Federer još nije rekao zadnju

Istina je, Roger Federer nije kao što je bio nekad. U punoj igračkoj snazi, prije četiri-pet godina, pa i nešto iza toga, Jo-Wilfried Tsonga bi mu se možda i vratio u meč, Francuz je u trećem i četvrtom setu igrao dovoljno dobro da bismo to mogli pretpostaviti, ali bi se teško izvukao u petom, u kojem Federeru nije nedostajalo poluprilika ili pravih prilika. Nije iskoristio nijednu, iako Francuz nije baš svaki put pronašao neobranjivi servis ili neki udarac s kojim bi ostavio suparnika bez odgovora.

U drugom setu, Švicarac je uspio prebroditi oluju, izdržao je što je Tsonga već tada igrao jako dobro, pa dočekao svoju šansu u tie-breaku. U nastavku se ta oluja pokazala prejakom, ostavivši za sobom niz upitnika.

Kako je to kada je suparnik jako "vruć", iako taj suparnik nije ni Rafael Nadal, Novak Đoković ili Andy Murray, jedan iz kruga glavnih kandidata za Grand Slam naslove, Federer je već osjetio i lani na Wimbledonu, u četvrtfinalu protiv Tomaša Berdycha, ili prije dvije sezone u finalu US Opena, kada nije uspio zaustaviti nalet Juana Martina Del Potra. Došli su mlađi, gladniji, iznimno motivirani, na koje Švicarac neće svaki put naći odgovor, ali između opcija "neće baš svaki put" i "možda će još koji put", druga mogućnost ostavila bi otvorena vrata za još poneki Grand Slam naslov.

S obzirom da je nedavno bio finalist Roland Garrosa, uz pobjedu nad Novakom Đokovićem po putu, je li baš uputno pokopati Federerove izglede za "opciju broj 2"?

Naravno, ima i stvari koje veliki Švicarac više nikad neće ostvariti ili im biti blizu, ili će ih ostvariti vrlo teško. Više se neće približiti seriji od 23 uzastopna polufinala na Grand Slam turnirima, možda i najfascinantnijem rekordu iz njegove karijere, što ju je imao sa začetkom na putu do naslova 2004. na Wimbledonu, a krajem s lanjskom titulom na Australian Openu. Možda će uskoro puknuti i serija od 29 četvrtfinala zaredom na četiri najveća, koju je održao živom i na tri ovogodišnja Grand Slam turnira.

Možda, ili čak vjerojatno, Federer više neće biti kandidat za prvo mjesto na svijetu. Kada su u konkurenciji Nadal i Đoković, teško je vjerovati da će u 52-tjednom razdoblju uspjeti napraviti više od njih dvojice, a kada dodamo i Andyja Murraya i nekog drugog kandidata za svjetski vrh, primjerice - Del Potra, taj će posao biti još teži.

No, gladna konkurencija, činjenica da će u kolovozu napuniti 30 godina, obitelj zbog koje tenis možda više nije jednako važan kao što je bio nekad ili nešto četvrto ne znači da između definitivnog kraja dominacije kakvu je imao nekad s jedne, a izgleda za još poneki Grand Slam naslov s druge strane možemo staviti znak jednakosti. Za svaki plus u argumentu "Federer je gotov, više nikad neće osvojiti ništa veliko", možete pronaći i poneki minus.

Za argument da nije izdržao Tsongin nalet u završnici meča u srijedu, možete uzvratiti argumentom da Tsonga nije imao pravi odgovor na njegovu igru u prvom dijelu meča. Za što su bolji izgledi - da će se još koji puta ponoviti Švicarčeva igra kojom dominira ili da će nešto slabije rangirani tenisač dominirati protiv njega?

Za tezu da su ga pregazili vrijeme ili konkurencija, prvi protuargument bio bi da Federer još uvijek nije starac u teniskom smislu, a drugi da je, kako to zaboraviti, prije nepunih mjesec dana igrao finale Roland Garrosa, na svojoj najmanje dragoj podlozi, uz odličnu predstavu i pobjedu nad Đokovićem po putu i finalni ogled s Nadalom u kojem nije bio bez izgleda.

Iako tri godine mlađi, prije tri sezone je na pariškoj zemlji u finalnom dvoboju s Nadalom bio sasvim nemoćan, što će baciti malo drugačije svjetlo na argument da su Federera uhvatile godine ili da je u nezaustavljivom padu. Nadal je, istina, i dalje ozbiljan problem za šanse velikog Švicarca na Grand Slam turnirima, s obzirom na njihov međusobni omjer, vjerojatno i najozbiljniji, ali i trenutnom svjetskom broju jedan može se dogoditi slabiji dan. Jedan od onih koji će iskoristiti Federer sam ili netko drugi, otvarajući mu priliku u ždrijebu u kojem više neće biti Nadala.

Problem, naravno, mogu biti i ostali, Đoković nikad nije bio bolji, možda dolazi vrijeme i za Murrayeve velike naslove, ali zar nije i Federer još uvijek dio tog svjetskog vrha?

Ako uzmemo u obzir Grand Slam turnire odigrane od početka prošle godine, Švicarac ima naslov, finale, po dva polufinala i četvrtfinala, Đokovićev učinak jednak je tome, dok je Murray dolazio do dva finala, dva polufinala, jednom do osmine finala i još jednom do trećeg kola. Na tim rezultatima, nećete vidjeti da postoji razlika u godinama, gladi ili motiviranosti za velike turnire, niti nam recentna povijest pokazuje da Federerove šanse možemo pokopati baš tako lako.

Argument da Švicarac dosta dugo čeka na Grand Slam naslov, od Australian Opena s početka prošle sezone, djeluje vrlo čvrsto i najteže oboriv u dokazivanju da možda, ipak, još uvijek nije rekao svoju posljednju. U pokušaju odgovora, poslužit će mali pogled unatrag, na karijeru Petea Samprasa.

Posljednji u seriji najvećih svih vremena prije nego se i Federer uključio u tu konkurenciju imao je dugu sušu prije nego je 2002. godine, s punih 31 "na leđima", osvojio US Open. Svoj 14. Grand Slam naslov Sampras je uzeo kada ga je većina već bila otpisala, a da je prije toga bio ne samo bez titule na četiri najveća, nego i bez ijednog ATP naslova otkako je u srpnju 2000. otišao do kraja na Wimbledonu. Čekao je više od dvije godine.

Ukoliko u ovu priču dodamo da je Federer zbog svoje svestranosti opasniji na više podloga nego je to bio veliki Amerikanac, a i da je trenutno mlađi nego je bio Sampras kada je osvojio svoj posljednji Grand Slam turnir, Švicarčevo dugo čekanje na naslov na četiri najveća, iako nešto govori, ne znači i da je završio s velikim titulama.

Povijest se neće svaki put ponoviti, možda Federer i ne dočeka Samprasov US Open iz 2002., ali ako sam vjeruje da još uvijek može i tvrdi da je i dovoljno motiviran i zdrav da mu to uspije, a pored toga, vjeruje i da igra dovoljno dobro da ostane kandidat, naći ćemo se na skliskom terenu ukoliko ga otpišemo.

Koliko god nakon bolnog poraza od Tsonge to bilo popularno.