touru trebaju velike šampionke u svjetskom vrhu, nakon što su se, oproštajem Justine Henin, ozljedama Kim Clijsters i ozljedama i gubitkom, pa vraćanjem forme u slučaju Šarapove, stvari prilično razvodnile.

Nije dobro kada dominira samo jedna, ali nije dobro ni kada ne dominira nijedna, kao što je sada slučaj u konkurenciji tenisačica.

Iz drugog plana vreba...

Caroline Wozniacki. Kako sada Caroline Wozniacki, kada je prva na svijetu, zvuči kao logično pitanje?

Wozniacki još nije bila dalje od osmine finala Wimbledona, zbog čega ne može biti u redu glavnih favorita, a s obzirom da je trava sve sporija, i to će se jednom promijeniti. Dankinja je i dovoljno gladna tenisa nakon što je sasvim razočarala na Roland Garrosu, s porazom od Daniele Hantuchove u trećem kolu, a iako je njezina povijest na Grand Slam turnirima vrlo tanka za prvu tenisačicu svijeta (logično, jer da nije - zašto bih je uopće spominjao kao prijetnju iz sjene?), ipak nije baš tako loša da se negdje ne otvori.

Nema pritiska, nitko tko je dovoljno dobro promislio neće je spominjati kao izglednog kandidata za išta - osim mene i vjerojatno nekih Danaca i Poljaka - pa je i to olakotna okolnost.

Ako ne uspije, uvijek će joj ostati US Open, gdje je ustvari već nešto i napravila, s finalom prije dvije sezone.

Hrvatski začini

Ako izuzmemo Ivu Karlovića u drugom kolu parova i Matu Pavića i Donnu Vekić među juniorima, ima ih još uvijek i u seniorskoj konkurenciji u singlu. Po jedan u muškom i ženskom ždrijebu.

Kod tenisača, u lov na četvrtfinale će 18-godišnji Bernard Tomic, Australac hrvatskih korijena. Tomic je iz kvalifikacija došao do najvećeg uspjeha karijere, u trećem kolu iskoristio priliku protiv želučanim problemima pogođenog Robina Söderlinga i slavio u tri seta, dok ga među posljednjih 16 čeka Xavier Malisse. Iako je 30-godišnji Belgijac na Wimbledonu već bio i polufinalist, iz 2002. godine, ovo je ipak dobra prilika za Tomica za novi korak - u ždrijebu ima i težih suparnika.

U konkurenciji tenisačica, pak, trenira Željko Krajan. S Dinarom Safinom došao je do vrha, Ruskinja je bila prva na svijetu, a otkako je preuzeo Dominiku Cibulkovu, ne ide im loše. Slovakinja je trenutno 24. na WTA ljestvici, a na londonskom Grand Slam turniru je dalje nego ikad ranije, nakon što je u protekle dvije sezone stizala do trećeg kola.

Cibulkova će se za proboj u četvrtfinale boriti s Wozniacki, koju je dobila dvaput i izgubila u preostalih šest dvoboja - no, jedna od pobjeda dogodila se ove godine, početkom sezone u osmini finala Sydneyja, što će joj dati nadu.

Sve je spremno za onaj drugi i zahtjevniji Wimbledon, na kojem trava više nije tako zelena...